Dan 21. siječanj u svijetu se obilježava kao Međunarodni dan zagrljaja, pa ćemo stoga danas u emisiji „I to je život“ razgovarati o važnosti zagrljaja i osmjeha s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 20.siječnja 2023.godine
TEMA : Zagrljaji i osmjeh
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobra večer i dobro došli u prvu ovogodišnju emisiju I to je život. Dan 21. siječanj u svijetu se obilježava kao Međunarodni dan zagrljaja, pa ćemo stoga danas u emisiji „I to je život“ razgovarati o važnosti zagrljaja i osmjeha s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
Mario: Što reći o zagrljajima i koliko su nam oni važni u životu?
Daša: Zagrljaj ima veliku moć. No zagrljaje u zadnje vrijeme drugačije doživljavamo: prije smo pozivali ljude da to čine češće, jer iskazivanje osjećaja grljenjem može smanjiti rizik od bolesti srca, ublažiti stres, osloboditi nas umora, poboljšati imunitet, ublažiti simptome depresije, otkloniti loše raspoloženje i učiniti nas sretnijim. A zadnje dvije godine pozivamo na distancu … A zagrljaji su nam i dalje potrebni u emotivnom smislu – čak možda više nego ikada do sada u životu … U vremenu prije pandemije covid-19 – američki stručnjaci potvrdili da grljenje ima u najmanju ruku ljekovita svojstva, te da je čovjeku potrebno četiri zagrljaja na dan da bi preživio, pet – šest zagrljaja dnevno učinit će nam dan ljepšim i produžiti nam život, osam zagrljaja dnevno da bi se održao, a dvanaest zagrljaja na dan da bi napredovao. Grljenje zdravo, sasvim prirodno i praktički savršeno. I tako smo danas u rascjepu između potreba i pandemijskih pravila – a svi smo pozvani razvijati empatiju i privrženost koja je jača od fizičke distance.
Mario: I kako živimo danas s obzirom na cjelokupnu situaciju?
Daša: Vrijeme u kojem živimo je kaotično, informacije koje dobivamo u nama izazivaju određene osjećaje i emocionalna stanja, koja se najlakše prebrode zagrljajem koji je danas reduciran –samo neki ga vraćaju ponovo u životnu primjenu. Neprekidno slušanje negativnih informacija – osobito onih koji se tiču ekonomske krize i poskupljenja, obnove, raseljavanja mladih ljudi i sl. – značajno utječe na našu na dušu, ali i tijelo, te ostavljaju traga na naše cjelokupno biće. U komunikaciji izgovaramo riječi ne misleći o njihovoj snazi i moći. Naime, oštrina riječi i način kako je izgovorimo može izmamiti osmijeh na lice sugovornika, ali i izazvati ljutnju, tugu, bijes ili neku drugu negativnu emociju i čak neočekivanu reakciju. Komunikacijom utječemo jedni na druge, a poseban način komunikacije je onaj neverbalni, od kojih najviše cijenimo zagrljaj – a on je danas rezerviram samo za najbliže osobe iz obitelji.
Mario: Koja je važnost zagrljaja?
Daša: Zagrljaj je oblik neverbalne komunikacije koji koriste ljudi različite dobi, spolova, u različitim životnim situacijama u kojima se dijele emocionalna stanja. Ljudi se grle kada su radosni, tužni, uznemireni, euforični, usamljeni, kada imaju potrebu podrške.
Prvi zagrljaj kojeg svi pamtimo, a za kojim čeznemo ako ga nije bilo dovoljno, zagrljaj je majke. Naime, majčin zagrljaj je drugačiji od svih, posebice u prvim danima i mjesecima života, kada je za razvoj djeteta posebno važan majčin glas, dodir, ljubav i topli zagrljaj. Upravo u majčinom zagrljaju dijete stvara bazični osjećaj sigurnosti kojeg kasnije ponese u svoj život. Djeca koja su u prvim danima života osjetila dobrodošlicu, brižnost i ljubav svojih roditelja, posebice majke, imaju bazično iskustvo koje ima snažan utjecaj na kasnije faze razvoja u kojima se smanjuje mogućnost razvijanja određenih psihosomatskih stanja koja nastaju u nedostatku kontakta s majkom i premalo vremena provedenog u krilu i zagrljaju majke.
Mario: Koje su posljedice nedostatka majčinog zagrljaja i ljubavi u prvim danima života?
Daša: U nedostatku bazičnog odnosa s majkom, kasnije kod odraslih osoba, nerijetko se javljaju simptomi straha, panike, tjeskobe koji se ne povezuju s vremenom nastanka, već se uzrok traži unutar vremena kada se manifestiraju. Najčešće se to događa potaknuto nekim okidačem ili kroz previše stresnu situaciju. Kako sazrijeva, dijete se polako ispušta iz zagrljaja majke u zagrljaj života, kada stvara svoje kapacitete potrebne za život, svjesno ipak mogućnosti povratka u majčin zagrljaj u kojem je uvijek dobrodošlo.
I kao odrasli ljudi imamo potrebu za zagrljajem Kao odrasli ljudi imamo potrebu toplog ljudskog zagrljaja u kojem osjećamo prisutnost druge osobe neovisno o prilici i potrebi. I kako je ponekad samo zagrljaj bez riječi u djetinjstvu donosio olakšanje, u odrasloj dobi u zagrljaju voljene osobe sve postaje smisleno. U zagrljaju se možemo usidriti, ući u smiraj i pronaći mir. Upravo u zagrljaju voljene osobe lakše oprostimo, podijelimo uspjeh i radost, ali i neuspjeh i bol.
Epidemija i potres velikom su broju djece i mladih ukrali bezbrižnost odrastanja, ali i uskratile temeljne potrebe kao što su sigurnost doma, druženje s vršnjacima, igra na otvorenom, odlazak u školu ili zagrljaj s bakom i djedom.
Mario: U siječnju smo imali i Svjetski dan smjeha. Što nas potiče na smijeh?
Daša: Smijeh je urođena nagonska reakcija. Pretpostavlja se da se pojavio među prvim skupinama praljudi prije mnogo stotina tisućljeća, kao oblik ponašanja koji je ublažavao i otklanjao živčanu napetost i agresiju te poticao zdravije ponašanje. Danas su nam poznati njegovi brojni djelotvorni učinci na zdravlje i međuljudske odnose, zbog čega mu posvećujemo posebnu pozornost i stvaramo situacije koje će nas nasmijati. Gledanje komedija i humorističnih filmova, komičnih scena i kazališnih predstava, čitanje humoreski, viceva i šaljivih sadržaja – te njihovo prepričavanje drugima ili slušanje djeluje na centar za ugodu u mozgu i izaziva smijeh. Uz to, smijeh je zarazan i čim se netko slatko nasmije, to kod prisutnih pobudi želju za smijehom, pa se smiju svi u društvu iako ni sami ne znaju čemu. No, to im nije ni važno. Važno je da se osjećaju sretno sudjelujući u radosti drugih.
Mario: O čemu ovisi smijeh?
Daša: Smijeh ovisi o sadržaju koji preferiraju pojedini ljudi, o načinu prepričavanja i doživljavanja šala i njihovih poruka. Primjerice, vic koji ljudi rado prepričavaju slušatelje može katkad ostaviti ravnodušnima. Međutim, ako se znalački i na duhovit način prepriča, izaziva eksploziju smijeha. Muškarce zanimaju “grubi” vicevi, a žene žele čuti aktualne viceve s iznenađujućim zaokretom i neočekivanim završetkom. Jedni povod za smijeh vide svuda oko sebe i stalno su nasmijani, drugi se smiju samo kad vic čuju od drugih, a neki preferiraju sarkazam, uživaju i smiju se ljudskoj patnji i nesreći – što je iznimno jadno.
Mario: Mogli smo čuti da je u današnjem društvu dosta prisutan pojam smijeh od jada. O čemu se tu zapravo radi?
Daša: Ovaj tip smijeha je obično istinit, iako ne zbog ugodnih osjećaja nego zbog potrebe da se smanji razina unutarnje napetosti koju je stvorila neka izvanjska situacija ili iskustvo koju čovjek doživljava. Često je povezana s nekim oblikom doživljene nepravde i nerazumijevanja, kao i osjećajem bespomoćnosti i beznađa. Događa se da čovjeka toliko boli doživljeno iskustvo da više nema što reći, da više ne može plakati ili vikati – već se samo nasmijati sam sebi i svome jadu. Znači, u osnovi se osoba smije – to vidimo kao vanjski izlazni rezultat, ali se smije zato jer ne zna kako reagirati na situaciju ili što dalje. U neposrednom radu s ljudima imam iskustva da je ovaj oblik smjeha sve više prisutan.
Humor je različit – dječji i crni, profesionalni, kućni. A ono što zabavlja jednu osobu možda uopće nije zanimljivo i ne izaziva emocije kod druge. Osjećaj za humor je individualan, izražava unutarnji svijet čovjeka, pokazuje ono što je za njega dopušteno i nedopustivo.
Mario: Podijelite s nama još neke uloge / funkcije smjeha u svakodnevnom životu.
Daša: Smijeh je fiziološki odgovor koji se javlja kao reakcija na vanjsku ili unutarnju stimulaciju. To je reakcija na stimulaciju koja nam pomaže da ispraznimo energiju uzrokovanu određenim emocionalnim aspektima. Ono što točno uzrokuje smijeh je nešto što se analizira i o čemu se raspravlja.
Smijeh možemo zamisliti kao eksplozivnu reakciju, koja se pojavljuje manje-više iznenada.
Smijeh teži da raščisti naše umove i napuni naše rezerve energije, poboljšavajući raspoloženje i potičući nas da djelujemo. Pokazalo se da smijeh povećava razine dopamina i oksitocina, kao i da ovo djelovanje uzrokuje značajno smanjenje razine kortizola u krvi. Na taj način smijeh smanjuje razinu stresa i tjeskobe. Također, razina percipirane boli se smanjuje.
Smijeh poboljšava naše zdravstveno stanje – može poboljšati funkcioniranje imunološkog sustava – stimulira rad srca i snižava krvni tlak. Olakšava socijalnu interakciju i povezanost s drugima. Nekoliko studija ukazuje na to da smisao za humor i sposobnost smijanja uvelike utječu na seksualnu privlačnost – muškarci vole žene koje su vedre i koje se smiju.
Neki znanstvenici smatraju da je smijeh podsvjesno prepoznavanje društvenog statusa, te se recimo upravo zato ljudi često smiju šalama svoji šefova, koje zapravo uopće nisu smiješne.
odrasli dnevno smiju oko 17 puta, dok se mala djeca nasmiju i do 300 puta dnevno! Stručnjaci kažu da je djecu je mnogo lakše nasmijati jer im je zapravo sve oko njih potpuno novo.
Smijeh mnogo govori o osobi kao takvoj jer postoje mnoge vrste smijeha, pa tako i svaka vrsta smijeha ima svoje vlastito značenje. Npr. grohotom se često privlači pozornost (a ponekad može biti i znak nekog lakšeg oblika duševne bolesti), cerekanje, slično kokodakanju, znači uživanje u tuđoj nevolji, a smijeh onih koji sebe smatraju superiornima će u većini slučajeva sličiti roktanju, oni koji se smiju iz trbuha pretežno su prijateljski raspoloženi, dok su oni koji se podsmjehuju vrlo nezreli i bezosjećajni, a sebi u bradu smiju se obzirne, ali povučene osobe.
Mario: Pojasnimo pojam smisao za humor.
Daša: Smisao za humor je složen. On uključuje sofisticirane mentalne i emocionalne procese, poput promjene perspektive i gledanja sebe i drugih u različitim kontekstima. Nije statičan i mijenja se kako postajemo stariji, a ukusi nam sazrijevaju. Ono što se djetetu čini smiješnim često će se vrlo razlikovati od onoga što nas nasmijava kada imamo 16 godina, a opet je drugačije kada smo sredovječni. Smijeh nam pomaže da se opustimo, povećavamo ugodne emocije i smanjujemo stres. Smijeh je vrlo važan mehanizam rješavanja problema koji nam pomaže ne samo uživati u dobrom vremenu, već i rješavati izazove.
Mario: Što reći na kraju?
Postavlja se pitanje, smijemo li se da bismo se dobro i zdravo osjećali ili se dobro i zdravo osjećamo jer se smijemo. Odgovor je – i jedno i drugo. Zato se preporučuje da se što više smijemo, a kad se prestanemo smijati, na licu zadržimo osmijeh jer je on izraz ljepote, ne samo našeg lica, nego i naše duše.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo prva ovogodišnja emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
