vijestiuniverzalna

I to je život o ljudima i njihovom ponašanju pod utjecajem teških vijesti

U današnjoj emisiji I to je život razgovarat ćemo o ljudima i ponašanju pod utjecajem loših vijesti – a sve pod utjecajem raznih informacija o ratnim događanjima u svijetu. O svemu tome razgovaramo danas s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

EMISIJA : I to je život

TEMA : LJudi i ponašanje pod utjecajem loših vijesti

DATUM : 25.ožujka 2022.godine

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji I to je život razgovarat ćemo o ljudima i ponašanju pod utjecajem loših vijesti – a sve pod utjecajem raznih informacija o ratnim događanjima u svijetu. O svemu tome razgovaramo danas s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

Mario: Pokušajmo definirati pojam glasina u ratu.

Daša: Glasine su sastavni dio nekonvencionalnog oblika borbe i kao takve se javljaju od samih početaka ratovanja. Iako rijetko imaju presudnu ulogu u određivanju tijeka rata, njihov utjecaj sve više raste, posebno u vrijeme razvijenih komunikacijskih tehnologija. Za razliku od informacija i dezinformacija, koje se šire propagandnom kampanjom, kod glasina se rijetko zna izvor informacije, ona je teško provjerljiva i tretira se kao najsvježija vijest. Glasine se kao nekonvencionalno propagandno oružje masovno počinju koristiti tek u Drugom svjetskom ratu. Jačina kontaminacije glasinom ovisi o pojedinim kolektivno psihološkim faktorima – kao i psihosocijalnim obilježjima pojedinaca.

Mario: Recite nam nešto o ratnoj propagandi.

Daša: Među najvažnije vojno-psihološke operacije ubrajamo ratnu promidžbu ili propagandu. Ona uključuje djelovanja kojima je cilj utjecati na stavove, to jest, mišljenje, emocije i djelovanja neprijateljskih skupina u smjeru postizanja nacionalnih ciljeva odašiljatelja poruke. U Općoj enciklopediji propaganda se definira kao “planski organizirano, smišljeno širenje raznovrsnih političkih, religioznih, privrednih i drugih ideja radi pridobivanja javnog mišljenja za ostvarenje ciljeva različitih socijalnih organizacija (države, političke partije, trgovačkih i industrijskih institucija, crkve)”. Cilj ratne promidžbe je utjecati na određene stavove neprijatelja, vlastitih snaga te neutralnih skupina. Kako se svaki stav sastoji od tri komponente: kognitivne, emocionalne i akcijske, razni propagandni projekti razlikuju se u tome na koju komponentu stavljaju težište. Prilikom manipuliranja s ljudskim uvjerenjima, stavovima i ponašanjem koriste se razne vrste simbola. Na taj se način, manipuliranjem s ljudskim stavovima, “osvajaju ljudske duše” što može imati veliki utjecaj na ishod određenih vojnih kampanja. 

Mario: Kako se šire glasine? 

Daša: Komunikacijske sposobnosti prenositelja poruke utječu na  njeno širenje. Ukoliko je zamjetan, ima jak i uvjerljiv glas, veći broj ljudi kontaminirat će se  tom glasinom .  Pojedinačni nositelji ili skupina nositelja glasine razlikuju se po svome stupnju utjecaja na druge i taj stupanj se izražava ponderom utjecaja. Što je ponder utjecaja nekog pojedinca veći to je i utjecaj na druge veći, a on ovisi o njegovoj komunikativnosti, uvjerljivosti, radnom mjestu ili društvenom položaju. Pojedinci ili skupine prenositelja s visokim ponderom utjecaja uspješnije šire glasine. Iako se glasine mogu širiti i elektroničkom poštom, putem telefona i na razne druge načine, najčešće se šire komunikacijom licem u lice. Širenje glasina odvija se eksponencijalnim rastom i moguće je, za svega nekoliko sati, kontaminirati grad od sto tisuća stanovnika.

Mario: Glasina ima raznih vrsta i tijekom raznih ratnih djelovanja upotrebljavane su na različite načine – recite nam nešto više o tome.

Daša: Glasine se kao propagandno oružje masovno počinju upotrebljavati tek u Drugom svjetskom ratu. Iako se glasinama nije mogao dobiti rat, one su mogle potpomoći vlastite i omesti neprijateljske vojne napore.

Glasine mržnje su bile najzastupljenije među analiziranim glasinama. Njihov je cilj bio širiti mržnju, razdor i podjele među neprijateljem. Nijemci su tako za vrijeme Drugoga svjetskog rata širili glasine koje su trebale raspirivati mržnju i izazvati sukobe u SAD-u po rasnoj, klasnoj i političkoj osnovi. Na meti njemačkih glasina našli su se i Englezi. Tako je u siječnju 1941. godine jedna njemačka radiopostaja, kamuflirana kao BBC, emitirala vijest kako su se engleske trupe herojski i posve same odupirale njemačkoj ofenzivi kod Ardena, dok su se američke trupe bezglavo povlačile i ostavile ih na cjedilu. Ta je emisija bila iznimno slušana i postigla je uspjeh. Englezi su bili ljuti na “kukavičke” Amerikance, dok su Amerikanci bili ljuti na navodnu britansku “prepotenciju”. Glasine mržnje često ciljaju na postojeće predrasude i stereotipe.

Glasine bojazni i strepnje naglašavaju neuspjehe i nedostatke saveznika, te na taj način unose bojazan i strepnju u njihove vojne jedinice. “Primjer za takve glasine straha u ratnoj situaciji su npr. “vijesti” o probijanju bojišnice na nedostupnom i teško provjerljivom području te prijetnje okruženjem postrojbe…”. Takve su glasine najčešće u stanju permanetne potencijalne ili realne opasnosti. Prilikom širenja takvih glasina često se dodaju novi sadržaji, pa tako glasine bojazni i strepnje mogu imati katastrofične prizvuke i uzrokovati paniku. Postoje i primjeri ovog tipa glasina kad se ne širi bojazan za nacionalne ciljeve, već ona osobne prirode. Jednu takvu glasinu proširili su japanski agenti među američkim vojnicima u Novoj Gvineji, za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Oni su proširili informaciju da antimalarične tablete, koje su uzimali američki vojnici, uzrokuju trajnu impotenciju. Američki vojnici su u to povjerovali te počeli odbijati antimalarične tablete što je rezultiralo velikim brojem malarijom zaraženih vojnika. Zbog te glasine izvan stroja izbačeno ih je gotovo 80 posto, što je, prema kasnijim američkim analizama, bilo kobnije od mnogih japanskih vojnih ofenziva na tom ratištu.

Glasine bježanja od stvarnosti česte su u situacijama kada je normalan život znatno otežan. One počivaju na raznim optimističnim informacijama, koje često, nakon što se pokažu krivima, demoraliziraju vojne postrojbe. Tako glasina o skorom svršetku rata može privremeno dignuti borbeni moral vojnika, no ako se rat ipak oduži, to vodi demoralizaciji.

Glasine nadnaravnih čuda uglavnom šire zapovjednici suočeni s neminovnim porazom. U sadržaj tih glasina često se uključuju dijelovi narodnih mitova i povijesnih događaja, koji bi se trebali ponoviti te, dramatično promijeniti okolnosti na ratištu.

Glasine radoznalosti i znatiželje česte su i u svakodnevnom životu i počivaju na želji da se dozna što više o svojim susjedima, ali i poznatim i važnim ljudima. U ratnim okolnostima i takav tip glasina može predstavljati opasnost ukoliko podrivaju autoritet nekog od vojskovođa.

Pripadnici vojnih postrojbi su, kao i civili, podložni utjecaju glasina. Većina vojnika često kontaktira s obiteljima, i na taj se način može kontaminirati raznim glasinama.

Mario: Recite nam nešto o suzbijanju glasina.

Daša: Kako je danas, zbog iznimno razvijenih komunikacijskih tehnologija, relativno lako, u kratkom roku, kontaminirati nekom informacijom velik broj ljudi, utjecaj glasina na operativnu uspješnost postrojbe sve je veći. Zbog toga zapovjednici moraju biti upoznati sa socijalnom klimom u svojoj postrojbi, te reagirati na vrijeme dok glasinom nije kontaminiran veći dio vojne jedinice i dok nisu ugrožene njene planirane djelatnosti. Ukoliko do kontaminacije nekom negativnom glasinom dođe, zapovjednik je dužan inhibirati glasinu putem demanta ili preusmjeravanja. Slično se odnosi i na opću populaciju.

Mario: U suvremenom ratovanju kojem svjedočimo mnogo toga je dostupno u komunikacijskom smislu. Kako se zaštiti od svega onoga što je suvišno?

Daša: Ako mislite da je izvještavanje o ratu u Ukrajini putem vijesti zastrašujuće, zamislite tek kako se osjećaju djeca kada vide snimke tenkova, vojnika i bombardiranja zgrada.

TikTok, Instagram – i drugi mediji i platforme koje djeca i adolescenti često koriste u zadnje su vrijeme puni informacija o ruskoj invaziji na Ukrajinu. Sama ideja rata za dijete može biti uznemirujuća, a ako ste roditelj mlađeg djeteta moguće je i da ste se sami našli u situaciji u kojoj djetetu morate objasniti ovu mračnu i složenu temu. Stručnjaci za medije i dječji psiholozi kažu da djeca u dobi do 10 godina teško mogu razumjeti probleme odraslih bez pomoći starijih osoba,  pa savjetuju da im se svakako pruži potpora kako bi se uspjeli nositi s nedavnim događanjima.

Neki mediji nastoje plasirati vijesti koje su posebno prilagođene djeci i informiraju ih o sukobu na način da se osjećaju uključeno u rasprave o ratu umjesto da se osjećaju preplašeno.

No nije dovoljno samo tražiti medijske izvore prilagođene djeci. Medijski stručnjaci preporučuju da roditelji ne skrivaju svoje mišljenje od djeteta – važno je da praćenje vijesti postane vrijeme za druženje i otvoren razgovor s djecom o onome što se u vijestima prenosi.

Stručnjaci za dječju psihologiju britanske nacionalne zdravstvene službe (NHS) kažu da je, kada odrasli objašnjavaju ratna zbivanja djetetu, važno da ostanu smireni i iskreni. Bez obzira na to koliko imaju godina, djeca žele da ih se ozbiljno shvati. Umjesto da ih samo utješe kada osjećaju tugu ili strah, roditelji bi ih trebali upitati: “Što te točno rastužuje?“ Samo postavljanje ovog pitanja djetetu će donijeti utjehu. Djeci u ovim teškim vremenima treba osigurati prostor za sigurno procesuiranje emocija i misli.

Stručnjaci roditeljima preporučuju i da djecu potiču da svoje osjećaje izraze kroz priču ili crtež.

Puno toga o dječjim osjećajima možete otkriti jednostavno kroz druženje i dok ih promatrate kako se igraju.

Ako se dijete igra tako da oponaša nasilje ili rat, to može značiti da je pod stresom ili da je uzrujano. U tom ih slučaju možete potaknuti na razgovor i reći im da svaki sukob može biti strašan. Britanska zaklada za mentalno zdravlje roditeljima savjetuje da u svojem domu ne pokušavaju u potpunosti ignorirati vijesti o ratu. Gašenje televizora ili laptopa u trenutku prikazivanja vijesti samo će pobuditi još više znatiželje kod djece. Ako im nitko ne objasni što se događa “proradit će njihova mašta“, kažu stručnjaci za mentalno zdravlje, te će moguće donijeti neke zaključke koji nisu temeljeni na realnosti.

Mišljenja sam da je jedan od prvih načina da si pomognete u tome jest da ograničite izloženost informacijama. Na primjer tako da odredite da ćete gledati jedan ili dva dnevnika tijekom dana, odnosno samo sat vremena na dan posvetiti vijestima, a ostalo drugim aktivnostima. Moramo se sami pobrinuti da sačuvamo mentalno zdravlje.

Mario: I što reći na kraju …

Daša: Rat je patnja za sve – u ratu stradaju, umiru ljudi – u ratnu nema pobjednika. Moramo uzeti  u obzir sve one situacije i kumulativne stresove koje u zadnje vrijeme prolazimo, od pandenije covid-19 preko potresa, pa do trenutne situacije. Svaka takva kriza zahtijeva od nas prilagodbu i angažiranje naših psiholoških kapaciteta, ali jednako tako sve one pomalo crpe našu psihičku energiju i mogućnosti za prilagodbu. Zato je ova ratna situacija sigurno zahtjevnija i teže nam se prilagođavati, jer se naš psihički ‘aparat’ pomalo potrošio. To može dovesti do toga da neki ljudi dožive opću granicu životne iscrpljenosti.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X