U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija povodom nadolazećeg Nacionalnog dana prevencije vršnjačkog nasilja razgovarat ćemo s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor o ovom velikom obiteljskom i društvenom problemu.
EMISIJA : I to je život
TEMA : Vršnjačko nasilje
DATUM : 21.veljače 2020.godine
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju “I to je život”. U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija povodom nadolazećeg Nacionalnog dana prevencije vršnjačkog nasilja razgovarat ćemo s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor o ovom velikom obiteljskom i društvenom problemu.
Mario: Pokušajmo definirati nasilje među djecom.
Daša: O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada, ozljeđuje ili isključuje iz igre i aktivnosti drugo dijete koje se ne može obraniti. Takvo nasilje može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja stvari, uništavanja stvari… često uključuje neugodne komentare o djetetovoj obitelji ili rodbini (npr. ”Ivan nema tatu! Mama ti je debela!”).
Mario: Možemo li nekako podijeliti nasilje među djecom s obzirom na vrstu odnosno način provođenja?
Daša: Izravno – ruganje, ponižavanje, vrijeđanje, kritiziranje, naređivanje podređenosti, naguravanje, udaranje, čupanje … Neizravno (teže je uočljivo i njemu su sklonije djevojčice) – isključivanje djeteta iz grupnih igara, ogovaranje … Socijalno sofisticirane strategije agresije koje omogućuju nasilnici da ostane neidentificirana.
Mario: Zašto se dijete počinje nasilno ponašati?
Daša: Ne postoji jednostavan odgovor na ovo pitanje. Međutim, postoje osobine obitelji i djeteta koje utječu na razvoj nasilnog ponašanja, kao i osobine škola koje mogu poticati ili sprečavati pojavu nasilja. Rizični čimbenici za činjenje nasilja
Individualna razina: • Snižena empatija • Stavovi i vjerovanja o nasilju • Nedostatak prosocijalnih vještina rješavanja problema • Impulzivnost • Internalizirani problemi • Eksternalizirani problemi
Obitelj: • Nesigurna privrženost roditeljima • Autoritaran ili zanemarujući (indiferentan) roditeljski stil • Nedostatak komunikacije ili neadekvatna komunikacija s djetetom • Manjak podrške i kohezivnosti u obitelji • Nedostatak nadzora nad djetetom • Tjelesno kažnjavanje ili psihičko zlostavljanje djeteta • Svjedočenje nasilju u obitelji • Nasilni odnos s braćom i sestrama.
Mario: Kako prepoznati nasilnika i da se radi o nasilničkom ponašanju?
Daša: Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslim osobama, antisocijalni su i skloni kršenju školskih pravila.
Često su skloni ljutnji i ”lako eksplodiraju”. Teško se nose s frustrirajućim situacijama. Vrlo često su i sami nasilnici bili žrtve fizičkog zlostavljanja i nasilništva u školi (ili u obitelji)! Mogu biti ljuti i uznemireni zbog situacije u školi ili kod kuće. Uglavnom biraju žrtve koje su sitnije, mlađe, slabije, povučenije i pasivnije od njih. Neki nasilnici uopće ne razumiju kako se žrtve osjećaju i koliko im zastrašivanje šteti. Lako se uvrijede i često doživljavaju agresiju prema sebi čak i kad nije prisutna. Napadač ne mora nužno biti uključen u čin nasilja, može biti organizator grupe, tj. poticati i nagovarati druge da se nasilno ponašaju. Obično ne vole školu i nisu se na nju adaptirali, imaju lošu samokontrolu, neosjetljivi su na osjećaje drugih ljudi.
Dok neki nasilnici uživaju u agresiji, osjećaju se sigurnima i prihvaćeni su među vršnjacima, drugi imaju slabiji školski uspjeh, manje su popularni kod svojih vršnjaka i osjećaju se manje sigurnima. U nekim situacijama i sami nasilnici postaju žrtve.
Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše uznemiriti žrtvu: zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, obitelji, popularnosti, uloženog truda, teškoća u učenju, religije, zbog položaja u društvu, ljubomore na žrtvu…
Mario: Recite nam nešto o ulozi djece koja promatraju nasilje.
Daša: Mnogi učenici često su u situacijama da promatraju svoje kolege kako se tuku, svađaju ili vrijeđaju. Učenici koji promatraju nasilje skloniji su stati na stranu nasilnika i pomoći mu, nego da pokušaju pomoći žrtvi. Razlozi su brojni: nasilnici uživaju određenu ugled među vršnjacima, mnogi im se dive, opći strah, strah zbog neuklopljenost u društvo, podjela odgovornosti u grupi, olakšanje što oni nisu žrtve … Prisutan je značajan tabu protiv informiranja nastavnika o pojavama nasilja.
Mario: Možemo li dati roditeljima nekoliko savjeta kako se ponašati u situacijama ako je njihovo dijete žrtva vršnjačkog nasilja?
Daša: Ukoliko vaše dijete ima problema u školi, netko ga izaziva, ruga mu se, udara ga, uzima njegove stvari, govori mu ružne riječi, ismijava ga … postoje stvari kojima ga možete podučiti kako bi se zaštitio:
- Razuvjerite ga u razmišljanju kako, iz nekog razloga zaslužuje biti žrtva-ne mora osjećati sram; nasilnici su ti koji imaju problem
- Podučite ga kako da bude čvrst i jasan – neka gleda nasilnika/cu u oči i kaže PRESTANI!
- Pomognite mu u osvještavanju činjenice da ne može promijeniti nasilnika, te ga pohvalite što vam se povjerilo i potaknite ga o istome obavijesti nastavnika/profesora u kojeg ima povjerenja (ukoliko je nasilničkom ponašanju izložen u školi)
- Potaknite ga neka potraži pomoć vršnjaka i ohrabrujte ga u sklapanju i održavanju prijateljstava
- Potičite razvoj socijalnih vještina vašeg djeteta (ljubaznost, empatija, slušanje, mirno rješavanje sukoba, kooperativnost, izražavanje želja i potreba…)
- Potaknite ga da vam kaže ukoliko zna za neki slučaj nasilja, te da o tome obavijesti i školskog pedagoga, psihologa, nastavnika…
- Potražite pomoć školskog osoblja ukoliko saznate kako je vaše dijete izloženo nasilju te zajedno poduzmite potrebne mjera s ciljem zašite djeteta od daljnje viktimizacije
Često braća, sestre i prijatelji djeteta znaju za zastrašivanje puno prije nego roditelji i nastavnici, te ne reagiraju jer ih je to žrtva zamolila ili iz straha da i oni ne postanu žrtve. Ukoliko sumnjate da je vaše dijete izloženo zastrašivanju, osim s njim porazgovarajte i s ostalom djecom u obitelji, kao i djetetovim prijateljima kako biste potvrdili svoje sumnje i što prije pomogli djetetu. Na raspolaganju nam stoje:
- Hrabri telefon za djecu – 116 111
- Hrabri telefon za mame i tate – 0800 0800
Mario: Podijelite s nama iskustva vašeg istraživanja koje ste radili na ovu temu u našem okruženju.
Ispitanici su bili djeca u dobi od 8 do 11 godina, odnosno učenici drugih, trećih i četvrtih razreda osnovnih škola na području Sisačko-moslavačke županije. Anketarke su intervjuirale djecu naznačene životne dobi svaka u svom primarnom okruženju – tj. u gradovima odnosno općinama Sisak, Glina, Sunja, Petrinja, Popovača, Novska i Hrvatska Dubica. Djeci je postavljeno jednostavno pitanje: „Što je razlog nasilja među djecom?“, a anketarke su zapisivale odgovore.
Mario: Koje aktivnosti planirate vi u Građanskoj inicijativi „Moj grad Sisak“ provoditi povodom Nacionalnog dana prevencije vršnjačkog nasilja?
Daša: Dan ružičastih majica (Pink Shirt Day) program je prevencije vršnjačkog nasilja, a obilježava se zadnje srijede u mjesecu veljači. Upravo na taj dan imamo susret u Narodnoj knjižnici Vlado Gotovac Ogranak u Capragu s učenicima iz OŠ Braća Bobetko kada ćemo razgovarati o dijalogu na društvenim mrežama. Ovaj značajan datum nekoliko dana ranije obilježit ćemo i s učenicima u OŠ Komarevo i u OŠ Ivo Kozarčanin u Hrvatskoj Dubici. Za učenike sudionike, kao i učiteljice pripremili smo bedževe s porukom prijateljstva, a isti se mogu nositi na odjeći, torbi ili pernici. Općenito, neovisno o datumu u godini, s učenicima puno razgovaramo o vrijednostima razgovora, prevenciji nasilja u stvarnom i virtualnom svijetu, važnosti podrške i prijateljstva, mirnom rješavanju sukoba i odgovornosti za učinjene postupke. Sve opisane aktivnosti dio su projekta Međugeneracijski dijalog – put primarne prevencije nasilja u obitelji i društvu koji je financiran sredstvima MDOMSP.
Mario: I koja bi bila poruka za kraj?
Daša: Od iznimnog značenja je prevencija vršnjačkog nasilja – znači učiniti toga što više da djeca ne budu ni žrtve, ni počinitelji, ni promatrači. Kampanje zlatnih ploča u školama koje podsjećaju na „Nultu toleranciju na nasilje“ nisu dovoljne. Pojačani oprez neophodan je zbog sve više prisutnog elektroničkog nasilja koje izaziva dugoročno negativne posljedice.
Potrebne su nam efikasne intervencije kojima su obuhvaćeni svi učenici u školama, kao i nastavnici i roditelji. Važno je s učenicima razgovarati o karakteristikama i posljedicama vršnjačkog nasilja da osvijeste ozbiljnost i štetnost istoga. Učenike je potrebno poticati na razmišljanje i dijalog – odlično je kada nešto pitaju i traže odgovor u životnim situacijama. Važno je učenike podučavati komunikacijskim vještinama i prosocijalnom ponašanju – što upravo čini naš projekt Međugeneracijskog dijaloga.
Hvala Petrinjskom radiju na još jednoj zajedničkoj emisiji koja također ima funkciju preventivnog djelovanja u zajednici.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija “I to je život”. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
