U današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o kuhanju i to o kuhanju kao komunikaciji i terapiji.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 1.listopada 2021.godine
TEMA : Kuhanje kao komunikacija i terapija
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život u kojoj danas, s našom stalnom suradnicom dr.sc.Dašom Poredoš Lavor razgovaramo o kuhanju i to o kuhanju kao komunikaciji i terapiji.
Mario: Za početak Dašo, pitanje izravno za vas – kuhate li i da li to rado činite?
Daša:Da, vrlo rado kuham, uživam u kuhanju, ali kao što se vidi i za – rado i konzumiram ono što sam ili što smo suprug i ja pripremili. Rado kuham juhe i variva; koristim puno povrća – osobito onog domaćeg iz našeg vrta; volim pripremati krumpir na sve moguće načine … Od mesa najčešće pripremamo u našoj obitelji piletinu i junetinu. Rado koristimo razne više ili manje poznate začine. U biti kuhati me je naučio suprug i sada s gotovo 50 godina mogu reći da fino kuham, a što se tiče pripreme kolača: tu nisam baš na svome terenu, kolače priprema suprug Tihomir.
Mario: Da li je kuhanje zastarjela životna aktivnost?
Daša:Vjerujem i nadam se da nije. Vrijeme u karanteni mnogi su iskoristili za učenje ili usavršavanje nekih novih vještina, a jedna od tih stvari je i kuhanje. Užurbana svakodnevica mnogima dosad nije ostavljala dovoljno slobodnog vremena koje bismo provodili u kuhinji pa je ovo bila idealna prilika za isprobavanje svih onih recepata koje smo negdje sačuvali, ali nikako da im se posvetimo. No, jeste li znali da kuhanje može biti i odličan alat za smirivanje misli i da, poput terapije plesom, terapije igrom i umjetničke terapije, postoji i kulinarska terapija?
Mario: Pokušajmo definirati pojam kulinarska terapija.
Daša:Kulinarska terapija je terapijska tehnika koja koristi kulinarsvo, kuhanje, gastronomiju i osobni, kulturni i obiteljski odnos pojedinca s hranom za rješavanje emocionalnih i psiholoških problema s kojima se suočavamo. Drugim riječima, kroz kuhanje možemo naučiti neke lekcije i vještine koje nam mogu pomoći u svakodnevnom životu. Uključuje rješavanje problema, dobro upravljanje vremenom, komunikaciju, timski rad i pomnu predanost radu, prirodnu sposobnost svakog čovjeka da bude svjestan svega što se događa u sadašnjem trenutku i da to može prihvatiti sa suosjećanjem, odnosno na miran i opušten način. Sve te stvari nam mogu pomoći da budemo prizemljeniji, sretniji i manje anksiozni, tvrdi kulinarska terapeutkinja Julie Obama.
Mario: Podijelite s nama još koju osobitost kulinarske terapije.
Daša:Kada se prakticira često i u kombinaciji s konceptom odnosno metodom koja potiče stvaranje novog emocionalnog obrasca kad je u pitanju hrana i čijim prakticiranjem možemo potpuno uživati u hrani i osjećati se dobro; kulinarska terapija nam može pomoći da se osjećamo ispunjenije i samopouzdanije.
Poanta kulinarske terapije jest živjeti u trenutku. Kada kuhamo, trebali bismo biti usredotočeni samo na to i na sve one okuse koje stvaramo, bez da nam misli bježe na svakodnevne brige i probleme. S obzirom da kuhanje zahtjeva našu potpunu pažnju, to ne bi trebalo biti tako teško. Nemojte žuriti čak ni kada radite najobičniji sendvič. Obratite pozornost na sve, od rezanja kruha i stavljanja namaza na šnitu pa sve do serviranja sendviča na tanjur. Važan korak je i pažljivo čitanje recepta i pripremanje svih sastojaka prije nego krenete kuhati. Radi se o konceptu zvanom staviti sve na svoje mjesto, poznatom francuskom kulinarskom trendu koji podrazumijeva pripremu i organizaciju namirnica, pribora i posuđa prije samog kuhanja. Na taj način nećete trčati okolo po kuhinji u potrazi za onime što vam treba i bit ćete fokusiraniji, a i kuhanje će imati veći terapeutski učinak.
Mario: Pokušajmo sada povezati lekcija iz kuhanja sa životom izvan kuhinje.
Daša:Kuhanje se razvija i napreduje do oblika terapije onda kada ste u stanju naučene lekcije u kuhinji primijetiti u svom životu. Recimo, koncept sve na svom mjestu (mise en place) u suštini se svodi na to da jedan zadatak podijelimo u više manjih zadataka kako nam sve odjednom ne bi bilo previše. Stručnjaci tvrde da taj koncept možemo primijeniti i na druge stvari u životu, kao što je na primjer odugovlačenje. Mnoge stvari često odugovlačimo zbog straha ili osjećaja da nam je to trenutno previše posla, a na ovaj način ćemo smanjiti tu anksioznost.
Kuhanje također može oblikovati naš pristup neuspjehu. Kada kuhamo, a jelo ne ispadne baš dobro, na to ne bismo trebali gledati kao na neuspjeh, već kao priliku za rast i poboljšanje. Važno je razmisliti što možemo naučiti iz negativne situacije i što ćemo idući put napraviti drugačije kako se to ne bi ponovilo.
Mario: Kako kod kuće vježbati mindful cooking?
Daša:Ovim pristupom želimo se dovesti u potpunu povezanost s trenutkom i tako pročistiti um od svih dnevnih obaveza, zadataka i briga koje nas tište. Uz to, mindful cooking pomoći će nam napraviti preokret u prehrambenim navikama i našem odnosu prema hrani, prema sebi i prema drugima. Kako bi sve ovo bolje razumjeli, sada ćemo podijeliti savjete stručnjaka kako vježbati mindful cooking i kulinarsku terapiju kod kuće.
Ovo sad možemo čitati zajedno – svako po jednu točku …
- Odaberite jednostavan recept sa sastojcima i namirnicama koje su vam poznate. Čak i rezanje povrća za salatu može biti dobar početak.
- Neka pripremanje jela bude pozitivno iskustvo. Nemojte se upuštati u kuhanje ako nemate dovoljno slobodnog vremena i prostora. Pripremite sve sastojke unaprijed kako biste smanjili stres.
- Zabavite se i budite kreativni – poanta nije da sve ispadne savršeno. Pustite si omiljenu glazbu i uživajte.
- Uvijek budite zadovoljni time što ste pokušali nešto napraviti. Ako jelo ne ispadne dobro, nema veze, napravite ga ponovno. Isprobavajte nove stvari i recepte, riskirajte i učite.
- Kada će trenutna situacija to dozvoliti, pozovite svoje prijatelje na večeru i poslužite im nešto što se sami pripremili. Uživajte u trenutku i budite ponosni na sebe i trud koji ste uložili.
- Nakon mindful cookinga, vrijeme je za mindful eating. Polako uživajte u hrani koju ste sami pripremili i svim njenim mirisima i okusima.
- Na kraju, zapamtite da je nemoguće svako jelo skuhati i jesti na ovaj način – i to je u redu. Mindful eating je i onda kad ste svjesni toga da jedete na brzinu i da je važno da usporite jer to činite zbog sebe i svog zdravlja.
Mario: Kako se ljudi odnose prema hrani?
Daša:Ne hranimo se samo da bi preživjeli. Hrana nas podsjeća na majku, na djetinjstvo, na razdoblje kada se čovjek oblikuje. Način prehrane ima i kulturnu, regionalnu, vjersku dimenziju. Neki ljudi nemaju (i nikad nisu imali) odnos poštovanja prema hrani. Stolu priđu kao da dolaze na benzinsku postaju – uzmu i natoče do vrha ne uključujući osjetila. I to sve vrlo često obave na stoječki.
Moderan čovjek okupiran je kalorijskim tablicama – često i na štetu okusa. Sve je usmjereno na pojam “zdrava” hrana. Prisutan je značajan utjecaj vještih marketinških postupaka prehrambene i farmaceutske industrije.
Mario: Recite nam nešto o emocionalnoj ulozi hrane.
Daša:Hrana – utočište
Ako se svaki plač dojenčeta umiruje hranom – i kad odraste, zadržat će tu potrebu. Čim osjeti manjak nježnosti ili ljubavi, brzo će posegnuti za hranom. Kad odraste, hranom će nastojati popuniti osjećaj praznine zbog manjka ljubavi. Neki ljudi grickanjem pokušavaju ublažiti tjeskobu. Kada pojedemo šećer u tijelu se izlučuje endorfin koji stvara osjećaj ugode.
Hrana – užitak
Ovaj aspekt hrane uključuje uživanje u okusima, oplemenjivanje namirnica, priprema s ljubavlju, konzumiranje obroka s bliskim i dragim osobama, poštovanje prema hrani i ritualu obroka i sl.
Moderan način života skraćuje vrijeme posvećen obrocima. Od hrane se očekuje da utaži glad, da bude jeftina, te da se jednostavno i lako pripremi. Takav odnos prema hrani odgovoran je za nastanak pretilosti, umora i mnogih civilizacijskih bolesti.
Mario: Iz zanimljive stručne literature pripremili ste za prigodu ove emisije razne zanimljivosti. Krenimo ih podijeliti s našim slušateljima …
Daša:Dr. Alan R. Hirsch bavi se povezanošću osobnosti i prehrane. One se je 25 godina bavio problemima ljudi s poremećajima okusa i mirisa. I to davno prije nego smo svi skupa znali za simptome zaraze virusom covid-19. U svojoj knjizi “What Flavor is Your Personality?” tvrdi da želja za hranom u sebi sadrži psihičku komponentu i govori kakva ste ustvari osoba. Proučavao slatke, slane, ljute, gorke i kisele “navike” ljudi …
Mario: Zanimljivo – prepričajte nam sada neke od spoznaja ovog znanstvenika …
Daša:Osobe koje žude za slatkišima vole živjeti na rubu, veliki su hedonisti i rijetko žale za propuštenim prilikama.
Samotnjaci uživaju u kombinaciji slatkog i slanog okusa.
- ljubitelji čipsa vrlo su uspješni
- uživaju u nagradama i pohvalama za svoja postignuća i na poslovnom i na obiteljskom planu
- čips od sira vole ljudi lijepih manira
- jakog su karaktera i uvijek im je važno zadržati vlastiti integritet u obitelji, na poslu ili u kakvoj romantičnoj vezi
- u tortilla čipsu uživaju perfekcionisti i pravi humanitarci koje često pogađa nepravda društva
- perece jedu energični ljudi koji gotovo uvijek teže novom i neistraženom
- šarmantni su i vole flert
- kokice vole odvažni ljudi koji znaju upravljati kritičnim situacijama
- nakon što bura prođe, često su skromni u vezi svog doprinosa
- krekere najviše grickaju misaoni i obzirni ljudi koji odlučuju na temelju razuma, a teško se prepuštaju logici srca
- ponekad im se zamjera što nisu dovoljno strastveni
Mario: Kako hrani vratiti njezinu istinsku vrijednost?
Daša: Vrijeme koje se prije posvećivalo obrocima još se skraćuje da bi se ljudi posvetili raznim oblicima razonode: televiziji, videoigrama, fitness centrima… Budući da obrok sada nije trenutak društvenog okupljanja, sve se više doživljava kao gubitak vremena. Jasno je zašto se na jelo više ne želi trošiti ni mnogo novca. Svodi se na najnužniju potrebu utoljavanja gladi.
Kako su obroci i prehrana općenito sve više u nemilosti, pomalo se zaboravlja hrana-užitak. Tek se u posljednje vrijeme opet počinje otkrivati njezina nutricionistička i društvena dimenzija. Nadajmo se da će to potisnuti sadašnji doživljaj hrane samo kao sredstva da se utaži glad, od koje se očekuje da bude jeftina i da se brzo priprema.
U toj općoj degradaciji kulinarskih i gastronomskih vrijednosti, rođen je anarhistički odnos prema hrani koji smo već prije optužili. Taj odnos odgovoran je za pretilost, umor i mnoge bolesti koje nazivamo civilizacijskima bolestima … A uopće ne treba biti tako …
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, srdačan pozdrav.
