PETRINJA – U organizaciji Hrvatskog društva pisaca i Gradske knjižnice i čitaonice Petrinja, na Trgu kulture je održana radionica kao i tribina naziva „Ma tko još čita?“. Kako nam otkriva Monika Herceg, riječ je o aktivnostima u sklopu projekta „Gledam, čitam, pišem“ kojeg provodi Hrvatsko društvo pisaca, a čiji je ona koordinator.
„Gledam, čitam, pišem je projekt kojeg smo pokrenuli u Hrvatskom društvu pisaca i koji je orijentiran isključivo na ovaj prostor Petrinje, Gline i okolice i dovodimo zapravo kroz projekt pisce da odrade radionice pisanja. U Petrinji postoji radionica otvorenog tipa za građane, a ostale radionice bit će u STEM centru u Glini s učenicima i imat ćemo još radionice, nadamo se sa srednjoškolcima u Petrinji, i osnovnoškolcima u nekim područnim školama i petrinjskim školama. Sada to jako ovisi o tome kako će nastava izgledati, to još pokušavamo dogovoriti i vidjeti, u svakom slučaju čekamo da nastava krene. Nadamo se da ćemo zapravo odraditi neki broj radionica u većini škola gdje će učenici dobiti priliku malo čitati nešto na drugačiji način, ali i pisati“, otkrila nam je Herceg.
Ujedno nam je otkrila što su svi posjetitelji mogli naučiti na radionici u Petrinji. „Danas je Zoran Ferić prošao s njima nešto što se zove pisanje priče o Petrinji. Radionica je bila zamišljena tako da svatko možda ima neku fotografiju vezano za Petrinju koja mu je bitna, oko toga se pokušava napraviti jedan lik i kroz lik izgraditi cijelu jednu kratku priču. To je jedna zanimljiva metoda. Zoran je inače vrsni mentor koji radi već godinama kao mentor kreativnog pisanja i mislim da su bili u sjajnim rukama“, dodaje Herceg.
Također, u sklopu ovog projekta „Gledam čitam pišem“ održana je i tribina naziva „Ma tko još čita?“. „Pa zaista tko još čita? Mislim da u godini čitanja da je jako bitno postaviti ovo pitanje. Maja Sever je moderirala tribinu sa našim renomiranim piscima i radi se o piscima različitih generacija, Nori Verde, Eni Katarini Haler, Zoranu Feriću i Stjepanu Popoviću. Pitanja koja će biti postavljena se tiču baš tog čitanja, zašto čitati, tko čita, treba li čitati, može li nam čitati pomoći i da li ima dobrobiti za nas, da li je moguće čitati u vrijeme interneta, tih kratkih bljeskova, Tik Tokova, pogotovo u slučaju djece, da li je moguće nekoga nagovoriti da čita, i zašto bi netko nekoga nagovarao da čita? Svi ti pisci su prekaljeni u uvjerenju da je čitanje nužno“, dodaje Herceg.
Na naše pitanje čitamo li dovoljno, Herceg je odgovorila : „Mislim da ne čitamo dovoljno, da definitivno tu postoji prostor za napredak, ali moramo biti svjesni toga da niti naše vrijeme nije nažalost dobro vrijeme za naše hobije. Za čitatelje trebate imati vremena da ti čitatelji nastanu, kada smo u onoj strci da čovjek živi da radi 12 sati dnevno, bojim se da tu ne ostaje puno prostora za nekakve osobne napretke, a među njima je i čitanje. Tako da mi se čini da bi se društvo trebalo nekako kolektivno mijenjati prema tome da oslobađa čovjeku općenito prostora da se nečim drugim bavi osim vlastitim poslom, pa bi možda onda mogli govoriti o tome postoji li prilike da se baci ljude u čitanje malo više u trenutku kada svi idu kruhom za trbuhom, teško je tu govoriti da li čitamo dovoljno. Sretni smo ako tko još danas čita, čini mi se da je to bitnije i na tome treba dalje ustrajati, ali biti svjestan toga da zaista ljudi kada rade koliko rade, taj umor i opterećenost svakodnevnim životom, meni je jasno zašto knjiga padne na zadnje mjesto. To bi trebao biti problem društvu. Ja se nadam nekakvom društvu u nekakvom trenutku koje će razumijeti čovjekove potrebe koje jesu takve da postoje mimo poslova i nekakve stalne brige. Nadamo se boljem društvu pa ćemo i više čitati“, zaključila je Herceg.
Projekt „Gledam, čitam, pišem“ podržali su mnogi izdavači, kao što su Fraktura, MeanderMedia, Sandorf, OceanMore, Profil, Jesenski i Turk te VBZ, kao i Srpsko narodno vijeće, inicijativa Ljudi za ljude te naša Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja.
