U svijetu, Europi i Hrvatskoj sve više ima ljudi starije životne dobi, pa često čujemo pojam da smo populacija koja je stara. Sa starijom dobi dolaze i razni izazovi življenja, a od pojedinca, obitelji i društva očekuju se mnoge prilagodbe. Stoga ćemo u današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarati o životu starijih osoba i raznim neugodnim situacijama koje se s tom dobi javljaju s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, ali i današnjom gošćom – Mirom Čokić, mag. iur. predsjednicom Udruge za zaštitu i pomicanje prava ljudi treće dobi koja će nam nešto više reći o oblicima nasilja nad osobama starije životne dobi.
EMISIJA : I to je život
TEMA : Život ljudi starije životne dobi
DATUM : 17.veljače 2023.godine
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U svijetu, Europi i Hrvatskoj sve više ima ljudi starije životne dobi, pa često čujemo pojam da smo populacija koja je stara. Sa starijom dobi dolaze i razni izazovi življenja, a od pojedinca, obitelji i društva očekuju se mnoge prilagodbe. Stoga ćemo u današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarati o životu starijih osoba i raznim neugodnim situacijama koje se s tom dobi javljaju s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, ali i današnjom gošćom – Mirom Čokić, mag. iur. predsjednicom Udruge za zaštitu i pomicanje prava ljudi treće dobi koja će nam nešto više reći o oblicima nasilja nad osobama starije životne dobi.
Ova tematska radio emisija dio je medijske podrške projektu SPAS (Sigurnost-podrška-asistencija-samopouzdanje). Nositelj projekta je Udruga za zaštitu i promicanje prava osoba treće životne dobi, u partnerstvu s Građanskom inicijativom „Moj grad Sisak“ i Udrugom EKS – ekološko-kulturna scena iz Hrvatske Kostajnice. Projekt je dio aktivnosti Poziv na dostavu projektnih prijedloga Jačanje kapaciteta OCD-a za odgovaranje na potrebe lokalne zajednice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a sufinancira Europska unija iz ESF i Ureda za udruge Vlade RH.
Mario: Recite nam nešto o starenju iz pozicije društvenih aspekata?
Daša: Starenje se često poistovjećuje s bolesti i siromaštvom. Prisutni su ekstremno visoki troškovi skrbi i njege za teško pokretne, ali isto tako i korištenje uvjetno rečeno nepotrebnih ili manje potrebnih usluga, a još češće nekorištenje potrebnih usluga. I dalje je prisutno zadržavanje u zdravstvenim ustanovama iz socijalnih razloga jer se sa starijom osobom poslije završenog liječenje nema kuda. Potražnja za institucionalnim i izvaninstitucionalnim uslugama skrbi o starim i bolesnima nadmašuje ponudu – tu su nam potrebna brza i konkretna djelovanja i rješenja.
Mladi ljudi napuštaju obitelji u potrazi za poslom i životnom egzistencijom, te im sada već ostarjeli roditelji više nisu u prvom životnom planu. To može dovesti do obostranog stvaranja osjećaja nezadovoljstvo, napetost, osjećaj krivnje, bespomoćnost i sl.
Struktura i način života su se promijenili, institucionalni smještaj u klasičnom smislu izlazi iz mode, prednost se daje izvaninstitucijskim oblicima skrbi što je iznimno dobro; promijenili su se interesi, navike, zahtjevi i očekivanja osoba starije životne dobi; uloga obitelji u skrbi za bolesne i nemoćne članove je oslabljena – suvremeni način života umanjivo je vrijednosti međugeneracijske solidarnosti i skrbi. Izvaninstitucijski oblici skrbi prihvatljiviji su u emotivnom i socijalnom (prilagodbenom) smislu, prate individualne potrebe, želje i mogućnosti, te omogućuju donošenje osobne odluke starijih osoba i zadržavanje kontrole nad svojim životom. Nadalje, smanjuju financijske troškove države što u vrijeme ekonomske krize nije zanemarivo. U konačnici – “stariji ljudi nisu za staro željezo, itekako mogu biti korisni”. I poruka za sve nas: Poštujmo odluke, želje i prava starijih osoba i omogućimo im dostojanstvo u starijoj dobi!
Mario: Za bolje razumijevanje pojma, podijelite s nama neke oblike izvaninstitucijske skrbi.
Daša: Ima ih mnogo, svi su zanimljivi i korisni, a možemo izdvojiti neke od oblika:
- poludnevni i dnevni boravci
- povremeni i privremeni smještaj
- agencije za organizaciju otpusta
- organizirani odmori
- pansioni i stanovi za starije
- klubovi za susrete i druženja
- preventivni programi podrške
- kućne posjete
- 24satna pomoć u kući
Bitno je zadržavanje starije osobe u vlastitom domu dok je god to njezina želja i u skladu sa zdravstvenim i socijalnim potrebama.
Mario: Kao što smo u uvodnom dijelu istaknuli, stariju dob prate i iznimno neugodna događanja kao što je zlostavljanje. Reci nam nešto o tom zastrašujućem pojmu i događanju.
Daša: Kada govorimo o nasilju nad starijim osobama – tu su najtamnije statističke brojke. O tome sve vrlo malo govori i piše, nerijetko i šutke prihvaća – a prisutno je u obiteljima i društvu. Zlostavljanje starijih osoba je pojedinačni ili ponovljeni čin akcije ili suzdržavanja od djelovanja, koji se događa u međuljudskom odnosu zasnovanom na povjerenju, a koji izaziva bol ili uznemiravanje starije osobe.
Najčešći zlostavljači su bliske i starijoj osobi poznate osobe – što dodatno boli i komplicira daljnje djelovanje jer teško je ići, kako starije osobe kažu „protiv svoga mesa, ma kakvo ono bilo“.
Najčešći razlog nasilja nad starijim osobama je koristoljublje. Starije osobe često izbjegavaju prijaviti nasilje, a u pozadini toga nalaze se strah, sramota, nepovjerenje, osjećaj krivnje, nemoć i ovisnost o zlostavljaču u svim segmentima života.
Dosadašnja su istraživanja pokazala da se opasnost od izvrgnutosti nasilju u obitelji za starije povećava ako je žrtva ovisna zbog bolesti ili siromaštva, ako živi u obitelji opterećenoj nasiljem i međugeneracijskim sukobima – što su danas česte situacije.
Mario: Sada u našu današnju emisiju telefonskim putem uključujemo i gošću – gospođu Miru Čokić koja će nam nešto više reći o stvarnom stanju na terenu, kako žive osobe starije životne dobi i s kojim se izazovima i teškoćama susreću. Za početak gospođo Čokić ukratko nam se predstavite – a onda nam nešto recite o udruzi koju vodite.
Mira: Lijep pozdrav svima. Evo ukratko predsjednica sam Udruge za zaštitu i promicanje prava ljudi treće životne dobi koja je aktivna od 2009.godine. Po struci sam magistar prava. Udruga, kao što joj i sam naziv govori, posvećena je zaštiti i promicanju prava osoba starije životne dobi. Možda ste primijetili da se često govori, i to opravdano, o pravima žena, pravima djece, pravima raznih grupacija, a vrlo malo i jako rijetko o pravima starijih osoba, kao da tu nema kršenja osnovnih ljudskih prava što se najbolje može vidjeti kroz razne oblike nasilja nad starijim osobama.
Mario: Recite nam nešto o vrstama i osobitostima nasilja kojima su starije osobe izložene.
Mira: Tu postoje neke specifičnosti koje su specifične za tu životnu dob. Idemo ih sada nabrojati. Uvriježeno je mišljenje kada se priča o nasilju da se tu radi o fizičkom nasilju, ali to je malo kompleksnija situacija. Pod zlostavljanjem starijih osoba podrazumijevamo psihičko zlostavljanje, to zna boljeti nekada i više od fizičko. Zatim fizičko, seksualno zlostavljanje, financijsko i ekonomsko zlostavljanje i zanemarivanje. Sada ćemo samo ukratko o tim nasiljima. U društvima je nekako uvriježeno obraćanje starijoj osobi, ali postoje neke finese i granice do kojih i kako se treba postupati. Psihičko i emocionalno zlostavljanje uključuje bilo koje verbalno ili neverbalno postupanje, kada se šuti, stariju osobu ignorira. Verbalno ili neverbalno postupanje koje smanjuje njihovo samopoštovanje i tretiranje njihovog psihičkog i emocionalno integriteta, a može uključivati prijetnje, da će ih napustiti ili ostaviti same, namjerno zastrašivanje, zatim laganje, ruganje, nazivanje pogrdnim imenima, ne dopuštanje provjeravanja tvrdnji o njihovom zlostavljanju, socijalno izoliranje ili zabranjivanje posjeta, tajenje informacija, ponižavanje starijih osoba zbog njihovog načina govora, namjerno i pogrešno interpretiranje njihovih tradicija, ignoriranje i pretjerano kritiziranje i naređivanje, konstantno nametanje pitanje smrti i namjerni razgovori o istom. Postupanje sa starijim osobama kao da su djeca ili sluge, to bi bilo o psihičkom. Imamo i financijsko zlostavljanje, to je jasno svima, ali nije loše napomenuti. Financijsko zlostavljanje obuhvaća novčane manipulacije i iskorištavanje, a uključuje prijevare, krivotvorenje, ucjene, zlouporabu, odnosi se na korištenje novca ili vlasništva starije osobe na nepošten način ili korištenje imovine starije osobe za vlastitu dobrobit. Svako postupanje bez dopuštenja na način da se neprikladno ili protuzakonito koristi nečija imovina ili novac je novčano izrabljivanje odnosno financijsko zlostavljanje. Na primjer krađa novca starije osobe, mirovine ili druge imovine, to se često događa. Prodaja njihovih kuća bez njihova pristanka, zloupotreba punomoći, nevraćanje novca nakon što su ih posudili od starijih osoba, mijenjanje oporuke, potpisivanje dokumenata umjesto starijih osoba, dijeljenje njihove kuće bez da im se plate troškovi, odbijanje mogućnosti da se isele iz kuće. Zatim imamo fizičko ili tjelesno zlostavljanje. To uključuje bilo koji čin nasilja neovisno o rezultatima ili fizičkim ozljedama. Namjerno izazivanje boli ili ozljede, ako rezultira fizičkom ozljedom ili duševnom boli smatra se fizičkim zlostavljanjem. Može uključivati udaranje, guranje i naguravanje, šamaranje, podmetanje noge, pljuvanje, prisiljavanje starije osobe da ostane u krevetu ili stolici, prisiljavanje da ostanu u sobi i zaključavanje, ograničavanje slobode. Sada imamo jedan oblik seksualnog zlostavljanja, uključuje različite oblike seksualnog ponašanja, iskorištavanja i uznemiravanja, seksualno maltretiranje, napadanje,sramoćenje, bez njihove volje i pristanka. Uključuje neželjeno doticanje starijih, često starije osobe nisu sposobne izraziti svoje negodovanje. Zanemarivanje, nebriga se odnosi na namjerno ili nenamjerno nepružanje osnovnih uvjeta za život i potrebne njege, oskudna odjeća u zimskim uvjetima, uskraćivanje lijekova ili pretjerano davanje lijekova, uskraćivanje hrane ili slično. Istraživanja pokazuju da je u 90 posto slučajeva nasilja nad starijim osobama počinitelj je bio član obitelji, dvije trećine počinitelja su bila odrasla djeca ili supružnik.
Mario: Zasigurno se u vašem radu susrećete i s bolnim primjerima iz života – podijelite neke od njih s nama, kao bi djelovali preventivno i moguće osvijestili i žrtve, ali i počinitelje da su takva ponašanja štetna, nepotrebna i neprihvatljiva.
Mira: Udruga djeluje dugo godina i mi na nesreću smo imali dosta takvih primjera, ali možda bi bilo dobro navesti jedan primjer majke. Zašto ta nasilja nad starijim osobama često ostaju nesankcionirana jer roditelji, ako se radi o njihovoj djeci, oni osjećaju neku vrstu srama, smatraju to nekako svojim neuspjehom da nisu odgojili svoju djecu i nepojmljivo im je da to doživljavaju od svoje djece. Navest ću vam jedan primjer gospođe od 82 godine koja je došla u udrugu u nekoliko navrata. Prvi put je nešto pitala, očito je ispitivala teren i onda je treći put kada je došla, otvorila se i počela je plakati. Ona živi u svom stanu sa svojim sinom koji je tu od rođenja, tu je i unuk koji ima 15 godina, oni su zatvorili balkon, tu gospođa ima svoj krevet i rešo, to je njezin dio da ne smeta snahi u kuhinji. Sve je to nekako išlo. Gospođa je plaćala sve režije u stanu od svoje mirovine i sada je došla razlika za struju, baka to nije mogla platiti, i počelo je naguravanje, unuk ju je gurao. Elektra joj je isključila struju i ona je došla u udrugu da vidi što može. Rekli smo da napišemo pismo u njezino ime, pa da se u roku od mjesec dana iseli i neka sin ide u podstanare. Zašto vam pričam taj primjer, kaže ona a što će on jadan. Tako da imamo malo procesuiranog slučaja nasilja nad starijim osobama, posebice od strane djece, jer roditelji to ne žele ni prijaviti, radije trpe kao svoju sramotu. Udruga je pokrenula jedan portal za treću dob, pod nazivom Dug život. Tu smo namjerno stavili kategoriju pod nazivom crna kronika gdje objavljujemo sve što je vezano za nasilje nad starijim osobama, razne prijevare kao što je razno predstavljanje raznih prevaranata kako bi ušli u kuću starije osobe, opljačkali ju i često ugrozili život starije osobe. Ako netko zvoni, a sami ste kod kuće, recite da neka navrate u neko doba koje vama odgovara, ali kada će netko od ukućana, susjeda ili prijatelja biti sa vama. Treba se biti oprezan.
Mario: Zanemarivanje poznatije pod nazivom nebriga često je prisutno kada govorimo o potrebama i životu starijih osoba – o čemu se tu zapravo radi?
Mira: To je jako često, spada da ne kažem pod normalno, ali nije normalno. To je prepuštanje osobe starije životne dobi samoj sebi, kada se uslijed nemoći i bolesti ona ustvari nije u stanju brinuti sama o svojim osobnim potrebama, nabavi, pripremi hrani, osobnoj higijeni, odlazak liječniku i sličnu. Nebriga da zimi ima toplu odjeću, česta su pothlađivanja, jake prehlade zbog izloženosti hladnoći koje može imati posljedice za krhko zdravlje. Ova naša staračka domaćinstva po selima gdje ih nitko mjesecima ne obiđe. Kada se netko sjedi ili slučajno navrati, nađu ih nažalost mrtve često od gladi jer nisu imali ništa jesti. To se ne smije događati danas u 21.stoljeću.
Mario: Što bi društvo moglo i trebalo učiniti da se prevenira nasilje nad osobama starije životne dobi?
Mira : Trebalo bi i moglo bi puno toga. Ali uzmimo na primjer, kako da vam kažem, trebalo bi raditi na prevenciji kako bi se starijim ljudima moglo osigurati dostojanstvena starost, pružanje materijalne sigurnosti i unapređivanje kvalitete života. Na primjer, država ima pravo i obvezu poduzeti potrebne mjere da bi spriječila nasilje nad starijim osobama. Uzmimo na primjer ove nesretne ugovore o uzdržavanju, dosmrtnom i doživotnom. To uvijek naglašavam jer tu se godinama pokreće inicijativa da se iz zakona ukine ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ali bez razumijevanja nadležnih, a svjedoci smo skoro svakodnevnog nazivomo to zlostavljanja starijih osoba koristeći njihovo neznanje, nepoznavanje pravnih posljedica kod potpisivanja jednog od tih ugovora. Koristim ovu priliku da samo u jednoj rečenici upozorim na štetnost opasnost potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer imovina primatelja uzdržavanja prelazi u vlasništvo pružanja uzdržavanja časom potpisivanja takvog ugovora, dok god ugovora o doživotnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja je vlasnik svoje imovine do kraja života. Potrebno je još dosta edukacije, podizanja svijesti zajednice o prisutnost ovog takozvanog tihog kriminala, raznog oblika nasilja nad osobama starije životne dobi. Nasilje nad starijom osobom nije obiteljska stvar. Potrebno je još dosta edukacije, podizanje svijesti. Na primjer, vaša radio emisija, jedna takva koja pomaže upoznavanje ljudi i podizanju svijesti o prisutnosti nedopuštenog i nedozvoljenog ponašanja prema starijim osobama.
Mario: I dr.Poredoš Lavor koja bi bila poruka za sam kraj?
Daša: Hvala našoj gošći gospođi Miri Čokić na sudjelovanju u današnjoj emisiji. Dok god se budemo skrivali iza „tamnih brojki statistike“ nema aktivnog suočavanja s problemom, niti njegova rješavanja. Težište treba staviti na edukaciju i prevenciju, te svrsishodnije djelovanje svih relevantnih društvenih subjekata kako bi se skrb za starije provodila cjelovitije i uspješnije. Ono što možemo svi učiniti je da budemo ljudi jedni drugima, te da shvatimo da je sadašnjost starijih ljudi naša neizbježna budućnost – stoga na vrijeme se trebamo pripremiti i podučiti mlade kako prihvaćati i ostvariti suživot i sklad sa starijima …
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
