I to je život o životu sa epilepsijom I to je život o životu sa epilepsijom
U našoj današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarat ćemo o životu s epilepsijom s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, a potom... I to je život o životu sa epilepsijom

U našoj današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarat ćemo o životu s epilepsijom s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, a potom ćemo u telefonskim putem u razgovor uključiti Andreju Jagić, prvostupnicu sestrinstva koja predaje niz stručnih predmeta u Srednjoj školi Viktorovac u Sisku – jedinoj školu u našoj županiji za izobrazbu medicinskih sestara i tehničara, s kojom ćemo iz pozicije medicinske sestre predavača također razgovarati o ovoj temi.

EMISIJA : I to je život

TEMA : Život sa epilepsijom

DATUM : 22.ožujka 2019.godine

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju „I to je život“. U našoj današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarat ćemo o životu s epilepsijom s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, a potom ćemo u telefonskim putem u razgovor uključiti Andreju Jagić, prvostupnicu sestrinstva koja predaje niz stručnih predmeta u Srednjoj školi Viktorovac u Sisku – jedinoj školu u našoj županiji za izobrazbu medicinskih sestara i tehničara, s kojom ćemo iz pozicije medicinske sestre predavača također razgovarati o ovoj temi.

Mario: Uoči svjetski poznatog dana podrške oboljelima od epilepsije poznatijeg pod nazivom Ljubičasti dan – recite nam nešto o tome kako je došlo do obilježavanje tog dana.

Daša: Svjetski dan podrške oboljelima od epilepsije – odnosno Ljubičasti dan obilježava se 26. ožujka. Obilježava se od 2008. godine uz pomoć Nacionalne organizacije za epilepsiju, a s ciljem jačanja svijesti javnosti o toj bolesti.

Mario: Pokušajmo definirati što je to epilepsija?

Daša: Epilepsija je jedna od najčešćih neuroloških bolesti – povremeni poremećaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu. Smatra se da u svijetu više od 50 milijuna ljudi boluje od epilepsije koja je još uvijek nedovoljno poznata. U Europi od epilepsije boluje šest milijuna ljudi, a svake se godine dijagnosticira 300.000 novih slučajeva bolesti. Uz pravilno liječenje najčešće kronične neurološke bolesti do 70% osoba s epilepsijom uopće ne bi imalo napadaje, a 40% oboljelih u Europi ne prima takvo liječenje. U Hrvatskoj ima oko 40.000 oboljelih od epilepsije.

Mario: Pojasnite nam malo kako je to živjeti s epilepsijom.

Daša: Za početak želim istaknuti da je stigma epilepsije teža je od bolesti. Epilepsija remeti sve aspekte života i lako može postati fizička, psihička i socijalna poteškoća pojedincima i njihovim obiteljima. Zbog toga je Europska unija krajem 2011. godine usvojila Deklaraciju o epilepsiji, kako bi se podigla svijest javnosti, ali i osigurao novac za istraživanja ove relativno česte bolesti. Troškovi epilepsije koji se na razini Europske unije penju do 20 milijardi eura godišnje, razlog su da se ovom bolešću medicinska znanost bavi više. Osobe s epilepsijom izložene su stigmatizaciji i predrasudama: čak 40% djece s epilepsijom ima probleme u školi zbog nerazumijevanja za bolest, a stopa nezaposlenosti među osobama s epilepsijom u Europi je i dalje visoka. Na europskoj razini potiču se istraživanja i inovacije u području prevencije, rane dijagnoze i liječenja epilepsije, a ovoj se bolesti daje prioritet kao teškoj bolesti koja diljem Europe predstavlja veliko breme.

Mario: Što možemo učiniti da se suprotstavio stigmi epilepsije?

Daša: Kako bi se uklonila stigmatizacija bolesnika s epilepsijom, u svijetu su pokrenute brojne akcije. Svjetska zdravstvena organizacija pokrenula je i globalnu kampanju za borbu protiv epilepsije pod nazivom “Izađimo iz sjene” u suradnji s Međunarodnom ligom za borbu protiv epilepsije i Međunarodnim uredom za epilepsiju. Kampanja usmjerena prema zakonodavcima, zdravstvenim djelatnicima, nevladinim organizacijama i čitavoj javnosti u cilju destigmatizacije epilepsije, podizanja svijesti o toj bolesti i pokretanja različitih obrazovnih programa s ciljem razumijevanja bolesti. Obilježava se i Međunarodni dan epilepsije nazvan “Ljubičasti dan” ili “Dan ljubičaste vrpce”.

Mario: Kako se možemo svi skupa priključiti obilježavanju Ljubičastog dana? 

Daša: Na dan 26.03. (utorak) obucite ili istaknite nešto ljubičasto i time pokažite podršku osobama s epilepsijom. To može biti odjeća, detalj, značka ili bilo što slično. Aktivirajte se na društvenoj mreži. Dodajte ljubičastu značku na svoju profilnu sliku, “like”-na facebook stranicu Hrvatske udruge za epilepsiju i podijelite post o Ljubičastom danu sa svojim prijateljima.

Mario: Sada u naš razgovor uključujemo Andreju Jagić, prvostupnicu sestrinstva koja predaje niz stručnih predmeta u Srednjoj školi Viktorovac – jedinoj školu u našoj županiji za izobrazbu medicinskih sestara i tehničara, s kojom ćemo iz pozicije medicinske sestre predavača također razgovarati o ovoj temi. Za početak, predstavite nam ukratko Srednju školu Viktorovac Sisak.

Andreja: Srednja škola Viktorovac Sisak je zapravo najveća srednja škola u županiji. Imamo 520 učenika. Kod nas se obrazuju budući kuhari, konobari, frizeri, prodavači, medicinske sestre, farmaceutski tehničari, to znači da imamo učenike u trogodišnjem, četverogodišnjem i petogodišnjem programu. Obzirom na temu epilepsije, mogli bismo nešto reći o školovanju budućih medicinskih sestara i tehničara, kako u našoj školi tako i u cijeloj Hrvatskoj. Obrazovanje traje pet godina. Program se sastoji od dvije velike cjeline. Prvo nam čine prve dvije godine obrazovanja kada nam učenci imaju samo opće obrazovne predmete. U iduće tri godine obrazovanja program se sastoji od predmeta struke. Svoja znanja iz struke učenici usvajaju na teorijskoj nastavi i na vježbama u specijaliziranim učionicama u školi, odnosno u kabinetima zdravstvene njege, ali i kroz vježbe na bolničkim odjelima, odnosno svim ustanovama u kojima se medicinske sestre i tehničari zapošljavaju. Te se vježbe dakle odvijaju u našoj Općoj bolnici dr.Ivo Pedišić Sisak, Neuropsihijatrijskoj bolnici dr.Ivan Barbot Popovača, Domu zdravlja Sisak ali i u ostalim ustanovama čija je namjena zdravstvena njega te njega i smještaj starijih i nemoćnih osoba. škola je naša izvrsno opremljena, svime što je potrebno za kvalitetno obrazovanje, kabinetima, priborom, i što je najvažnije stručnim osobljem. Interes učenika za ovo zanimanje je velik jer učenici po završetku škole mogu naći posao u struci, ali i nastaviti obrazovanje na visokim školam  i fakultetima. Naši učenici postižu uspjehe na natjecanjima iz opće obrazovnih predmeta ali i natjecanjima u struci gdje oni već niz godina postižu zavidne rezultate. Smatram važnim spomenuti uključenost naših učenika u volonterske humanitarne akcije, akcije vezane uz obilježavanje važnih datuma, Dan srca, Dan bijelog štapa, Dan starijih osoba, Svjetski dan šećernih bolesti. Ja bih iskoristila priliku da sve buduće srednjoškolce pozovem na Dan otvorenih vrata naše škole 12.travnja od 9 do 16 sati.

Daša : Koliko medicinske sestre u svojoj redovnoj izobrazbi uče o epilepsiji i životu s epilepsijom?

Andreja: Medicinske sestre uče o epilepsiji što u okviru srednjoškolskog, što u okviru visokoškolskog obrazovanja. One vam pohađaju zdravstvene vježbe na Odjelu za neurologiju naše bolnice, zatim psihijatrijske bolnice u Popovači gdje dodatno oni stječu nova znanja i vještine. Medicinske sestre su te koje u ustanovama socijalne skrbi daju smještaj i boravak djeci i mladima, psihički bolesnim osobama i starijim osobama, one pružaju prvu pomoć i pokreću odgovarajuće daljnje zbrinjavanje osoba s epilepsijom te je iznimno važno da imaju znanja pravilnim postupcima i intervencijama pri epi napadima.

Daša: Da li se epilepsija podjednako javlja i u muškaraca i žena – ili je ipak kod jednih učestalost nešto prisutnija?

Andreja: Epilepsija je nešto učestalija u muškraca, ali ne značajno. Sada ću vam samo navesti primjer. Ako oba roditelja boluju od epilepsije ona se nasljeđuje u 30 posto djece, ako jednojajčani blizanac ima epilepsiju, drugi ima od 50 do 60 posto šanse da oboli.

Mario: Kako pomoći osobi koja ima epileptički napadaj?

Andreja: Prvo što je najvažnije je ne dopustiti da vas uhvati panika. Znači, može se dogoditi na ulici, u prostoru zatvorenom, nema panike. Osobu okrenuti na bočni položaj. Donju ruku iza leđa, a gornju ruku ispod glave. Osloboditi ovratnik na košulji ili remen hlača. Ne pokušavati prekidati napad, ne pokušavati ništa stavljati u usta. Možda bi bilo dobro pogledati na sat koliko traje napad. Uvijek pričekati na mjestu događaja da bolesnik dođe svijesti. Zvat ćemo hitnu pomoć obavezno, ako napad ne prestaje u pet minuta, ako je to prvi napad, ako je dijete ili trudnica ili ima već vidljivu ozljedu.

Mario: Recite nam nešto o odgovarajućoj skrbi bilo u instituciji ili izvan nje osoba s epilepsijom.

Andreja: Odgovarajuća skrb oboljelih zapravo je individualizirani pristup svakom pacijentu. Važna je učinkovita terapijska pokrivenost, važno je stvarati pozitivan stav prema vlastitom problemu, omogućiti visoku razinu socijalnog funkcioniranja, druženje, zapošljavanje, školovanje, što je važno za održavanje kvalitete života oboljelih od epilepsije.

Mario: I dr.sc.Poredoš Lavor, što možemo reći na samom kraju.

Daša: Poruka slušateljima: Pridružite se organiziranim akcijama, pružite podršku oboljelim osobama, educirajte se o epilepsiji i o tome kako pomoći ukoliko oboljela osoba ima epileptički napadaj jer širenjem znanja o epilepsiji, rušimo predrasude. I ova naša današnja emisija dio je globale akcije borbe protiv predrasuda koje su sumjerene prema ljudima koji boluju od epilepsije …

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija „I to je život“. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme. To tada, srdačan pozdrav.

Komentari

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.