perljinnaslov

Nakon pukan’ce, KUD „Čuntićanka“ predstavio i perljin

PETRINJA – Nakon što su od zaborava zaštitili „pukan’cu“, članovi KUD-a „Čuntićanka“ odlučili su oživjeti još jedan detalj s narodne nošnje svoje župe. Riječ je o „perljinu“ koji su nedavno predstavili i posjetiteljima petrinjskog „Lovrenčeva“.

Što je „perljin“ objasnila je Katica Radošević, predsjednica KUD-a „Čuntićanka“.

„To je originalno ukras na našim pečama koje su dio ženske narodne nošnje, ali mi smo to malo prenamijenili pa smo napravili nešto kao „nosivi suvenir“. Može se nositi kao ogrlica, može se nositi kao broš, kao šnala ili kao rajf za kosu. To je ovako dosta interesantno djevojkama i curicama i dosta su ljudi s tim oduševljeni, jer je svaki komad posebno napravljen ručno. Znači, svaki komad koji smo napravili je unikat“.

Kako se “perljin” izrađuje, otkrila nam je Veronika Filipec, članica „Čuntićanke“: „Dugo! Perljin se izrađuje dugo. Mora se nanizati puno perlica da se od toga napravi ružica. Morate imati satenske trakice koje se režu na određenu dužinu i onda se od njih rade latice, isto kao ružica. Onda se te latice od satenske trakice i od perljina spajaju i onda morate sve to sašiti i još napraviti tučak u sredini da izgleda kao cvjetić, tako da to ima više procesa rada. Kad to sve napravite, onda još morate perljin zalijepiti na rajf, špangu ili broš. Ima tu posla. Mi smo se podijelili – netko najradije niže perlice, netko reže, netko slaže ružice, a netko lijepi i sad vam je to pravi proces proizvodnje“.

Perljin koji je nekada kao sastavni dio narodne nošnje držao i ukrašavao žensko pokrivalo za glavu tzv. „peču“, sada je tako dobio novu, suvremeniju ulogu modnog detalja koji se nekome može darovati za uspomenu. U „Čuntićanki“ kažu kako razmišljaju i o tome da „perljin“ registriraju kao uporabljivi suvenir.

Uz perljin, članovi ovog KUD-a posebno su ponosni na pukan’cu, bijeli vez na hlačama muške narodne nošnje župe Čuntić (koja obuhvaća Prnjavor Čuntićki, Dragotince, Kraljevčane i Hrvatski Čuntić). Umijeće izrade ovog veza prošle je godine, kao zaštićeno nematerijalno dobro, upisano i u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

„Pukan’ca je upisana u Registar kulturnih dobara kao prvo tekstilno rukotvorstvo na Sisačko-moslavačkoj županiji. Pukanca izgleda kao čipka, ali se ne zove čipka. Pukan’ca je bijeli vez. Sve što je u platnu, a ima rupičasto-čipkasti izgled je bijeli vez. Čipka je samostalni dekorativni predmet, a dok je u platnu, to je bijeli vez. Znači, pukan’ca je bijeli vez, izrađena tehnikom „raspleta“, a rasplet je kada se iz tkanine izvlači dio niti, dok dio ostaje. Te niti koje ostanu, međusobno se opliću tkalačkim bodom ili se rade kvadratići kao podloga i onda se po tim kvadratićima veze. To je pukan’ca“, objasnila je Veronika Filipec.

Izrada pukan’ce proces je koji zahtijeva dosta vještine i strpljenja. Danas baš i nema puno ljudi koji se mogu pohvaliti umijećem izrade ovog specifičnog veza.

„Za sada se u našoj župi izradom pukan’ce bavim ja. Mislim, taj način rada, tog bijelog veza, nije to specifično samo kod nas. Ima toga i u drugim krajevima Hrvatske, samo se drugačije zove i na drugim odjevnim predmetima se nalazi. Recimo, u Baranji je na rukavima rubače, odnosno košulje. U Podravini to isto ima i zove se „file“. Kod nas se pukan’ca radi na rubu muških „gaća“, znači hlača narodne nošnje, skroz dolje na rubu. To je ukrasna pruga i naši dečki, članovi KUD-a „Čuntićanka“ svi imaju original te pukan’ce izrađen na samim hlačama. Nije neka heklana, nije prišivena, nego je u samim gaćama napravljena, tako da se dio niti izvukao, a dio je ostao. Dio niti koji je ostao omotan je drugom niti, napravljeni su kvadratići i ti kvadratići popunjeni su vezom, tako da ima motiv po tim kvadratićima“, ispričala je Filipec.

Kako bi umijeće tradicionalnog bijelog veza sačuvali od zaborava, a možda i potaknuli neke mlađe naraštaje da se zainteresiraju za ovu vještinu, u „Čuntićanki“ pripremaju i priručnik o izradi pukan’ce.

„Sad je u nastajanju priručnik, pa ako netko bude želio naučiti kako se pukan’ca radi, bit će mu lakše, jer je sve uvećano i puno se ljepše vidi nego ovako u tkanini. U tkanini niti su sitne, igla je mala, oči slabo vide, a u priručniku je sve objašnjeno korak po korak, svaki bod, svaki ubod iglom“, kazala je Filipec, napomenuvši kako je izrada ovog priručnika pri kraju i kako se nadaju da će ga uskoro imati priliku predstaviti javnosti.

Slađana Marković

Slađana Marković

Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.

NAJNOVIJE VIJESTI

X