Izbornik
kulturnaraznolikostuniverzalna

I to je život o Međunarodnom danu ljudskih prava

Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava koji se obilježava upravo 10. prosinca u emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovaramo o ljudskim pravima s osobitim naglaskom na prava djece s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, a u drugom dijelu emisije s našom današnjom gošćom Milanom Kreća, predsjednicom udruge Projekt građanskih prava (PGP) Sisak koja će nam nešto više reći o tome kako oni u svom aktivnom djelovanju pridonose zaštiti ljudskih prava, podijelit će s nama jednu iskustvenu priču iz života koja je vezana za ljudska prava djeteta, te o aktivnostima Centru za integraciju stranaca u Sisku …

EMISIJA : I to je život

DATUM : 9.prosinca 2022.godine

TEMA : Međunarodni dan ljudskih prava

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija, dobra večer i dobro došli u još jednu, ujedno i posljednju ovogodišnju emisiju I to je život. Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava koji se obilježava upravo 10. prosinca u emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovaramo o ljudskim pravima s osobitim naglaskom na prava djece s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, a u drugom dijelu emisije s našom današnjom gošćom Milanom Kreća, predsjednicom udruge Projekt građanskih prava (PGP) Sisak koja će nam nešto više reći o tome kako oni u svom aktivnom djelovanju pridonose zaštiti ljudskih prava, podijelit će s nama jednu iskustvenu priču iz života koja je vezana za ljudska prava djeteta, te o aktivnostima Centru za integraciju stranaca u Sisku …

Ova tematska radio emisija dio je medijske kampanje projekta pod nazivom SMS – svi mi skupa kojeg provodi Građanska inicijativa „Moj grad Sisak“, a koji je dio dvogodišnjeg programa usmjerenog smanjenju i prevenciji socijalne isključenosti te socijalnom uključivanju i integraciji socijalno osjetljivih skupina za 2021. i 2022. godinu kojeg u provedbi medijski podržava Petrinjski radio.

Mario: Pokušajmo definirati pojam ljudska prava.

Daša: “Sva se ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva.” – tako počinje 1. članak Opće deklaracije o ljudskim pravima.

To znači da svi mi od trenutka rođenja posjedujemo određena prava koja se nazivaju ljudskim pravima. Ljudska prava su zajamčena svakom čovjeku na temelju njegova postojanja kao čovjeka i ona su neotuđiva, što znači da ne mogu nikome biti oduzeta.

Ljudskim pravima smatraju se zajamčena prava pojedinca na zaštitu od države, prava koja mu pripadaju na temelju njegova postojanja kao čovjeka, prava koja u svakom slučaju ostaju održiva i država ih ne može ograničavati.

Jezgri ljudskih, odnosno osnovnih, prava pripadaju:

  • dostojanstvo čovjeka
  • pravo na razvoj osobe
  • jednakost pred zakonom i ravnopravnost
  • sloboda religije i rasuđivanja, sloboda učenja
  • sloboda mišljenja
  • sloboda tiska i informacija
  • sloboda okupljanja, sloboda ujedinjavanja, sloboda kretanja
  • sloboda izbora zanimanja i sloboda rada
  • nepovredivost stana, jamstvo privatnog vlasništva, jamstvo prava na nasljedstvo
  • pravo na azil i peticiju…

U političkom rječniku pojam „ljudska prava“ označava cjelokupnost prava na slobodu koja pojedinac može zahtijevati na temelju svog postojanja kao čovjeka i koja mu zajednica mora pravno jamčiti iz etičkih razloga. U tom smislu riječ je o pravima, kroz čije se poštivanje i osiguranje legitimira neka politička zajednica. 

Mario: Podijelite s nama neka od dječjih prava.

Daša: Svako dijete ima dječja prava, bez obzira na to tko je, gdje živi, čime mu se roditelji bave, kojim jezikom priča, koje je vjere, je li dječak ili djevojčica, iz koje kulture potiče, ima li invaliditet, je li bogato ili siromašno. Prema niti jednom djetetu ne smije se postupati nepravedno iz bilo kojeg razloga.

Osnovna dječja prava su: Pravo na život, Pravo na zdravstvenu skrb, Pravo na podršku za djecu s teškoćama u razvoju, Pravo na podršku za djecu u siromaštvu, Pravo na obiteljsku skrb, Pravo na mišljenje i izražavanje, sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču djece, Pravo na zaštitu od nasilja i zlostavljanja. 

Mario: Krajem listopada ove godine sudjelovali ste n webinaru pod nazivom Nasilje nad djecom izbjeglicama i migrantima koji preko Balkana stižu u Europu na kojem su bili istaknuti značajni podaci koji govore o prisutnom riziku ugroze dječjih prava. Recite nam o čemu se radilo na ovom online susretu.

Daša: Na webinaru pod nazivom Nasilje nad djecom izbjeglicama i migrantima koji preko Balkana stižu u Europu – s pod-radnim naslovom Gdje god da idemo – netko nam čini zlo, bili su prikazani rezultati jedne velike studije u kojoj je sudjelovalo je 48 djece i mladih u dobi od 13 do 19 godina. Metodologija istraživanja obuhvaćale je dubinski intervju s djecom koja borave u Bosni i Hercegovini (zemlje od kuda djeca dolaze su iz zapadne i južne Azije – Afganistan, Pakistan, Iran, Irak, Sirija), djeca su u Europu putovala balkanskom rutom, koja je dio istočno-mediteranske rute. Održano je pet fokus grupa sa 27 stručnjaka.

Mario: Koji su rezultati, što je utvrđeno?

Daša: Djeca se na ruti suočavaju sa raznim vrstama nasilja (fizičko, psihičko, seksualno) kao i s iskorištavanjima razne vrste. Djeca su uvijek u opasnosti jer su duga putovanja od zemlje polazišta do zemlje odredišta iznimno zahtjevna, stresna i traumatična. Dječaci češće doživljavaju fizičko nasilje, žene i djevojke najčešće su izložene ponižavanju i verbalnom zlostavljanju. I dječaci i djevojčice suočeni su s rizikom seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, a posebno su ranjiva djeca bez pratnje. Djeca koja migriraju s obiteljima bolje su zaštićena.

Mario: Što je uočeno, s kojim se oblicima nasilja djeca susreću?

Daša: Najčešće se radi o nasilje policije i granične policije nad djecom; seksualnom zlostavljanju; psihičkom zlostavljanju; ekonomskom iskorištavanju i radu djece – u dobi kada za to nisu sposobni, a prisutne su i druge razne teškoće koje su štetne razvoju i koja krše ljudska prava.

Mario: Pokušajte nam to sve još malo predočiti.

Daša: Iako niti jedno intervjuirano dijete nije reklo da je i samo bilo žrtva seksualnog zlostavljanja, gotovo dvije trećine navelo je jedan ili više incidenata u kojima su prepoznali ili svjedočili seksualnom zlostavljanju djeteta u svojoj neposrednoj okolini, uključujući prijavu nasilnog razdvajanja djevojčica i dječaka koje su krijumčari zatim seksualno zlostavljali. Ispitana djeca su rekla da im krijumčari u zamjenu za seksualne usluge nude novac, povlašteni položaj i zaštitu od drugih osoba koje putuju s njima, “besplatan” prolaz preko granice i sl.

Djevojke bez pratnje često se pridružuju nekoj drugoj obitelji na putu kako bi od njih pokušala dobiti zaštitu i stvoriti osjećaj sigurnosti. Ako su same i drže se postrani – izložene su većem riziku od seksualnog zlostavljanja. Međutim, čak i djevojke koje putuju s obiteljima izložene su seksualnom nasilju, bilo od strane krijumčara koji ih razdvajaju, bilo putem napada u prihvatnim centrima. Dječaci su također izloženi seksualnom nasilju, osobito ako putuju bez obitelji, ali ipak nešto manje u odnosu na djevojčice.

Sva intervjuirana djeca opisala su kako su im krijumčari, policajci i lokalno stanovništvo prijetili, ucjenjivali, ponižavali ili vrijeđali.

Četvero od 48 djece reklo je da su bili oteti radi otkupnine prije dolaska u Grčku ili Tursku, a nekoliko druge djece svjedočilo je otmicama ili poznaje djecu koja su oteta na migracijskoj ruti. U različitim okolnostima na balkanskoj ruti djeca su se suočavala s etničkom, vjerskom i drugim oblicima diskriminacije koje prepoznaju i doživljavaju kao nepravedne i ponižavajuće.

Tijekom putovanja mnoga su djeca različite dobi izjavila da su morala raditi, osobito ona starija od 10 godina, a najčešće dječaci bez pratnje roditelja. Djeca su radila u tvornicama, dok su primjerice u Grčkoj radila na farmama. Gotovo svako treće ispitano dijete svjedočilo je poticanju (vrbovanju) za aktivnosti krijumčara, prvenstveno vezano za prelazak granice, a daleko rjeđe za prodaju droge. Osim opasnog rada, neka su djeca angažirana i na drugim oblicima najgore vrste dječjeg rada. Intervjuirana djeca izvijestila su o uključivanju djece izbjeglica i migranata u komercijalno seksualno iskorištavanje i prosjačenje.

Prema izjavama djece, najčešći počinitelji nasilja su policajci i krijumčari na koje se oslanjaju pri prelasku granica. Policijsko nasilje događa se tijekom odbijanja od granice, izvan graničnih zona, te tijekom postupaka – uskraćivanje statusa djece.

Sva su djeca prijavila nasilje tijekom odbijanja na svim granicama duž rute, s mnogim izvještajima o teškom fizičkom nasilju s jasnim elementima mučenja i drugog zlostavljanja. Gotovo sva djeca koja migriraju u regiju imaju barem jedno iskustvo povratka tijekom svog putovanja. Djeca opisuju kako su ih skidali do gola, tjerali da stoje na hladnoći, korištenje elektrošokova i batina koje su dovele do teških tjelesnih ozljeda.

Policijsko nasilje često se opisivalo kao pretjerano, ponižavajuće i brutalno. Zdravstveni radnici i osoblje u prihvatnim centrima vidljive znakove mučenja i drugog zlostavljanja ne prijavljuju nadležnim tijelima – međunarodne organizacije ponekad prave zabilješke, ali ništa dalje od toga.

Mario: Nakon ovakvih strahota zasigurno nastaju i mnoge posljedice – koje su posljedice najčešće?

Daša: Mogu se izdvojiti neke od posljedica:

–           osjećaj potpune bespomoćnosti

–           nedostatak povjerenja u odrasle, vlasti i službene institucije

–           nasilje nije prijavljeno, već se tako prešutno događa i dalje

–           djeca se uglavnom oslanjaju na sebe, svoju obitelj, drugu djecu i prijateljsku podršku koju pružaju jedan drugome

–           djeca prihvaćaju zlostavljanje kao sastavni dio putovanja – tako na žalost dolazi do pojma i situacije koja dovodi do normalizacije nasilja

–           dolazi do pojačane ranjivost na daljnje nasilje, uključujući seksualno iskorištavanje, sudjelovanje u krijumčarenju ili kriminalu

Iz svega vidimo da su djeca izložena teškim traumatičnim događajima. Dugotrajna izloženost nasilju može imati štetne učinke na razvoj djece.

Politika odvraćanja od granice, uključujući sustavnu upotrebu nezakonitih prisilnih povrataka s granica, koju koriste Europska unija i nacionalne vlade, uključujući zemlje na istočno-mediteranskoj ruti i Balkanu – krše prava djece i obitelji izbjeglica i migranata. Neuspjeh tih tijela da osiguraju pristup azilu sprječava djecu u pristupu zaštiti i potpori koju imaju pravo dobiti. To izlaže djecu zlostavljanju i pridonosi održavanju i normalizaciji nasilja nad djecom izbjeglicama i migrantima u ime očuvanja granica. 

Mario: U nastavku naše emisije telefonskim putem uključujemo našu večerašnju gošću Milanu. Iako ste već sudjelovali u našim radijskim emisijama, ipak se ukratko predstavite našim slušateljima. Bavite se zaštitom ljudski prava i pravnom podrškom za marginalizirane skupine u društvu dugi niz godina. Što nam iz vašeg iskustva možete reći općenito o zaštiti ljudskih prava u suvremenom društvu.

Milana: Pozdrav svima još jednom. Projekt građanskih prava Sisak (PGP Sisak) djeluje od kraja 2003. godine kao domaća udruga, a od 1998. do 2004. kroz Norveško vijeće za izbjeglice.  Kako onda, tako i sada, zaštita i promocija ljudskih prava je bila osnovna nit vodilja organizacije. U tom okviru, osnovna aktivnost je pružanje besplatne pravne pomoći marginaliziranim skupinama u društvu, tj. socijalno najugroženijima. PGP Sisak ima u svojoj bazi podataka preko 27000 stranaka, dakle osoba s imenom i prezimenom, adresom, OIB-om i sl. Također naša baza podataka evidentira i preko 70000 predmeta tih osoba, jer svaka stranka ima u prosjeku tri (3) pravna problema. Ti problemi su raznoliki i sežu u sva pravna područja, od osobnih dokumenata, prebivališta, prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, socijalne skrbi, vlasništva, obiteljskih odnosa, itd. A stranke, korisnici, socijalno ugrožene osobe nam dolaze najviše iz SMŽ, Karlovačke županije, Zagreba, ali i iz svih dijelova RH, te putem besplatnog pravnog telefona doslovno iz svih krajeva RH, pa i sa otoka, iz Dubrovnika, Splita, itd. Pravna pomoć je doslovno sveobuhvatna, jer počinje od analize pravnog problema, pravnog savjetovanja, pisanja svih vrsta podnesaka, od žalbi, prigovora, dopisa, očitovanja, zamolbi, zahtjeva, požurnica, pa do tužbi Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. PGP prati predmete od početka do kraja, do okončanja, bilo pozitivnog ili negativnog.

Što se tiče zaštite ljudskih prava u suvremenom društvu, ona je ista kao i uvijek, potrebno je zaštiti osnovna ljudska i građanska prava građana. Ta prava su više-manje ista uvijek i potrebno ih je štiti, iako se naravno neke okolnosti mijenjaju, kao se mijenja i suvremeno društvo. Također korisnici zaštite ljudskih prava se u nekoj mjeri mijenjaju, jer se trenutno radi o velikom broju migranata te izbjeglica iz Ukrajine. A njihova problematika je vrlo slična, radi se o pravu na rad, na stanovanje, na zdravstveno osiguranje i slično.

Mario: Kada govorimo o ljudskim i dječjim pravima – pokušajte nam za prigodu ove emisije opisati životnu situaciju djevojčice M. kojoj ste dugi niz godina pomagali na razne načine kako bi došlo do ostvarenja pripadajući joj ljudskih prava.  

Milana: Djevojčica M. je jedna od 27000 stranaka s kojima PGP Sisak radi. No, ona je jedna od najosjetljivijih stranka, a možda i najtežih, jer se radi o djevojčici, koja sada ima 10 godina. M. je rođena u Francuskoj 2012. godine od majke hrvatske državljanke i oca državljanina Kosova. Prilikom rođenja u bolnici u Francuskoj u matične knjige u Francuskoj su krivo  upisani podaci roditelja: ime i prezime majke, te mjesto rođenja oca. Ti krivo upisani podaci su uzrok problema djevojčice, odnosno njezinih roditelja, jer ju nisu mogli upisati u matične knjige u RH, jer je majka hrvatska državljanka. Nakon što su roditelji došli u RH, pokušavali su pribaviti rodni list te ostale dokumente za dijete, no rodni list se nije mogao pribaviti. Opcija na koju su svi upućivali roditelje je bila da moraju osobno ići u Francusku i tamo voditi sudski postupak. To jednostavno nije bilo moguće, radi siromaštva i neukosti roditelja, no moram naglasiti da bi to bio problem za bilo koju osobu, jer je potrebno ostati duže vrijeme u Francuskoj i plaćati odvjetnika. U međuvremenu je 2014. majka, kao i njezinih ostalih 8ero djece ostalo bez državljanstva, jer je po službenoj dužnosti ustanovljena greška matičara kada je majka rođena u tadašnjoj Hrvatskoj u Jugoslaviji te je istoj poništena domovnica, a na osnovu toga i njezinoj djeci.  PGP Sisak je radio na upravnim predmetima svih osmero članova obitelji i nakon donošenja pozitivnih izmjena Zakona o hrvatskom državljanstvu, na inicijativu PGP-a i zastupnika Roma u Hrvatskom saboru, PGP je 2015. godine uspio sve članove obitelji ponovno upisati u matične knjige hrvatskih državljana i dostaviti im sve osobne dokumente, uključujući OIB brojeve i osobne iskaznice.

Tijekom godina, djetetom se bavio Centar za socijalnu skrb, Ministarstvo, pravobraniteljica za djecu itd. no dijete je cijelo vrijeme bilo „nevidljivo“. Tako je, između ostalog, PGP 2018. pokušao upisati dijete u vrtić, najviše radi predškolskog odgoja, ali to nije bilo moguće, jer je vrtić tvrdio da to nije moguće jer nema rodni list i OIB. Dijete kad je i krenulo u školu, nije bilo upisano u e-dnevnik te nije bilo ocijenjeno niti dobilo svjedodžbu.

PGP je 20. svibnja 2020. pomogao majci stranke da podnese zahtjev za donošenje rješenja o upisu rođenja djeteta u SMŽ, Odjel za opću upravu. 10. lipnja 2020. podnesena je tužba za utvrđivanje majčinstva (jer su sudski postupak i njegova odluka postali nužni da Županijski odjel za opću upravu upiše dijete u matične knjige rođenih.) PGP je u rujnu 2020. platio DNK analizu za roditelje djeteta, kako bi se požurio sudski spor. Pokazalo se da su roditelji gotovo 100% roditelji M. D.

Tijekom kolovoza 2022., sudska odluka je postala pravomoćna i dostavljena je u Upravni odjel SMŽ, koji 2. rujna 2022. donosi rješenje kojim se odobrava upis u maticu rođenih činjenice rođenja  maloljetnog djeteta nastale u inozemstvu. Nakon gornjeg upisa, PGP Sisak je za dijete ishodovao rodni list i domovnicu. Dakle, dijete je nakon nešto više od 10 godina od svog rođenja dobila državljanstvo, tj. rodni list i domovnicu, na temelju čega će dobiti sve ostale osobne dokumente, a time i sva ostala prava koja joj pripadaju. PGP Sisak je sretan što je predmet konačno, nakon 8 godina upravnih i sudskih postupaka, pozitivno okončan, no postavlja se pitanje što bi se dogodilo da nema pružatelja pravne pomoći koji radi na predmetu kako je gore navedeno, kontinuirano i profesionalno?

Mario: Recite nam nešto i o Centru za integraciju stranaca – projektu koji je zada u završnoj fazi druge godine provedbe. Da li će biti prilike za nastavkom provedbe sličnih projektnih aktivnosti? 

Milana: kao što možda već znate, Centar za integraciju stranca je projekt kojeg provodi PGP Sisak u partnerstvu s GIMGS, Gradom Siskom i Norveškim vijećem za izbjeglice iz Norveške, iz Osla. Projekt je podržan sa 135.000,00 eura financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova, u okviru Fonda za aktivno građanstvo. Ciljne skupine su svi stranci u RH koji imaju neadekvatno reguliran status, dakle, osobne dokumente i boravak tj. prebivalište. Poanta Centra je da je to jedino mjesto u ovom dijelu RH van Zagreba koje pruža permanentnu i sveobuhvatnu pomoć strancima.

Projekt je počeo 1.1.2021. te završava 31.12.2022. Mi se nadamo da će se projekt nastaviti, no to zavisi od natječaja i donatora, no PGP će osigurati da se barem djelomično provodi i tijekom 2023. kroz redovne aktivnosti PGP-a te druge projekte, jer su projekti PGP-a kompatibilni, a ovdje se radi o pripadnicima nacionalnih manjina u RH, azilantima, povratnicima u RH, a koji su svi korisnici PGP-a.

Mario: Gdje vas svi zainteresirani mogu naći i kako vas kontaktirati?

Milana:  Svi zainteresirani, tj. svi građani koji trebaju pravnu pomoć, a socijalno su ugroženi, mogu se obratiti PGP-u, čiji je ured u Sisku, S. i A. Radića 6/5, 2. kat desno. Najjednostavnije i najjeftinije se obratiti na besplatni pravni telefon 0800 200 098, a kojom prilikom se može dogovoriti i posjet uredu, prosljeđivanje dokumenata emailom i/ili slično.

A više o PGP-u se može vidjeti i na web stranici udruge www.crpsisak.hr kao i na društvenim mrežama. 

Mario: I što još možemo reći za sam kraj dr.Poredoš Lavor?

Daša: Hvala našoj današnjoj sugovornici na sudjelovanju u emisiji. Uvijek trebamo obratiti pozornost i pokazati razumijevanje za ono što nam djeca žele reći. Može se reći da je na granicama potrebna veća prisutnost nevladinih organizacija – to daje djeci veći osjećaj sigurnosti. Pojednostavljeno rečeno – političari trebaju raditi na miru kako djeca uopće ne bi morala napuštati svoje domove. Djeca imaju pravo, ona žele biti dobrodošla na svom putovanju i u zemljama odredišta, da se osjećaju prihvaćeno od zajednice u kojoj se nalaze.

Psihosocijalna podrška, potrebne zdravstvene usluge, pristup obrazovanju, tjelesne aktivnosti i zabava prioriteti su dječjeg života na putu zdravog i cjelovitog odrastanja.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija, bila je ovo posljednja ovogodišnja emisija I to je život. Mi ćemo sada na kratku stanku, a ponovno se družimo od sredine mjeseca siječnja. Do tada, u ime cijele ekipe emisije I to je život, želimo vam mirne i sretne blagdane. Ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X