PETRINJA – „Krumpiiiraaa!“, odjekuju ovih dana našim ulicama povici putujućih prodavača. Ljudi kupuju, jer zima će uskoro, pa ju valja dočekati spreman. Uz zalihu drva, kiselog zelja i svakojake druge zimnice, lakše će biti prebroditi hladne dane, podučili su nas naši stariji.
Upravo je krumpiru bio posvećen ovotjedni „Petrinjski zeleni utorak“, program koji u Zelenoj kući, u sklopu projekta „Petrinjski tanjur zdravlja“ provode Zelena kuća i Centar Humanika.
Osim što su mogli puno toga zanimljivog doznati o različitim vrstama krumpira, njegovu skladištenju, pripremi i nutritivnim vrijednostima, posjetitelji „Petrinjskog zelenog utorka“ imali su priliku razgledati i mini izložbu različitih vrsta krumpira koje uzgajaju petrinjski vrtlari.
„Došli smo na ideju da ovaj put obradimo krumpir, tu jednostavnu namirnicu koja je, u različitim sortama, još uvijek prisutna i u našim vrtovima i na našoj petrinjskoj tržnici. Jednostavno smo u utorak i subotu posjetili petrinjsku tržnicu, skupili sorte koje su prisutne na njoj, a ima tu i nekih vrtnih sorti koje uzgajaju naše petrinjske vrtlarice. Moram priznati da su dosta informirane, jer trenutno su „in“ stare sorte koje su u Europu, pitanje u kojem obliku došle ili dolaze tek sada. Tako je sada pravi “bum“ plavi, odnosno ljubičasti krumpir koji smo na neki način stavili na „pijedestal“, ali tu su u košaricama izložene i druge, nama dobro poznate sorte – od ličkog krumpira do različitih drugih sorti koje uzgajaju i naši OPG-ovci. Ako netko želi, može doći pogledati, jer će ova izložba ostati u Zelenoj kući još nekoliko dana“, ispričala je Marina Kušan Hadžić, predsjednica „Humanike“.
Krumpir kojeg nepravedno bije glas „sirotinjske“ hrane, zapravo je nutritivno bogata namirnica, moglo se doznati kroz predavanje koje je Kušan Hadžić održala. Bogat je vitaminima C, B6 i K, a sadrži i znatne količine bakra, cinka, fosfora, kalija, kalcija, magnezija i željeza. Sadrži visokokvalitetni škrob, bjelančevine i prehrambena vlakna.
„Željeli smo predstaviti krumpir kao jednu vrlo vrijednu namirnicu, zamjenu za kruh, utoliko što je naš procesuirani kruh iz pekara i trgovina postao nekvalitetan, pa taj kruh možemo nadomjestiti upravo krumpirom. Pored toga, želimo uputiti na način pripreme samog krumpira, skrenuti pozornost da je njegova kora izuzetno zdrava, da ima puno, puno različitih nutrijenata u sebi, pogotovo kad govorimo o ljubičastom krumpiru. Oni nije ljubičast zbog genetskog modificiranja, nego je to jedna od najstarijih sorti koja potječe direktno iz pradomovine krumpira, s Anda, iz Perua, od Maja i Inka. Kad je stigla do Europe, ta sorta nije botaničarima bila toliko zanimljiva, nije postala toliko popularna zato što nije bila profitabilna jer je jako sitna, teško ju je čistiti, teško ju je brati i vjerojatno su to bili razlozi što nije šire prihvaćena.“
Iako smo kroz medije svakodnevno „bombardirani“ proturječnim informacijama zbog kojih mnogi izbacuju krumpir iz svog jelovnika, strahujući da će se od njega udebljati, Kušan Hadžić kaže kako se krumpir zapravo ubraja u dijetalne namirnice. Problem nije u krumpiru, nego u tome kako se priprema. Konzumirate li krumpir kao čips ili pomfrit (kako to mlađe generacije obično najviše vole), vjerojatno je da ćete se udebljati, ali ne zbog samog krumpira, nego masnoća na kojima je pržen. Nasuprot tomu, smatra se da je krumpir najhranjiviji i najljekovitiji ako je kuhan ili pečen u ljusci, bez dodavanja masnoća.
Na krumpir „naš svagdašnji“ toliko smo navikli da nam se čini da je na našem jelovniku bio oduvijek. Tim više je zanimljiv podatak da je u naše krajeve stigao relativno kasno, tek negdje u drugoj polovici 18. stoljeća. Svoje „prste“ je u tome imala Marija Terezija koja je pukovnijskim komandama ondašnje Vojne krajine naredila „da se postaraju kako bi narod što više i bolje gajio krumpir“. Ta njezina „novotarija“ nije u početku bila baš prihvaćena s oduševljenjem. Ljudi jednostavno nisu znali što bi s tim ružnim gomoljem započeli i kako bi ga pripremali.
Povijest bilježi kao su krumpir u Hrvatsku oko 1780. godine donijeli graničarski vojnici. Hrvatski naziv „krumpir“potječe najvjerojatnije od „Švaba“, kako su zvali Nijemce koji su se za vrijeme Marije Terezije doselili u Hrvatsku iz Švabske, u današnjoj pokrajini Baden-Württemberg. U Njemačkoj se koriste različiti nazivi za krumpir, konkretno u Švabskoj – „grombir“, odnosno „grombiera“, što bi otprilike značilo „zemljana kruška“. (U Palačkoj „grumbeer“ ili „grumbirne“). Pretpostavlja se kako su njemački useljenici krumpir donijeli sa sobom najprije u Slavoniju i Vojvodinu, otkud se proširio i na ostale krajeve u sastavu tadašnje Vojne krajine. Nekako se krumpir najbolje udomaćio u Lici (gdje ga zovu i „kumpir“), što i ne čudi ako se uzme u obzir da su podnožje Velebita i lička krška polja po agro-klimatskim uvjetima, najsličnija onima koji vladaju u Andama, pradomovini krumpira. Zbog svoje kvalitete, lički krumpir doživio je priznanje 2015. godine kada je upisan u Registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla na razini Europske unije.
Bilo bi zanimljivo, rekla je Kušan Hadžić, istražiti koje su se sorte krumpira u to vrijeme uzgajale kod nas na Banovini.
„Mi još uvijek ne znamo koje su sorte krumpira bile tada uzgajane na našoj Banovini, tako da je i to možda jedan posao za naše povjesničare, da istraže, kao i za naš ružmarin, kako je uopće došao do nas. Inače, u Europi već nekoliko godina kao određene „banke sjemena“ postoje i „banke starih sorta krumpira“. Nažalost, kod nas ekološka poljoprivreda još nije došla do tog nivoa da su neke sorte stvarno zaštićene kao određene „zlatne dionice“ u bankama. Nadam se da će to i dalje napredovati, jer ima puno eko OPG proizvođača koji istražuju naše stare sorte. Tako je i naš lički krumpir postao naš zaštitni znak kao i pršut, maslinovo ulje i vino. Došao je sa svojom kvalitetom i svojom vrstom u nekakve europske „vode“. Vjerujem da postoji još mnogo tih domaćih sorti koje bi kao i lički krumpir mogle postati poznate i te neke stare sorte mogle bi se uzgajati i kod nas“, kazala je Marina Kušan Hadžić.
Uz niz zanimljivosti i korisnih savjeta o krumpiru, posjetitelji su i na ovom Petrinjskom zelenom utorku imali priliku okusiti nesvakidašnje recepture poput kremšnita od plavog krumpira.
Mogla se kušati i „Batela“, ekološki namaz od batata, inovativni proizvod mlade Diane Prpić s OPG-a „Prpić“ iz Brežana (kod Karlovca) koja je svoj proizvod odlučila ponuditi i u petrinjskoj Zelenoj kući.
