Izbornik
Share on facebook
Share on twitter
romiuniverzalna

I to je život o Svjetskom danu romskog jezika

Danas 5. studenog u cijelom svijetu obilježava se Svjetski dan romskog jezika. Stoga ćemo u današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat o Romima i romskom jeziku, te zanimljivom projektu: „Obrazovane Romkinje, osnažene romske zajednice!“ koji se provodi i u Sisačko-moslavačkoj županiji.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 5.studenoga 2021.godine

TEMA : Svjetski dan romskog jezika

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobra večer i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. Danas 5. studenog u cijelom svijetu obilježava se Svjetski dan romskog jezika. Stoga ćemo u današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat o Romima i romskom jeziku, te zanimljivom projektu: „Obrazovane Romkinje, osnažene romske zajednice!“ koji se provodi i u Sisačko-moslavačkoj županiji. Ova tematska radio emisija dio je medijske kampanje projekta pod nazivom SMS – svi mi skupa koji je dio dvogodišnjeg programa usmjerenog smanjenju i prevenciji socijalne isključenosti te socijalnom uključivanju i integraciji socijalno osjetljivih skupina za 2021. i 2022. godinu kojeg u provedbi medijski podržavaju i pomažu Petrinjski radio i Portal 53.

Mario: Recimo nešto o romskom jeziku. 

Daša: Romski narod u svijetu govori jezičnim dijasistemom kojega čini 60-ak dijalekata, nerijetko potpuno različitih. Ipak, većina Roma govori jezikom romani chib (romani ćib).

Zbog činjenice da je romski jezik nestandardiziran i da njegova dijalektalna razmrvljenost onemogućava višu razinu socio-lingvističke integracije i povezanosti romskih zajednica, može se govoriti i o ugroženosti romskoga jezika.

Standardizacijom romskoga jezika izravno se utječe na kvalitetu obrazovanja Roma na njihovu materinjem jeziku, ali i na ostvarivanje prava romske nacionalne manjine na služenje vlastitim jezikom ne samo u obrazovanju, nego i u svim vidovima komunikacije i očuvanja nacionalnoga identiteta.

Mario: Kakav je položaj romskoj jezika u Hrvatskoj?

Daša:Mnogi pojedinci, ne nužno pripadnici romske nacionalne zajednice, već i mnogi drugi stručnjaci, romolozi i indolozi, kao i sveučilišni profesori koji se bave romskom tradicijom i kulturom, te publicisti i književnici ulažu velike napore za očuvanje i standardizaciju romskoga jezika. Tome svoj doprinos daju i stručnjaci i entuzijasti iz Hrvatske.

U tome smislu 2008. godine je u Hrvatskoj, u izdanju Udruge za promicanje obrazovanja Roma u Republici Hrvatskoj „Kali Sara“ iz Zagreba, javnosti predstavljen prvi Romsko – hrvatsko i hrvatsko – romski rječnik autora Veljka Kajtazija, saborskog zastupnika u RH. Stručnjaci i uglednici, okupljeni u Zagrebu, tom su prigodom pokrenuli međunarodnu inicijativu da se baš u čast toga događaja datum 5. studenoga proglasi Svjetskim danom romskoga jezika. Ta je simbolika za Republiku Hrvatsku osobito važna i zbog svih njenih nastojanja u provedbi Nacionalnoga programa za Rome.

Povelju o proglašenju Svjetskoga dana romskoga jezika tada je potpisalo više od stotinu uglednih osoba, znanstvenika, sveučilišnih profesora iz Hrvatske i inozemstva, zastupnica i zastupnika u Hrvatskome saboru, novinara, publicista i pisaca kao i predstavnika nekoliko desetaka romskih udruga iz Hrvatske i nekoliko drugih europskih zemalja, a inicijativu je pozdravila i prihvatila i Međunarodna unija Roma.

Godinu dana kasnije, 5. studenoga 2009. godine, u Zagrebu se na Međunarodnom simpoziju u organizaciji Udruge „Kali Sara“ okupilo tridesetak lingvista, publicista i pisaca iz niza europskih zemalja koji su dali potporu ovoj inicijativi, pozvavši sve zainteresirane da joj se pridruže i osiguraju trajnu brigu o očuvanju, razvoju i standardizaciji romskoga jezika.

Mario: Što se je dalje događalo s romskim jezikom?

Daša:Tradicija održavanja Međunarodnog simpozija povodom Svjetskog dana romskoga jezika nastavljena je 2010., a potom i 2011. godine. Teme o kojima su stručnjaci dosad raspravljali obuhvaćale su standardizaciju i kodifikaciju romskoga jezika, zatim upotrebu romskoga jezika u informacijskim tehnologijama te položaj romskoga jezika unutar obitelji. Još jednom se pokazalo koliko je romski jezik živ u današnjoj Europi, ali i na drugim kontinentima, te koliko je potreban daljnji rad na njegovu očuvanju i razvijanju.

Na Svjetski dan romskoga jezika dodjeljuju se u Zagrebu i dvije nagrade za životno djelo – „Ferenc Sztojka“ i „Šaip Jusuf“, nazvane prema velikanima koji su započeli standardizaciju romskoga jezika. Te je nagrade dosad dobilo nekoliko zaslužnih pojedinaca iz Francuske, Rumunjske, Srbije i Makedonije.

Hrvatski sabor je na sjednici 24. svibnja 2012. godine prihvatio Zaključak o potpori međunarodnoj inicijativi za ustanovljenje 5. studenog – Svjetskim danom romskog jezika.

Iste godine, prilikom održavanja Simpozija Svjetskog dana romskog jezika – 05.11.2012. godine po prvi puta je održano predavanje na romskom jeziku na Filozofskom fakultetu. U suradnji s predstavnicima Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na Odsjeku za indologiju i dalekoistočne studije, u sklopu Katedre za indologiju, počeo je s radom izborni kolegij Uvod u romski jezik I i II te Uvod u književnost i kulturu Roma. Prvo predavanje održali su profesori iz redova romske nacionalne manjine Ljatif Demir iz Makedonije i Hedina Tahirović Sijerčić iz Sarajeva.

Godinu dana kasnije, 5. prosinca 2013. godine održano je svečano otkrivanje dvojezične ploče na zagrebačkom Filozofskom fakultetu koju je otkrio saborski zastupnik Veljko Kajtazi i dekan fakulteta prof. dr. Damir Boras. Time je obilježena i godina dana od uvođenja romskog jezika i romske književnosti u visokoškolsku nastavu u Hrvatskoj.

7.studenog 2015. godine Opća skupština UNESCO-a prihvatila je inicijativu Republike Hrvatske te je službeno proglasila 5. studeni kao Svjetski dan romskog jezika. Prijedlog je usvojen, bez rasprave.

Svjetski dan romskog jezika danas obilježava se i kao romski nacionalni praznik i zauzeo je ravnopravno mjesto s druga dva romska praznika – Svjetskim danom Roma i Međunarodnim danom sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu.

Mario: I u našoj županiji možemo vidjeti jumbo-plakate o projektu: „Obrazovane Romkinje, osnažene romske zajednice!“ Recite nam nešto o tom projektu.

Daša:Prema Nacionalnoj strategiji za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine Romkinje su jedna od najisključenijih društvenih skupina. U romskim obiteljima prisutna je tradicionalna podjela uloga – odnos prema ženi je patrijahalan, često su marginalizirane i izložene diskriminaciji te zbog podređenog položaja nemaju mogućnost planiranja obitelji. Prema rezultatima istraživanja Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: žene, mladi i djeca (Klasnić, Kunac, Rodik, 2020.) nepismeno je čak 17% Romkinja, dok je u općoj populaciji nepismeno tek 0,13% žena (DSZ, 2016). Za 27% mladih Romkinja u Hrvatskoj ključni razlozi koji dovode do prekida školovanja sklapanje su braka, trudnoća i postajanje roditeljem (15%). Od Romkinja koje imaju djecu, njih 50% prvo dijete rodilo je u maloljetničkoj dobi, a 17% u dobi mlađoj od 16 godina.

Mario: Što se želi  postići projektom „Obraovane Romkinje, osnažene romske zajednice!“

Daša:Budući da je jedan od važnih strateških ciljeva Saveza Roma u RH „Kali Sara“ sustavno promicanje obrazovanja Roma i Romkinja, primarni je cilj projekta povećanje obuhvata mladih Romkinja kod dovršavanja osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. 200 mladih Romkinja iz 6 županija osnažit će se aktivnostima projekta i educirati o ženskim ljudskim pravima, naročito o pravu na život bez nasilja, seksualnim i reproduktivnim pravima i zdravlju, te biti motiviranije za nastavak obrazovanja.  Također, ciljevi su projekta i podizanje kapaciteta romskih udruga i članova Vijeća romske nacionalne manjine za zagovaranje, te međusektorsku suradnju s ciljem prevencije i podrške Romkinjama u slučajevima prisilnih brakova i maloljetničkih trudnoća, ali i drugih oblika rodnog nasilja.

Projekt se provodi u razdoblju od 1.2.2021. do 31.1.2024. uz financijsku podršku Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru Europskog gospodarskog prostora i Norveških grantova u iznosu od 149.999,51 €.

Mario: I što ste nam pripremili za kraj današnje emisije? 

Daša:Iako je vrlo malo proučavana, romska narodna književnost je vrlo bogata. Usmena književnost ovoga naroda, ima sve segmente tradicijske književnosti, pri čemu su najzastupljenije priče i legende.

Neke od romskih poslovica koje se i danas koriste jesu:

  • Dijete se ne rađa sa zubima.
  • Dobri konji ne mogu biti loše boje.
  • Tko kupuje ono što mu ne treba, na kraju će prodavati ono što mu treba.
  • Sramota bogataša i smrt siromaha ne čuju se daleko.
  • Svaki Rom svoga konja hvali

Postoje i poslovice o Romima koje su nerijetko pogrdnog karaktera, pa tako djeluju na stvaranje negativne kolektivne slike o Romima kao ljudima.

I za kraj dvije romske legende: Jednonoga guska

Nekad davno jedan Rom živio je i radio kod jednog svećenika. Jednog dana nakon napornog posla, ušao je u kuhinju. Bio je zadivljen prizorom. Na sredini stola hladila se velika pečena guska. Divno je mirisala. Nikoga nije bilo u blizini, a on je bio jako gladan. Znao je da je pečenje za svećenika, ali nije mogao odoljeti. Reče sam sebi: “Kako će svećenik sam pojesti cijelu gusku? Bit će mu previše, oboljet će!” Odlomio je i pojeo jednu bocku. Nakon samo par trenutaka ušao je svećenik. Vidjevši pečenu gusku nemalo se iznenadio. Guska je imala samo jednu nogu. Gledao je i gledao, ali nije mogao shvatiti. Upita strogo Roma: “Slušaj ti, kako ova guska ima samo jednu nogu? Nisi li ti pojeo jednu?” Rom u strahu od kazne odgovori: “Ne, nisam! Pa ima gusaka koje imaju jednu nogu! Kako niste vidjeli gusku s jednom nogom? Pođite sa mnom, ja ću Vam pokazati!” reče Rom. Svećenik krene s njim da vidi i to čudo. Stigoše tako do jezera na kojem su guske pile vodu. Većina gusaka stajala je na jednoj nozi. Svećenik je shvatio da ga Rom želi uvjeriti u nešto što ne postoji. Kako bi mu dokazao da zna kako ga želi prevariti, pljesne dlanovima i poplaši guske. One na to spuste i drugu nogu i počnu bježati. No, Rom se nije dao smesti već se brzo snašao i rekao: “Joj, joj vidiš kada Vi tako sve znate, možda ste trebali i pored one pečene guske pljusnuti dlanovima pa bi ona pokazala drugu nogu!” Svećenik se tada dobro nasmijao njegovoj dosjetki i oprostio mu što je pojeo dio pečenja.

I još jedna zanimljiva legenda: Starac i starica

Bili jednom jedan starac i jedna starica. Starac je imao kuću od soli, a starica kuću od voska. Jednog dana padala je jaka kiša i rastopila starčevu kuću od soli. On je ostao bez krova, sam, vani na kiši. Tužan i jadan, nije znao što bi te se uputio do starice nadajući se da će mu ona pomoći. Došavši pred njena vrata zamolio je: „Dozvoli mi da uđem i sklonim se kod tebe, moja se kuća rastopila od kiše!“ No starica je bila ohola i nije mu dopustila da uđe, već mu reče: „Ne možeš ući, nema mjesta. Kuća je malena, a i tko ti je kriv što nisi sagradio čvršću kuću!“ Tako je starac ostao vani, sam na kiši. Nedugo nakon jake kiše, zasjalo je sunce. Bio je jako vruć i sparan dan. Vrućina je bila gotovo nepodnošljiva. Visoka temperatura rastopila je staričinu kuću od voska. Ostala je sada i ona vani bez krova nad glavom. Vidjevši kako je to teško, pokajala se što je tako grubo otjerala starca, a sada je i sama u istom položaju. Potražila ga je, sjela do njega na suhi panj i rekla: „Vidiš starče, jučer te nisam pustila u kuću, a danas sam i ja vani! U životu nikad ne znaš što te čeka!“ 

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X