U prvoj ovosezonskoj emisiji I to je život Petrinjskog radija želimo dati doprinos obilježavanju Svjetskog dana prevencija samoubojstava koji se obilježava 10. rujna. Kako je odšlo do obilježavanja ovog značajnog datuma, koji su mogući uzroci, kako pomoći ljudima u kriznim situacijama teme su o kojima danas razgovaramo s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 9.rujna 2022.godine
TEMA : Svjetski dan prevencije samoubojstava
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u novu sezonu emisije I to je život. U prvoj ovosezonskoj emisiji I to je život Petrinjskog radija želimo dati doprinos obilježavanju Svjetskog dana prevencija samoubojstava koji se obilježava 10. rujna. Kako je odšlo do obilježavanja ovog značajnog datuma, koji su mogući uzroci, kako pomoći ljudima u kriznim situacijama teme su o kojima danas razgovaramo s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
Mario: Kako je došlo do obilježavanja Svjetskog dana prevencije samoubojstava?
Daša: Svjetski dan prevencije samoubojstava obilježava se svake godine 10. rujna na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava (IASP) s ciljem podizanja svijesti o potrebi i obvezi djelovanja na prevenciji samoubojstava na globalnoj razini. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje kako više od 800.000 ljudi godišnje izgubi život zbog samoubojstva – to je jedna osoba svakih 30-40 sekundi uz 10-40 puta više pokušaja samoubojstva. Suicid se javlja kroz cijeli životni vijek, u svim dobnim skupinama, a drugi je vodeći uzrok smrti među ljudima od 15 do 29 godina na svjetskoj razini.
Mario: Što kažu statistike za Hrvatsku? Koliko je situacija ozbiljna?
Daša: Svaki život je vrijedan potpune pažnje obitelji i društva, pa tako i suicid i samo jedne osobe je previše. U Hrvatskoj je 2018. godine bilo 679 samoubojstava, a stopa smrtnosti bila je 16,6/100.000 čime spadamo u prosjek stopa zemalja EU.
U Republici Hrvatskoj počinilo je suicid 566 osoba tijekom 2020. godine. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova žene su počinile 117 suicida, a muškarci 449 tj. gotovo četiri puta veći broj. U dobnim skupinama od 15 do 25 godina bila su 44 izvršena suicida, što je porast od čak 57,1% u odnosu na godinu dana ranije. Od svih dobnih skupina najviše su suicida počinile osobe iznad 65 godina, njih čak 225 oduzelo je sebi život, što predstavlja 39,7% od ukupnog broja suicida u Republici Hrvatskoj.
Od svih policijskih uprava daleko je najveći broj izvršenih samoubojstava zabilježila PU zagrebačka, njih 120, dok drugo mjesto zauzima PU splitsko-dalmatinska s 45 izvršenih samoubojstva (izvor: MUP – Statistički pregled temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada u 2020. godini).
Svi ovi podaci su još više poražavajući kad osvijestimo da je od svih uzroka preranih smrti samoubojstvo najpreventabilniji. Istraživanja pokazuju kako otprilike 80 % žrtava prethodno “najavi” suicid ili iskaže namjeru te pokazuje znakove suicidalnosti prije samog čina, ali pitanje je koliko ih okolina primijeti i koliko ih ozbiljno shvati.
Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je imperativom borbu protiv suicida budući da brojke ukazuju kako se radi o „tihoj epidemiji“.
Mario: Suicidi su zasigurno ozbiljan medicinski i društveni problem. Što možemo svi zajedno učiniti da ga preveniramo?
Daša: Suicidi i pokušaji suicida imaju višestruke učinke na obitelji, prijatelje, zajednice i društvo. Iza statističkih podataka su pojedinačne priče onih koji su zbog različitih razloga doveli u pitanje vrijednost vlastitih života. Svaki gubitak života je tragičan i svaki suicid ima poražavajuće posljedice na okolinu pojedinca, jer je svaki od njih dio zajednice. Dio njih je dobro povezan sa zajednicom, svojom obitelji, prijateljima, kolegama na poslu ili u školi. Drugi dio njih može biti manje povezan i umrežen, a neki mogu biti vrlo izolirani. Bez obzira na okolnosti, zajednice imaju važnu ulogu u pružanju podrške onima koji su ranjivi.
Jedan od slogana kojima se nastoji promovirati ovaj značajan datum je i slogan “Stvarajmo nadu djelovanjem” – to kao podsjetnik da postoje alternative i usmjeren je na poticanje uvjerenja svakoga od nas da naša djela, ma kako mala bila, mogu donijeti nadu onima koji pate. Prevencija samoubojstva je često moguća i svi mi možemo biti ključna osoba u tome. Upravo svojim djelovanjem možemo nekom pomoći da vidi svijetlu točku u svojim najmračnijim trenucima – kao član zajednice, kao dijete, kao roditelj, kao prijatelj, kao kolega ili kao susjed. Svatko od nas ima ulogu u pružanju podrške onima koji prolaze kroz suicidalnu krizu ili onima koji su zbog samoubojstva izgubili dragu osobu. Ljudi koji su proživjeli pokušaj samoubojstva imaju puno toga što bi nas mogli naučiti o tome kako su riječi i djela drugih važni. Nerijetko govore o tome da su bili došli do točke u kojoj nisu mogli vidjeti drugi izlaz iz svoje patnje – osim da prekinu vlastiti život. Govoreći o trenucima koji dovode do toga opisuju da zapravo nisu željeli umrijeti, već su umjesto toga htjeli da netko intervenira i zaustavi ih. Mnogi kažu da su aktivno tražili nekoga tko bi osjetio njihov očaj i pitao jesu li u redu.
Mario: Često čujemo i pojam suicidalnost – pokušajte nam ga ukratko pojasniti.
Daša: Suicidalnost je vrlo složeno ponašanje koje uvijek ima više uzroka. Ono se događa u složenom međuodnosu faktora osjetljivosti pojedine osobe i rizičnih faktora. Niti jedan rizični faktor nije odlučujući. Suicidalno ponašanje najčešće ide uz psihičke poremećaje. Devet od deset ljudi koji su počinili suicid imali su neki od psihičkih poremećaja.
Iako je vrlo jasna veza između suicida i psihičkih poremećaja, osobito depresije, mnogi suicidi se događaju naglo, impulzivno u trenucima raznih kriza (a tada posebice mogu biti potaknuti sredstvima ovisnosti, poglavito alkoholnim pićima). Kao posebice važni rizični čimbenici ističu se iskustvo gubitka bližnje osobe, samoća, diskriminacija, problemi financijske ili emocionalne naravi, kronična bol ili bolest, doživljaj zlostavljanja i slično. Naročito važan rizični čimbenik jesu prethodni pokušaji suicida.
Promišljanja o samoubojstvu su složena i ono je vrlo kompleksan čin. Ne postoji jedinstvena teorija kojom ga možemo objasniti, niti univerzalna formula ili pristup kojim ga se može spriječiti. Ono što znamo jest da postoje određeni čimbenici i životni događaji koji nekoga mogu učiniti ranjivim i sklonijim samoubojstvu, kao i da teškoće mentalnog zdravlja poput tjeskobe i depresije mogu tome doprinijeti. Veća je vjerojatnost da će suicid počiniti osobe starije životne dobi, samci, usamljeni, nezaposleni, osobe koje u proživjele traumatska iskustva kao što su psihofizičko i seksualno zlostavljanje, ako trenutno proživljavaju krizna stanja (razvod, preseljenje obitelji, zasnivanje nove obitelji, gubitak bliske osobe, gubitak posla itd.), osobe koje boluju od kroničnih bolesti i trpe kronične boli.
Mario: Postoje li neki znakovi upozorenja kako bi mogli prepoznati u našem okruženju da je netko u riziku samoubojstva?
Daša: To je vrlo individualno, ali možemo nabrojati one najčešće, one koji se najčešće mogu uočiti u promijenjenom ponašanju osobe u riziku. To su:
- Promjene u navikama spavanja i prehrane
- Povlačenje od roditelja, članova obitelji i uobičajenih dnevnih aktivnosti
- Buntovno ponašanje, epizode nasilnog ponašanja, odlasci od kuće i osamljivanje
- Korištenje alkohola, droga i drugih sredstava ovisnosti
- Značajno zanemarivanje osobnog izgleda
- Učestale promjene raspoloženja
- Učestalo prisutan osjećaj dosade; teškoće s koncentracijom, problemi u postizanju obrazovnog, akademskog ili poslovnog uspjeha – čak i onog osnovnog
- Gubitak interesa za druženje s prijateljima
- Gubitak interesa za hobije i uobičajene aktivnosti
- Loša reakcije na pohvale i/ili komplimente
- Stvaranje predodžbe da je osoba loša, da ništa ne vrijedi, da nema razloga za radost u životu
- Žurno dovršavanje ranije preuzeti, pa odugovlačenih obveza
- Poklanjanje vrijednih stvari
Mario: Kako prevenirati rizične situacije?
Daša: Život je dragocjen i ponekad i prilično neizvjestan. Povezivanje s osobama koje su pogođene samoubojstvom bliske osobe ili s osobama koje imaju iskustvo suicidalnog ponašanja ključno je u prevenciji samoubojstava.
Vrlo važno je raditi na prevenciji psihičkih poremećaja, a kada se jave pravodobno ih prepoznati i adekvatno liječiti. Osim toga, važno je ograničiti pristup sredstvima kojima se suicid može počiniti, surađivati s predstavnicima medija kako bi osigurali primjereno i odgovorno izvještavanje o suicidima, pomoći i educirati mlade ljude kako bi razvili vještine suočavanja i nošenja sa životnim teškoćama i pritiscima, te raditi na ranom otkrivanju i pomoći ljudima koji razmišljaju o suicidu ili koji su imali pokušaj suicida. Suicid je moguće spriječiti. Poremećaji koji su u podlozi suicidalnosti uspješno se liječe. Stoga je najvažnije prepoznati znakove suicidalnosti i potražiti stručnu pomoć. Suicidalnost se nikad ne smije ignorirati!
Mario: I poruka za kraj …
Daša: Mudre misli o vrijednosti života: Život nije trka, već putovanje u kojem treba uživati, na svakom koraku – nepoznat autor; Nije život kratak, nego se mi kasno sjetimo živjeti – nepoznat autor; Tokom cijelog tvog života, u tebi se bore dva vuka: dobar i zao. A koji pobjeđuje? Onaj kojeg više hraniš – Apački poglavica; Život je nalik na olimpijske igre: jedni trguju, drugi gledaju, treći se bore -Pitagora; U životu moramo samo dvije stvari: moramo umrijeti i moramo živjeti do smrti – ostalo sami osmišljavamo -nepoznat autor; Ne možeš odabrati kako ćeš se osjećati, ali možeš odabrati sto ćeš napraviti u vezi toga – nepoznat autor; Život je crtež bez gumice za brisanje – nepoznat autor; Život je težak i zahtijevan, ali ja sam žilaviji i izdržljiviji – nepoznat autor.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija, bila je ovo još jedna emisija, prva ovosezonska, I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, srdačan pozdrav.
