Izbornik
gašparšakotekst

MOST-ovo „Pismo namjere“

PETRINJA – Povjerenica MOST-a za Sisačko-moslavačku županiju Luca Gašpar Šako poslala je priopćenje nazvano „Pismo namjere“. Priopćenje donosimo u cijelosti.

PREDMET: PISMO NAMJERE

Moja namjera je da ovaj grad konačno prodiše. Da svi kriminalci završe tamo gdje treba da budu. Da u ovom gradu svi imamo jednaka prava i jednake šanse.

Molim gradonačelnika i njegove suradnike da prestanu više bilo što raditi jer se bojim njegovih namjera i djela.

Ovo su neke od vaših namjera i ne-djela. Prvo smo izgradili velebnu zgradu Centra za šljivu i kesten, uložili ogromne novce u laboratorije i svu opremu koju Centar posjeduje. Sad nam se to više ne isplati pa ćemo doslovno NAŠU IMOVINU, NAS GRAĐANA darovati nekim sumnjivim aktom nekom “velikom poduzetniku” koji je otvorio firmu u 6 mjesecu 2020. godine, bez ijedne reference, kapitala, a kao on će uložiti tu u nasade kestena milijune, kojeg ćemo MI GRAĐANI platiti. Pa ćemo taj kesten/”marun” kako veli “Rupa-aga”, brendirati kao PETRINJSKI MARUN, što ćemo opet mi platiti navodno brendiranje.

E moj „Rupa-aga“ ne postoji petrinjski marun jer to nije kesten koji je drugačiji od npr. kostajničkog kestena. Nema veze mi ćemo uložiti i u to pa ćemo opet privatniku dati. A tom istom „kvazi“ privatniku smo “prodali” Stolariju u kojoj je on na jednu drugu svoju firmu (jer ih ima ih desetak, zlu ne trebalo) zaposlio 15 radnica koje šivaju. Bilo bi divno da je istinito. Ne, tih 15 radnica je radilo već u drugoj firmi koja je ovoj “posudila” te radnice. To je neka jako čudna kombinacija. Ne morate se pitati kolike plaće imaju, niti u kakvim uvjetima rade.

Onda prodajemo odmaralište Punat, pa ga ne prodajemo, pa ga prodajemo, poništavamo natječaje, igramo se poduzetnika i vlasti. Što je s glavom? I za to ste nam predstavljali pusta pisma namjere, čudi me da ga još niste poklonili nekom jer nam se ne isplati prodati, a niti ulagati.

Šaljem vam pismo namjere da vam kažem kako namjeravam sve vas staviti u povijesnu „ropotarnicu“ i da nakon toga narod kaže „NE PONOVILO SE“.

Dobili smo silna pisma namjere od isto tako silnih poduzetnika koji otvaraju stotine i stotine radnih mjesta u dvije poduzetničke zone. Prodali smo sve – veselo će „Rupa-aga“, investitori su tu i težimo prema milijardi, reče i ostade živ. Čega, pitam vas ja „Rupo-aga“, milijardi rupa???

Sad ćemo otvarati i treću poduzetničku zonu „D.D.3“ – veli veselo „Rupa-aga“. A ja vam poručujem, neće moći ove noći. Zajedno s par branitelja smo se izborili da nam tu ne nikne „dobro osmišljeni“ azilantski centar od strane šerifa Božinovića, vas aga i uvaženog vam kolege korona partijaša. Piljen ste bili podijelili ali ste naišli na iznenadni „atomski s lijeva i desna“. Sad bi vi tu gradili poduzetničku da ne kažem što. „E pa neće da može“. Zaboravili ste da je Inicijativa Branitelja Grada Petrinje, a ja kao njihova produžena ruka u GV, dali da se usvoji odluka kako će se to zemljište tražiti od MUP-a na upravljanje Gradu Petrinji. Ne vama velebni aga već Gradu, a Grad čine ovi stanovnici koji vas plaćaju. Sad bi se vi opet igrali poduzetništva preko naših leđa. Ma vidi vraga. To zemljište, kako je rečeno daje se lokalnim poljoprivrednicima, OPG-ovima, tu se treba izgraditi hladnjača i sve što je rečeno.

Možda ste vi aga i vaši suradnici puno mazali nutelle od vrlog nam investitora iz Indije pa ste zaboravili nam reći gdje je taj veliki investitor odlepršao zajedno s lješnjacima i 50 milijuna eura za nasade lješnjaka, oraha i kestena. Baš sam se pitala kako on dođe do nas??? Sigurno dok je u Indiji sjedio na terasi i brojao te puste milijune pogodio ga lješnjak i rekao mu da dolazi iz Petrinje tamo je kažu nutella najbolja. Citiram iz članka: „Indijac je u Petrinji, prilikom potpisivanja sporazuma, zahvalio na dobrodošlici i rekao da se nada da će “investicije uroditi plodom”. Ma kako neće, pa gdje bi drugo urodile ako ne u Petrinji. Samo ovaj put čini mi se više rodilo ali ne sazrelo.

Danas vidim na lokalnom portalu ponovno nam neko poslao pismo namjere, opet neki poduzetnik stoljeća (daj Bože) koji želi graditi kompostanu s bioplinskim postrojenjem. Nije to bilo kakav investitor, već ni manje ni više njemački, koji ima preko nekoliko tih istih širom svijeta pa i šire i 5-6 u Hrvata. Ne budi mi teško, odem ja na ovaj Google, nađem investitora. Veli, referentna lista da su izgradili takve 83 što bi se reklo „Biogasanlage“, od toga 2 u Hrvata.

Ne znam što se događa sa tim brojkama i slovima kod naših u Gradu. Prvo im se učini od 83 kao 150 kompostana, onda od 4 prvašića manje u ovoj školskoj godini 81 više. Već sam počela sumnjati u neke više sile ili je to od brendiranja petrinjske nutelle, a možda od brendiranog kestena on zna teško pasti na želudac.

Čitam dalje, ne da mi belaj mira, a i taj Google svašta brate ima. Kaže, da taj njemački investitor ima svog partnera u Hrvata, Zvonko Blatuša. Dalje neću pisati šta taj Google sve piše, ali preporučam ovim pismom namjere da škicnete.

I sad umjesto da odem spavati jer se sutra radi ali neće san na oči. E rekoh, da mi je sad otići do „Kuće zdravlja“ jer je ona virtualna pa u nju možeš uvijek.

Pozdravljam do sljedećeg pisma namjere ili namjernog

Luca Gašpar Šako

Namjerno Mostovka i građanka

S klikerom u glavi jer mi rupu zakrpaše“ stoji u priopćenju Luce Gašpar Šako.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X