U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o sindromu sagorijevanja – poznatijem kao burnout. Sagorijevanje možemo osjetiti i doživjeti u raznim područjima života, pa tako opreza nikada dosta kada su u pitanju prevencija i samo-zaštitni mehanizmi.
EMISIJA : I to je život
TEMA : Sindrom sagorijevanja
DATUM : 13.ožujka 2020.godine
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u novu emisiju “I to je život”. U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o sindromu sagorijevanja – poznatijem kao burnout. Sagorijevanje možemo osjetiti i doživjeti u raznim područjima života, pa tako opreza nikada dosta kada su u pitanju prevencija i samo-zaštitni mehanizmi.
Mario: Naziv burnout skovao je američki psiholog Herbert Freudenberger 70-ih godina 20. stoljeća. Tim nazivom opisivao je stanje koje nastaje kao posljedica teškog stresa i visokih očekivanja kod osoba koje rade u tzv. pomagačkim profesijama. Liječnici i medicinske sestre npr., koji se nesebično žrtvuju za svoje bolesnike, često završe s „burnoutom“- iscrpljeni, ravnodušni uz potpuni krah adaptacijskih mehanizama. Danas se termin ne koristi samo u „pomagačkim“ zanimanjima već može pogoditi bilo koga tko radi na vrlo stresnom radnom mjestu. Slažete li se s ovim uvodnim riječima?
Daša: Iznenađujuće je koliko je sindrom sagorijevanja zapravo vrlo učestao. Također je zanimljivo da iako postoje različite definicije ovog sindroma zapravo ga je teško definirati. Zbog toga postoje teškoće u dijagnosticiranju sindroma sagorijevanja i teško je reći koliko je rasprostranjen. Smatra se da je i do 10% zaposlenih osoba danas u određenoj mjeri izloženo sindromu sagorijevanja.
Mario: Da li je burnout bolest?
Daša: Moderan i stresan način života često stavlja ljude u situacije u kojima se nalaze pod velikim pritiskom do razine da se osjećaju iscrpljeno, prazno, uz smanjenu funkcionalnost. Stres na poslu može dovesti kako do fizičkih tako i do psihičkih simptoma. Često je prisutan osjećaj kontinuirane preopterećenosti, pritisak da se posao odradi u određenim rokovima, a česti su i međuljudski konflikti na radnom mjestu. Također i zanemarivanje vlastitih potreba, kako bi se zadovoljile potrebe posla, mogu biti jedan od uzroka. Izloženost stresu na poslu dovodi do visoke stope bolovanja. Iscrpljenje je normalna reakcija na stres i nije znak bolesti.
Mario: Kako onda razlikovati sindrom sagorijevanja od normalnog osjećaja iscrpljenosti?
Daša: Neki stručnjaci smatraju da se iza burnouta kriju druga stanja kao što su depresija i anksiozni poremećaji. Također i somatske bolesti mogu dovesti do iscrpljenja sličnog burnoutu.
Mario: Kako se burnout dijagnosticira?
Daša: U dijagnostici se koristimo različitim upitnicima, a najčešće se koristi samo-ocjenski upitnik o burnoutu (engl. Maslach Burnout Inventory-MBI), koji je dostupan za različite grupe zanimanja. Ovaj upitnik nije razvijen za kliničku praksu već za istraživačke svrhe.
U diferencijalnoj dijagnozi treba uzeti u obzir da simptomi koji nastaju kao posljedica burnouta mogu se javiti i u drugim psihičkim i psihosomatskim poremećajima kao što su depresija, anksiozna stanja ili u sindromu kroničnog umora. Umor i iscrpljenost se mogu javiti kao posljedica i kod nekih somatskih stanja kao npr. kod anemije.
Mario: Koja je razlika između depresije i burnouta?
Daša: Dio simptoma burnouta preklapa se sa simptomima depresivnog poremećaja: osjećaj iscrpljenosti, sniženo raspoloženje i smanjena učinkovitost. Zbog sličnosti simptoma neke osobe mogu biti dijagnosticirane kao burnout dok zapravo boluju od depresije. Zbog toga treba biti na oprezu i ne postavljati dijagnozu prebrzo kako ne bi izostalo odgovarajuće liječenje. Kad bi osobi preporučili odmor i kratkotrajno bolovanje, to bi pomoglo u oporavku osobe s burnoutom, a kod osobe koja boluje od depresije bi izostalo odgovarajućepsihoterapijsko i psihofarmakološko liječenje.
S druge strane neki simptomi burnouta razlikuju se od onih u depresiji. U burnoutu je prisutno otuđenje od posla, a u depresiji se negativne misli i osjećaji javljaju u svim sferama života. Tipični simptomi depresije koje ne nalazimo u burnoutu su: nisko samopouzdanje i samopoštovanje, beznađe te suicidalni porivi.
Mario: Koji su simptomi i znaci burnouta?
Daša: Tri su glavne skupine simptoma burnouta:
Emocionalno iscrpljenje osoba se osjeća iscijeđeno i iscrpljeno, preopterećeno, prisutan je osjećaj kroničnog umora uz osjećaj manjka energije. Mogu se javiti bolovi u trbuhu i probavne poteškoće.
Otuđenje od aktivnosti povezanih s poslom: osoba doživljava svoj posao krajnje negativnim i frustrirajućim. Mogu razviti cinični stav prema radnom okružju i kolegama. Istovremeno se emocionalno isključuju i udaljuju od posla kojeg rade. .
Smanjena učinkovitost: burnout najčešće pogađa svakodnevne aktivnosti na poslu, kod kuće ili kod skrbi za članove obitelji. Osobe sa sindromom sagorijevanja su vrlo negativne prema svojim aktivnostima, teško se koncentriraju, ravnodušni su i smanjeno su kreativni.
Mario: Koje su faze sindroma sagorijevanja? Zasigurno se ništa ne događa preko noći.
Daša: Faza medenog mjeseca – posao vas veseli, ispunjeni ste entuzijazmom, osjećate se ispunjeno, nijedan zadatak vam nije pretežak.
Realnost – uočavate da ipak nije sve tako savršeno, šef vam postavlja sve više i sve teže zadatke. Vi se sve više trudite, radite napornije, razočarenje i frustracija postaju svakodnevica. Započinju ogovaranja i podmetanja na radnom mjestu, kući dolazite sve kasnije, a prekovremeni sati se ne plaćaju. Shvaćate da vas posao ne zadovoljava ni socijalno ni financijski.
Faza razočaranja – Upali ste u zatvoreni krug – postajete umorni i nervozni, naglo mršavite ili se debljate te imate problema sa spavanjem. Osjećate ljutnju i krivite druge za ono što vam se događa. Otvoreno počinjete biti kritični prema nadređenima i kolegama. Osjećate se bespomoćno. Anksioznost i depresija postaju dio vaše svakodnevnice, često ste bolesni.
Alarmna faza – Iscrpljeni ste, vaše mentalne i fizičke rezerve su potrošene. Imate osjećaj stalnog neuspjeha, gubite samopouzdanje i vjeru u sebe. Osjećate se nesposobnima da napravite bilo kakve promjene u svom životu. Ova faza je ozbiljna i ako ne potražite pomoć može ostaviti ozbiljne posljedice na vaše zdravlje. Život vam se sada čini poprilično besmislenim i osjećate konstantni očaj.
Pitanje za sve naše slušatelje: Prepoznajete li sebe?
Mario: Što učiniti, kako si možemo pomoći?
Daša: Za početak je važno identificirati burnout: prepoznati stresore u radnom okruženju, ispitati udruženost stresora na radu sa sindromom sagorijevanja, ispitati udruženost stresora na radu sa simptomima anksioznosti i depresije. Pronaći način kako se nositi sa burnoutom. Ako je moguće – izbjeći nastanak burnouta. Krenuti u oporavak od sindroma burnout.
Mario: Može li sada i koji konkretan savjet?
Daša: Svakako :
- budite usredotočeni – koncentrirajte se na rad, argumentirajte svoje mišljenje i dokažite da ste u pravu,
- naučite reći “NE”, radite na jačanju samosvijesti,
- ako ne možete promijeniti posao, barem promijenite stav – naučite postaviti granice i držite ih se,
- izbjegavajte poslove u kojima uvijek morate sebe davati drugima, osim ako niste dobri u primanju od drugih,
- ne dopustite da vam posao zavlada životom – prekovremeni rad negativno će utjecati na vašu sposobnost da taj posao radite duže razdoblje,
- pronađite jedno ili dvoje kolega s kojima možete razgovarati i podijeliti svoje poteškoće,
- planirajte i organizirajte svaki dan,
- zadržite aktivan društveni život i nemojte se odricati svojih hobija.
Također su nam važne i vještine suočavanja sa stresom, kao i opće-životne zdrave navike:
- usvojite zdrave stilove života,
- primijenite redovitu i odgovarajuću prehranu,
- izbacite ili smanjite uzimanje kofeina, nikotina i šećera,
- bavite se tjelesnim vježbanjem radi održanja tjelesne kondicije,
- osigurajte redovit raspored odmora i dovoljno vremena za spavanje,
- promijenite raspored obveza na poslu ili kod kuće,
- prekinite s nekim aktivnostima koje nisu nužne, a koje su postale opterećenje.
Ako možete, promijenite samu stresnu situaciju ili svoj odnos i pogled na situaciju:
- zadržite osjećaj za humor u situacijama koje mogu izazvati stres,
- održite ravnotežu između rada i zabave,
- usporite i pronađite vrijeme za opuštanje,
- podijelite probleme s prijateljima i obitelji, izvorima socijalne podrške,
- dobro upoznajte sebe i svoje granice tolerancije na stres,
- prema potrebi zatražite savjete od stručne osobe.
Zdrav način života, odnosno mjere za poboljšanje zdravlja, dovode i do povećanja otpornosti na stres. Sastavni dio dobrog psihičkog zdravlja su i životna radost i dobro raspoloženje, na koje povoljno utječu kako dobri odnosi u obitelji, tako i na radnom mjestu i u slobodnom vremenu.
Mario: I u slijedećoj emisiji nastavljamo razgovarati o ovoj temi, jel’ tako?
Daša: Da, s obzirom na raširenost problematike, u slijedećoj emisiji ćemo razgovarati o ulozi emocija i motivacije u sportskom sagorijevanju.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija “I to je život”. Ponosno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
