Izbornik
posaouniverzalna

I to je život o medijskoj pismenosti

U današnjoj emisiji „I to je život“ razgovaramo o medijskoj pismenosti s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji „I to je život“ razgovaramo o medijskoj pismenosti s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

Mario: Pokušajmo dati osnovnu definiciju medijske pismenosti.

Daša: Kada razmišljamo o pismenosti općenito, mislimo na čitanje i pisanje, govorenje i slušanje, ali danas značenje dijelimo i kroz druge simbole i oblike, slike, video, videoigre, internet, društvene mreže. Dakle, medijska pismenost je sposobnost kritičkog analiziranja i stvaranja medija u različitim oblicima.

Mario: Pokušajmo sada definirati kritičku medijsku pismenost.

Daša: Kritička medijska pismenost ne označava pristup koji se protivi medijima, već pristup koji uključuje radoznalost, istraživanje i propitivanje medija. Djeca takav pristup mogu početi vježbati vrlo rano, tako da s drugima istražuju i analiziraju medijske sadržaje, razmišljaju o točnosti medijskih informacija i pouzdanosti njihova izvora. To su važna pitanja koja treba razmotriti čitava obitelj, jer mediji donose mnoštvo informacija, među kojima ima i netočnih, pristranih ili lažnih. Što bolje razumijemo medije, to ih bolje i kvalitetnije možemo koristiti. Propitivanje medijskih sadržaja jedna je od najvažnijih navika koje možemo poticati kod djece kako bi razvila medijsku pismenost.

Mario: Što to u medijima treba kritički procjenjivati? Podijelite s nama neke svakodnevne primjere iz života.

Daša: Medijska komunikacija kojoj je najvažniji cilj zarada i oglašavanje – važna je tema za kritičku procjenu. Oglašavanje je danas sve više usmjereno na djecu, a djeca sudjeluju u donošenju obiteljskih odluka o kupnji. Oglasi su primamljivi, a djeca su vrlo podložna porukama iz oglasa – i tek počinju shvaćati vrijednost novca. Posebice štetno može biti prikriveno oglašavanje, koje nerijetko koriste, u dječjem svijetu sve popularniji, youtuberi ili poznate osobe na društvenim mrežama.

Mnoge digitalne igre uključuju mogućnost kupovanja stvari s pomoću kojih je moguće lakše i uspješnije igrati. Važno je da u obitelji razgovaramo o oglašavanju i novcu.

Mario: Kako pomoći djeci da u medijskim sadržajima razlikuju činjenice i maštu?

Daša: U tom području pomoć je potrebna i djeci i odraslima. Kad koristite medije, trebate razmišljati što je u tom sadržaju istina, a što nije. Djeca, primjerice, mogu lakše shvatiti da animirani programi nisu stvarni, ali im je to teže razumjeti ako program izgleda kao “stvaran život”. Djeca koja učestalo gledaju reality programe – u značajno većoj mjeri vjeruju kako su za sreću potrebni bogatstvo, popularnost i ljepota.

Budući da mediji uvijek prenose neki sadržaj, važno je imati na umu da je on rezultat namjere i odluka autora ili vlasnika medija. Njihova namjera može biti da prenesu informacije, pokažu umjetnički talent, nasmiju ljude ili da potaknu na kupnju nekog proizvoda ili usluge. Djecu treba naučiti prepoznati različite medijske forme i žanrove – npr. reality, igrani ili informativni program, te podučiti kako prepoznati prikrivene poruke koje su ujedno i manipulativne od strane  poznatih osoba ili blogera na društvenim mrežama.

Mario: Može li se baš svemu što se pročita u medijima vjerovati?

Daša: Kritička procjena izvora, odnosno procjena pouzdanosti informacija može se vježbati kroz postavljanje sljedećih pitanja: Je li to činjenica ili nečije mišljenje? Gdje je objavljena ta informacija i može li se pronaći i u drugim izvorima? Je li informacija ažurna ili postoje novije informacije? Opreza nikad dovoljno. I ne može se baš svemu pročitanome ili rečenom u medijima vjerovati.

Mario: Pojam medijska mudrost također se sve češće spominje. O čemu se tu radi?

Daša: Iako smo svi do sada puno toga čuli i naučili o medijima, prilično je lako izgubiti kontrolu i postati zaokupljen elektroničkim uređajima i internetom. Najsigurniji je put do medijske mudrosti – osviještenost, koju ćemo razviti postavljajući si pitanja: Što ja to radim? Kamo ja to idem? Tako ćemo zaista sami birati kuda želimo ići u digitalnom svijetu, te biti gospodar svoga vremena i medijskog života, a internetom se koristiti za svoje dobro.

Mario: Ostanimo još malo u medijskoj mudrosti. Koja je uloga roditelja u tome svemu?

Daša: Jedna od najvažnijih stvari koju možete napraviti da biste odgojili medijski mudru djecu je koristiti medije zajedno s njima. To uključuje slušanje njihove glazbe, gledanje televizije, filmova i videa, te igranje videoigara u kojima oni uživaju. Iako je i sama vaša prisutnost tijekom korištenja medija važan korak, ovo je također odlična prilika da pomognete svojoj djeci da kritički razmišljaju o medijskim sadržajima, postavljajući im pitanja, a ponekad i nudeći svoje odgovore. Prisutnost roditelja tijekom gledanja televizije mijenja rad djetetovog mozga. Već je poznato da razgovor čini razliku – kad je riječ o utjecaju medija na djecu, no novo istraživanje pokazuje da roditelji ne moraju ništa ni reći – da bi utjecali na djetetov doživljaj sadržaja koje gleda.

Mario: Zasigurno i škola ima značaju ulogu – kako učiti učenike medijskoj pismenosti?

Daša: Kako bi učenici kroz medijsku  pismenost razvili kritičko mišljenje, učimo ih da budu znatiželjni i otvoreni – i da stave na stranu vlastite predrasude, da budu više prilagodljivi, a manje nagli s odlukama – u odnosu na informacije koje primaju, da razmišljaju autonomno, ali uzimajući u obzir znanost, da budu domišljati i skromni. Podučavamo ih i kako slušati i gledati informacije i mišljenja drugih ljudi koje dobivaju putem medija, a sve su te vještine nužne kako bi mogli izgraditi mišljenje o bilo kojoj temi na informiran i promišljen način.

Djeca iz medija upijaju ideje o tome što se očekuje od djevojčica, a što od dječaka, pa to kasnije utječe i na njihov izbor karijere, njihove odnose i osjećaj osobne vrijednosti. Važno je razgovarati s djecom o rodnoj jednakosti, u skladu s njihovom dobi i razvojnom fazom u kojoj se nalaze.

Mario: Recite nam nešto o propitivanju medijskih sadržaja.

Daša: Najvažnija navika koju možemo poticati kod svoje djece kako bi razvila medijsku pismenost je propitivanje medijskih sadržaja koje koriste. Vi im možete početi postavljati pitanja već od rane dobi, a kako odrastaju, ohrabrujte ih da sami postavljaju pitanja. Evo nekih primjera mogućih pitanja:

  • Kako ovaj oglas/emisija/film/pjesma/brand privlači i zadržava tvoju pažnju?
  • Kako se zbog toga što sada gledamo osjećaš? Na temelju toga koliko si sličan ili različit od ljudi koji su ovdje prikazani?
  • Tko je ovdje prikazan kao osoba na poziciji moći? Tko nije? Tko uopće nije prikazan?
  • Kakvi su ljudi, kakve su aktivnosti i ponašanja nagrađeni i prikazani na pozitivan način? Što je kažnjeno ili negativno prikazano?
  • Kojem mediju pripada ovaj medijski proizvod (televizijska emisija, film, videoigra, časopis i sl.)? Kakav bi on bio da je obrađen u drugom mediju?
  • Ako medijski proizvod uključuje nasilje, pitajte dijete kako misli da bi se ljudi uključeni u tu situaciju osjećali da se to dogodi u stvarnom životu. Koje bi bile stvarne posljedice nasilja? Što bi se dogodilo uključenim ljudima?
  • Kako zvuče glasovi negativaca u crtićima? A što je s dobrim, ljubaznim, slatkim likovima?

Postoji obilje raznih pitanja koje se mogu postaviti djeci kada ih učimo medijskoj pismenosti.

Kad je riječ o poticanju medijske pismenosti kod djece, zapamtite nekoliko ključnih stvari:

Poštujte njihove medijske izbore. Iako imate pravo odlučiti koji su medijski proizvodi dopušteni u vašoj kući, vaš djeca mogu razviti drugačiji ukus za medije od vašeg. Oduprite se porivu da im pokažete što nije u redu s njihovim medijskim izborima, čak i ako vam je zbog nekih sadržaja nelagodno. Umjesto toga, dajte im alate da sami postavljaju pitanja i dođu do vlastitih zaključaka. Ne zaboravite uočiti i pozitivne primjere kada razgovarate o nekim sadržajima i pohvalite ispravnost njihovih zaključaka.

Dajte priliku djeci da stvaraju medijske sadržaje, ne samo da ih analiziraju. Danas je djeci lakše nego ikad snimiti kratke filmove ili glazbene spotove. Dopustite im da stvaraju, a potom im dajte kritički komentar na njihov digitalni uradak. Ništa ne može zamijeniti iskustvo iz prve ruke kad je riječ o razumijevanju, npr. kako montaža ili glazba mogu utjecati na naše emocionalne reakcije na neki film ili televizijsku emisiju.

Ako djeca već u prvom razredu osnovne škole posjeduju vlastiti pametni telefon uz pomoć kojeg mogu pristupati internetu, onda je nužno i da s medijskim obrazovanjem počnemo najkasnije kada djeca uđu u školske klupe.

Mario: I vaša poruka za kraj …

Daša: Česta situacija iz svakodnevnog života: –pogledamo li naše mlade, oni se neprestano služe svojim mobitelima, slabo komuniciraju lice u lice, teško se usmeno i pismeno izražavaju. Zbog pretjerane uporabe tehnologije zanemaruju socijalne vještine. Pri dolasku u novu sredinu, prije upoznavanja i predstavljanja, traže lozinke za slobodno dostupni Internet.

Nadalje, roditelji bi prije svega trebali biti uzor svojoj djeci, u svemu, pa tako i uporabi tehnologije. Najjednostavniji i najlakši način da umirimo dijete, odnosno da ga stavimo u sigurno i toplo okružje, da se ne prehladi ili ne ogrebe, jest da ga smjestimo u sobu ispred tableta i računala. Djeci je to, dakako, zabavno, a možda ni ne znaju za druge mogućnosti pa se veoma lako „navuku”, budući da je i cijelo njihovo društvo online. No djeca sama ne znaju granice, a ne znaju niti za druge mogućnosti dok im se iste ne ponude. Roditelji su tu da prate i ograničavaju vrijeme provedeno na tabletu i mobitelu. Roditelji jako griješe u odgojnim metodama vezanima za nove tehnologije, što možemo vidjeti na svakom koraku. Djeca rane dobi mirno sjede u kolicima s pametnim telefonom u rukama, potpuno opčinjeni tom spravicom i onime što gledaju na ekranu. Čarolija je to za djecu, ali i za roditelje koji su zadovoljni, jer je to umirilo njihova dvogodišnjeg vražićka, koji stalno nekamo jurca, penje se, istražuje prostor, poseže svojim ručicama gdje smije i ne smije. Čarolija djeluje. Vražićak mirno sjedi u kolicima, a negoduje samo kad mu uzmu pametni telefon, pa je zato i bolje ne ga dirati. I tako vrijeme koje bi dijete trebalo provesti u stalnoj interakciji sa socijalnom okolinom i istražujući ono provede sjedeći, hipnotizirano malim ekranom u svojim rukama.

Možda kad bi djeca i roditelji zajedno obavljali jednostavne kućanske poslove, tad bi i imali više slobodnog vremena da ga zajedno provedu u prirodi, razgovoru, te razvijanju i usvajanju odgovornog i kritičkog promišljanja i ponašanja.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X