PETRINJA – Nakon razornog potresa koji je pogodio naše područje krajem prošle godine, oštećenja su pretpjele i obrazovne ustanove u našem gradu.
Kakvo je stanje u Osnovnoj školi Mate Lovraka u Petrinji pojasnila je ravnateljica Ankica Krnjaić Magdić: „Osnovna škola Mate Lovraka je stvarno imala izuzetnu sreću, jer naša škola je najmanje oštećena škola od svih škola. U matičnoj (Mirka Antolića) najveću prijetnju nam stvara dimnjak kojeg ćemo sutra u jutro srušiti i sagraditi novi, te uz nekoliko dana čišćenja i gletanja mi smo spremni za početak drugog polugodišta, dok je Područna škola u Češkom selu ostala netaknuta. Tamo imamo smješteno 55 ležajeva i trenutno ih koriste ekipe HGSS-a, a u dnevnom terminu od 9 do 15 sati tamo su timovi Neuropsihijatrijske bolnice „Dr. Ivan Barbot“ iz Popovače, odnosno psiholozi i psihijatri koji svakodnevno pružaju pomoć i podršku stradalnicima potresa, a javlja se sve više stanovnika i djece koji jednostavno žele podijeliti strahove i svoja razmišljanja, malo se podružiti i opustiti u ovim teškim vremenima.“
Dodala je i što se tiče nastavka nastavnog procesa: „Bez obzira što mi imamo gotovo sve uvjete za rad i ja sam isto tražila da nam se nastava „mrvicu“ prolongira, čisto da još prikupimo sve podatke, da podijelimo djeci tablete, učiteljima laptope, kome što treba, pa bismo za početak krenuli online, a kada polako prestane tresti, kada se svi malo oslobodimo straha, spremni smo onda ući u svoje učionice.“
Podsjetila je i na brojčane pokazatelje: „Imamo sveukupno 403 učenika, 66 je u Područnoj školi, 65 zaposlenika, a dio učenika i zaposlenika su izvan Petrinje i svi su izrazili želju jednog dana vratiti se i raditi, te se nadam da se nitko neće predomisliti, jer grad čine ljudi, ne samo građevine. Nadam se da će svi koji su nam obećali uistinu i doći, a ono što je jako važno, bez obzira što su nam djeca sada raštrkana u Kutini, u Bjelovaru, u Švedskoj i Austriji, roditelji su izrazili spremnost na online nastavu, dakle oni neće upisivati djecu na druga upisna područja ukoliko krenemo online. Nebitno je jesu li djeca u Petrinji, Sisku, Švedskoj, svi će raditi preko interneta i to nam je dobar znak, treba se ovdje vratiti, trebamo ponovo sagraditi život, a isto je tako i s djelatnicima. Također, možemo pružiti i utočište drugim razredima i drugim školama obzirom da smo uistinu najbolje prošli, pa vjerujem da će osnivač i Ministarstvo voditi računa o tome da i drugima pomognemo da se privremeno smjeste kod nas, imamo dovoljno prostora i rado ćemo ih primiti. Stoga ponavljam, to je opet odluka osnivača i Ministarstva, kako oni naprave mrežu škola tako ćemo se i mi prilagoditi, ali svi su nam dobro došli. Moramo si međusobno pomagati, cijela Hrvatska nam pomaže, a kako nebismo onda mi ovdje međusobno.”
Na kraju je još uputila poruku učenicima: „Svi se još uvijek bojimo, ali i ovo će proći, zasjat će nam sunce, opet ćemo moći slobodno šetati gradom, a do tada se moramo međusobno podržavati, pomagati i trebamo se vratiti u naš grad. Ovdje je naš život, ovdje se osjećamo, kako bismo rekli kao doma, svuda je lijepo al’ kod kuće je najljepše.“
