Povodom Međunarodnog dana tolerancije koji se obilježava upravo danas 16. studenog u emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovaramo o toleranciji s osobitim naglaskom na migracije stanovništva i zapošljavanje s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor. Malo kasnije u našu emisiju telefonskim putem uključujemo i politologinju Ivonu Perković koja će nam predstaviti projekt pod nazivom TiP – tolerancija ispred predrasuda koji provodi Projekt građanskih prava Sisak zajedno s partnerima.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 11.studenoga 2022.godine
TEMA : Tolerancija
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. Povodom Međunarodnog dana tolerancije koji se obilježava upravo danas 16. studenog u emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovaramo o toleranciji s osobitim naglaskom na migracije stanovništva i zapošljavanje s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor. Malo kasnije u našu emisiju telefonskim putem uključujemo i politologinju Ivonu Perković koja će nam predstaviti projekt pod nazivom TiP – tolerancija ispred predrasuda koji provodi Projekt građanskih prava Sisak zajedno s partnerima.
Ova tematska radio emisija dio je medijske kampanje projekta pod nazivom SMS – svi mi skupa koji je dio dvogodišnjeg programa usmjerenog smanjenju i prevenciji socijalne isključenosti te socijalnom uključivanju i integraciji socijalno osjetljivih skupina za 2021. i 2022. godinu kojeg u provedbi medijski podržava Petrinjski radio.
Mario: Kako je došlo do obilježavanja Međunarodnog dana tolerancije?
Daša: Međunarodni dan tolerancije se svake godine obilježava 16. studenoga od 1996. godine, kad je Opća skupština Ujedinjenih naroda pozvala sve svoje članice UN-a na obilježavanje dana poštovanja i uvažavanja drugačijih, u skladu s Deklaracijom o načelima tolerancije UNESCO-a iz 1995. godine koja definira toleranciju ne samo kao moralnu dužnost, već i pravnu i političku obvezu za pojedinca, društvene skupine i države. Tolerancija se Deklaracijom definira i kao instrument koji je prihvaćen prije više od 50 godina i naglašava potrebu za stvaranjem zakonskih okvira koji bi trebali jamčiti jednakost postupanja prema pojedincima i izjednačavanje mogućnosti društvenih skupina i pojedinih osoba u društvu u svim životnim aspektima poput zdravlja, obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja i dr.
Mario: Tolerancija je riječ koja se često koristi u komunikaciji i opisu međuljudskih odnosa, o čemu se tu zapravo radi?
Daša: Svi smo jedinstveni. Svaka osoba može u sebi pronaći osobinu po kojoj se razlikuje od drugih. Međutim, koliko smo različiti toliko smo i ponekad slični. Često se događa da upravo ono što zamjeramo drugima, možemo pronaći i kod sebe. Zato je važno poštivanje različitosti ili tolerancija. Tolerancija (grč. tolerare što znači podnositi) se odnosi na snošljivost i uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. Biti tolerantan znači biti osviješten o različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje toga u svakodnevnom životu. U svakodnevnom životu svakog pojedinca ima puno toga što treba otrpjeti ili podnijeti, pa se nazivom tolerancija često koristimo u svakodnevnoj komunikaciji. To se može odnositi na trpljenje tjelesne ili duševne boli, neugode, stresa ili negativnih okolinskih pritisaka i utjecaja, nepravde i nerazumijevanja. Tolerancija nije popuštanje, već zauzimanje vlastitog aktivnog stava, uz uvažavanje tuđeg mišljenja. Možemo reći da je tolerancija vrlina koja omogućuje mir. Tolerancija se ogleda kroz opći stav „Živi i pusti drugoga da živi“. Tolerancija se temelji na znanju, otvorenosti, zdravim komunikacijskim odnosima, slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenjima.
Mario: Recite nam nešto o toleranciji kao životnoj vrijednosti.
Daša: Tolerancija podrazumijeva poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje različitosti u svjetskim kulturama kao i forme izražavanja, volju i težnju prihvaćanja i uvažavanja različitosti, neovisno o političkom uvjerenju, vjerskim, dobnim, rasnim ili spolnim razlikama.
Diskriminacija i marginalizacija, uz nepravičnost i nasilje, najčešći su oblici netolerancije. Obrazovanje mladih za toleranciju trebalo bi težiti suzbijanju utjecaja na razvoj straha i isključenosti kao i pomoći mladim osobama u razvijanju kapaciteta za neovisne procjene, kritičko razmišljanje i etično prosuđivanje, a sve u svrhu sprečavanja netolerancije.
Nažalost, u našem društvu nesnošljivost je još uvijek prisutna, što se najbolje vidi i po velikoj količini, primjerice, govora mržnje koji je prisutan u gotovo svim područjima, od televizije, medija, sporta, obrazovnog sustava, kulture, pa čak i u komunikaciji različitih javnih tijela, a posebno zabrinjava njegova količina na internetu i društvenim mrežama, kao i rasprostranjenost među mladima. Tolerancija je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Ona nije samo moralna dužnost, to je također politički i zakonit zahtjev. Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači toleriranje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati uvjerenja drugih, različitih. Toleranciji se može i treba učiti, najprije u obitelji i obrazovnim ustanovama.
Mario: Idemo sada malo dalje s temom: što su migracije i tko su migranti?
Daša: Migracija predstavlja promjenu mjesta boravka pojedinca ili skupine ljudi. Mogu biti dobrovoljne ili prisilne koje uključuju i pojave poput trgovanja ljudima ili etničkog čišćenja.
Migranti su osobe koje su napustile svoje domove u potrazi za novim mogućnostima i prilikama za sigurniji i bolji život.
Mario: Zašto ljudi općenito migriraju?
Daša: Tu se prije svega radi o osobnim čimbenicima i uvjetima života zbog kojih osoba želi napustiti državu podrijetla. Razlozi su razni i višestruki – npr. nemogućnost pronalaska posla; strah za vlastiti život i život svoje obitelji; loša zdravstvena zaštita; glad, sukobi, ratovi, kršenja ljudskih prava; prirodne katastrofe (poplave, potresi, suše, uragani i sl.); nuklearne katastrofe; progoni zbog vjere, etničke ili nacionalne pripadnosti, seksualne orijentacije; štetnih ritualnih obreda i sl.
S druge strane, postoje čimbenici privlačenja zbog kojih migranti žele odseliti u određenu državu. To su npr. sigurnost i poštivanje ljudskih prava; manja mogućnost pojave prirodnih katastrofa; politička stabilnost; bolji položaj žena u društvu; bolji uvjeti na tržištu rada i sl.
Mario: Što možemo reći o zapošljavanju osoba stranaca, odnosno osoba pod međunarodnom i privremenom zaštitom. Kakva su vaša iskustva u radu s ovom populacijom i možete li nam izdvojiti neke od životnih primjera?
Daša: Kada govorimo o integraciji osoba pod međunarodnom i privremenom zaštitom u društvu, što uključuje i zapošljavanje – važno je biti oslobođen predrasuda i učiti se uočavati ono što nam je zajedničko i što nas povezuje – a sve u svrhu ostvarivanja zajedništva i primjerene kvalitete timskog rada. Mogu izdvojiti nekoliko primjera koji govore o ovom složenom i izazovnom profesionalnom i životnom pothvatu – gdje postoje značajne individualne razlike.
Prikaz 1.
- mlada žena iz Obale Bjelokosti
- radila u računovodstvu dječjeg vrtića
- ima status azilantice
- govori francuski i engleski; pohađa tečaj hrvatskog jezika
- zainteresirana i motivirana za rad
- sada zaposlena u tvrtki koja se bavi održavanjem čistoće stanova i poslovnih prostora
- poslodavac uključen u potpore za zapošljavanje HZZ-a
- smještena putem Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje
- uskoro će ostvariti povezivanje s partnerom koji je također podnio zahtjev za priznavanje statusa azilanta
- planira ostati u RH
Prikaz 2.
- mlada žena iz Somalije
- završila četiri razreda osnovne škole
- doživjela izravnu ugroženost ženskih prava
- govori somalski i arapski jezik
- nosi hidžab – zbog toga izložena stigmatizaciji u zapadnoeuropskoj kulturi (to je osobni doživljaj imenovane)
- ima status azilantice
- tijekom četiri godine bijega zadobila mnoge tjelesne ozljede s jasno vidljivim invaliditetom, ali za navedeno nema priznat status
- smanjena motivacija za učenje hrvatskog jezika
- smještena putem Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje
- u RH po prvi puta ostvaruje zapošljavanje na 50% radnog vremena u OCD – uključena u mjeru Javni rad
- na početku biva primjerene prilagodbe
- nakon potresa s katastrofalnim posljedicama napušta grad u kojem je živjela i radila
- više ne dolazi na radno mjesto i ne javlja se poslodavcu
- poslodavac u suradnji s HZZ-om nadalje regulira do kraja ne provedenu mjeru Javnog rada (prisutno obostrano razumijevanje krizne situacije)
- odlazi u razvijenije zemlje EU gdje nadalje živi i koristi povlastice raznih socijalnih programa
Prikaz 3.
- mlada žena iz Ukrajine
- završila visoko obrazovanje u području prehrambene tehnologije- osobito pripreme slastica
- imala vlastitu slastičarnicu – razvijena online prodaja slastica
- ima status osobe pod privremenom zaštitom
- s dvoje male djece smještena kod privatne osobe koja je dala svoj smještaj na raspolaganje Civilnoj zaštiti
- govori ukrajinski i ruski jezik
- nakon cca tri mjeseca učenja hrvatskog jezika uz volonterke ostvaruje zapošljavanje u lokalnom restoranu na pripremi kolača i drugih slastica
- nije osobito zadovoljna ostvarenim primanjima, ali radi iz egzistencijalnih razloga
- želi što prije vratiti se u Ukrajinu
Prikaz 4.
- srednjo-vječni muškarac iz Indije
- inženjer telekomunikacijske tehnologije
- u RH zajedno sa sedmeročlanom obitelji
- govori engleski jezik
- nejasan pravni status članova obitelji; muškarac ima radnu dozvolu
- živi u privatnom smještaju u ruralnom prigradskom području
- zaposlen u telekomunikacijskoj tvrtki
- kulturološki različit odnos prema radu, radnim navikama i radnom vremenu
- samoinicijativno odlazi u podne kući na odmor gdje ostaje po nekoliko sati i u poslijepodnevnim satima se vraća na posao
- radni kolege i poslodavac se ljute zbog toga
- na opomene ne reagira i ne uočava različitosti u kulturi rada i zapošljavanja
- drži se svojih radnih navika (i potreba) od kojih ne želi odstupiti
- zadovoljan primanjima i uvjetima življenja
- poslodavac nezadovoljan i pokušava iznaći moguća rješenja ove situacije
Iz svega opisano vidljivo je da je potrebno puno tolerancije i prilagodbe svih subjekata u odnosnu kako bi se ostvarilo zajedništvo, timski rad, integracija i druga pozitivna društvena djelovanja.
Mario: Sada telefonskim putem u našu emisiju uključujemo politologinju Ivonu Perković koja će nam predstaviti projekt pod nazivom TiP – tolerancija ispred predrasuda. Gospođo Perković – dobro došli u emisiju I to je život Petrinjskog radija. Molim vas recite nam neke od osnovnih podataka koji se odnose na projekt zanimljiva naslova TiP – tolerancija ispred predrasuda – tko je nositelj projekta, imate li partnere na projektu, na kojem se području projekt provodi, koji mu je cilj i sl.
Ivona : Nositelj projekta TIP: Tolerancija ispred predrasuda je udruga Projekt građanskih prava Sisak koja djeluje od 2003. godine te je osnovana uz podršku Norveškog vijeća za izbjeglice koje je prethodnih godina djelovala na našem području. Provođenje projekta ne bi bilo moguće bez Ministarstva rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike koji su naši donatori te financiraju ovaj program i bez našeg partnera na projektu Građanske inicijative Moj grad Sisak koji nam pružaju podršku i zajedno s nama sudjeluju i provode aktivnosti kroz cijelo razdoblje provedbe projekta.
Ovaj projekt ima osnovni cilj pomoći i podržati osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom u integraciji u sve segmente života lokalnih zajednica prvenstveno u Sisačko-moslavačkoj i Karlovačkoj županiji budući da je to područje zahvaćeno provedbom ovog projekta. Pored toga, projekt ima za cilj pripremiti osobe pod međunarodnom zaštitom za pristup na tržište rada i za samostalni život u zajednici u kojoj žive i naravno doprinijeti povezivanju i stvaranju pozitivnih socijalnih veza u tim zajednicama. A kako i naziv projekta Tolerancija ispred predrasuda kaže, cilj nam je suzbiti postojeće predrasude i povećati razinu tolerancije našeg društva prema osobama s odobrenom međunarodnom zaštitom.
Mario: Koliko su predrasuda prisutne u društvu i što možemo učiniti svi skupa da predrasuda bude što manje?
Ivona : Iako nam se čini da je predrasuda sve manje, one su i dalje itekako prisutne u našem društvu, pogotovo prema migrantima, što uključuje i osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom. To se posebno može vidjeti kroz rješavanje njihovog stambenog pitanja te zaposlenja gdje često nailaze na poteškoće i često ih se odbija upravo iz razloga što se radi o strancima, azilantima.
Ono što mi se čini posebno važno, a što mi kroz projekt radimo je edukacija. Kroz edukaciju osoba pod međunarodnom zaštitom o njihovim pravima i mogućnostima želimo ih ohrabriti za iskorak i uključivanje u lokalnu zajednicu. S druge strane, važno je i educirati ljude koji žive u tim lokalnim zajednicama o osobama pod međunarodnom zaštitom, njihovoj situaciji i sl. Mislim da svatko od nas tu može imati svoju ulogu u smanjenju predrasuda. Možemo to postići kroz međusobni razgovor s obitelji, prijateljima, poznanicima. Također, kroz pružanje prilika osobama pod međunarodnu zaštitu i to ne samo kada je u pitanju rješavanje njihovog stambenog pitanja i zaposlenja, već i kod njihovog socijalnog uključivanja u zajednicu. Kao što je važno da te osobe imaju hrabrost i želju napraviti iskorak u svakodnevni život lokalne zajednice, važno je i da mi koji smo pripadnici tih zajednica taj iskorak prihvatimo.
Mario: Koje aktivnosti u projektu TiP – tolerancija ispred predrasuda planirate provesti u nadolazećem razdoblju?
Ivona : Jedna od aktivnosti koju permanentno pružamo je besplatna pravna pomoć, znači to je nešto što je korisnicima projekta dostupno uvijek, u svakom trenu. Bez obzira da li se radi o nekim pravnim pitanjima, pisanju raznih molbi, dopisa, podrške u pisanju životopisa, popunjavanja raznih obrazaca i sl.
Osim toga, do kraja godine ćemo održati jednu radionicu na temu azila u Gimnaziji Sisak upravo s ciljem edukacije mladih o osobama pod međunarodnom zaštitom i cijelim sustavom azila. Te nam se sprema i radionica u Karlovcu s osobama pod međunarodnom zaštitom na temu Radionica „ Moderni načini komuniciranja i korištenje društvenih mreža“ gdje im želimo omogućiti vještine za snalaženje u svakodnevnom životu.
Iduće godine se aktivnosti nastavljaju s obzirom da projekt provodimo do kraja kolovoza, a osim pružanja besplatne pravne pomoći, održati ćemo niz radionica za osobe pod međunarodnom zaštitom u Sisku i Kutini na teme radnog prava, stambenog zbrinjavanja i sl.
Mario: Gdje svi zainteresirani mogu pratiti informacije vezane za ovaj projekt, ali i druge aktivnosti i usluge koje građanima nudi Projekt građanski prava Sisak?
Ivona : Sve informacije i općenito rad naše udruge može se pratiti na našoj web stranici crpsisak.hr te na našim društvenim mrežama (Facebook, Instagram, Twitter). Za sve upite stojimo na raspolaganju svim građanima koji nam se mogu javiti na besplatan telefon 0800 200 098 ili doći u naš ured na adresi Ante Starčevića 13 u prostoru Hrvatske obrtničke komore.
Mario: I što možemo reći na kraju?
Daša: Hvala našoj današnjoj sugovornici na sudjelovanju u emisiji i predstavljanju zanimljivog projekta. Za sam kraj istaknula bi nekoliko mudrih misli koje su povezana s današnjim temama razgovora:
Tolerancija je jedna od onih univerzalnih vrijednosti koje trebamo prakticirati u svakodnevnom životu.
Postoji granica u kojoj tolerancija prestaje biti vrlina.
Ništa nije privlačnije za čovjeka od njegove ljubaznosti, strpljenja i tolerancije.
Lakše je razgraditi atom nego predrasudu.
Tolerancija ima daleko bolji doseg od ravnodušnosti, jer je rezultat iskustva i razuma.
Umjetnost i kultura povećavaju sklad, toleranciju i razumijevanje među ljudima.
Suosjećanje i tolerancija nisu znak slabosti nego znak snage.
Najveća bolest danas nije guba ili tuberkuloza, nego osjećaj da si nepoželjan.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za 14 dana istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
