Izbornik
Share on facebook
Share on twitter
miokovićinaslov

Ne slavi se baš svaki dan stoti rođendan – “prvih sto” gospođe Josipe Mioković!

PETRINJA – Datum 22.02.2020. nekima će možda ostati u sjećanju tek kao datum s puno dvojki. Nama, djelatnicima Petrinjskog radija i Portala 53 ostat će u sjećanju po lijepim događajima koje smo tog dana u našim redovima proslavili – jedne krstitke, jedno vjenčanje (naše kolegice) i jedan rođendan. I to ne bilo kakav rođendan. U obitelji kolege Ivice Miokovića, našeg Mikija, proslavljen je stoti rođendan njegove mame, gospođe Josipe.

Takav jubilej ne slavi se često, pa je obitelj svojoj slavljenici danima pripremala veliku rođendansku feštu iznenađenja. Kolači, torte, cvijeće, tamburaši i brojni čestitari redali su se u subotu već od poslijepodnevnih sati.

Rođena 22. veljače 1920. godine kao najstarije od osmero djece u petrinjskoj obitelji Pavković, slavljenica Josipa svoj je radni vijek provela radeći do umirovljenja kao daktilografkinja predsjednika Općinskog suda u Petrinji. Bistra uma i odličnog pamćenja (na kojem bi joj mogli pozavidjeti i puno mlađi), prisjetila se kako su tada djelatnici suda izlazili na teren, pa je zahvaljujući poslu, sa svojom pisaćom mašinom, obišla i upoznala svaki pedalj Petrinje i gotovo sva okolna sela. Gotovo sva, jer kako kaže kroz smijeh, jedino mjesto u kojem poslom nije bila je Sibić.

„Volila sam ja raditi, ići po terenima, sretati ljude. Znala sam nekad ženama po tim selima čak pomoć i skuhati. One su mene sve poznavale. Uvijek bi me pozdravile kad su dolazile u grad na plac“, sjeća se gospođa Josipa.

Život joj nije bio lagan – radila je ona u mladosti i u Zagrebu kao slastičarka, jer kad su im umrli roditelji trebalo je preuzeti brigu o najmlađem bratu s kojim je čitav život ostala vezana. Vezana je ostala i za svoju Gajevu ulicu gdje i danas živi okružena članovima obitelji svog sina Ivice i snahe Andree. Najveća radost su joj unuci – unuka Ivona i unuci Matej (Mata kako ga ona zove) i najmlađi Andrej (kojeg zove Nano). „Djeca su mi dobra, dobro me paze“, kaže baka Josipa.

Oko priprema za rođendan angažirala se cijela obitelj – „dečki“ su dogovarali tamburaše iz sastava “Taman”, nabavljali, uređivali salu; snaha Andrea i unuka Ivona ubrzano su pripremale kolače i dekoracije, sve da baki Josipi pripreme lijepo iznenađenje za njezinih „prvih sto“.

Unuka Ivona koja trenutno živi i radi u Njemačkoj, kaže kako bi „na bakin rođendan došla iz Njemačke i pješice da je trebalo“. Njezina je ideja bila da baki pripreme veliku rođendansku proslavu s tamburašima, balonima i tortom kao malu zahvalu za sve što je za njih učinila.

„Moje malo hvala za sve što je napravila za mene u životu. Za svaku lijepu riječ, za sve ono što joj nije bilo teško napraviti za mene u životu, za sve, nema toga što ona nije napravila za mene u životu i svaki ovaj kilometar koji sam ja prošla za nju ne može biti dovoljno hvala, ali je malo hvala“, kaže Ivona.

Snaha Andrea, inače medicinska sestra, kaže kako se lani, kad je baka Josipa bila nešto bolesna, zarekla da će je „dovesti“ do njezinog 100. rođendana i proslaviti ga uz pjesmu i veselje. Obećanje je izvršeno, a njoj je, kaže, srce na mjestu.

Rođendanskoj slavljenici čestitao je i petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović, koji joj je darovao cvijeće i tortu, te joj od srca čestitao veliki jubilej, uz želju da ju prati dobro zdravlje:

„Ovo je nešto posebno. Ovo je ustvari povijesni događaj za jednu osobu – doći do sto godina i obilježiti život koji je iza sebe ostavio trag na tvoju obitelj i na sve potomke. Mislim da je to na ponos prije svega obitelji, ali i na ponos cijeloga grada i mene kao gradonačelnika“, rekao je između ostalog Dumbović.

Rođendanskom tortom svojoj najvjernijoj slušateljici čestitala je i ekipa Petrinjskog radija. I vjerojatno ne pretjerujemo kad kažemo „najvjernijoj“, jer gospođa Josipa Petrinjski radio već desetljećima pozorno sluša od jutra otkako se probudi, pa sve do navečer. Zimi u kući, ljeti na dvorištu pod brajdama, gdje najviše voli sjediti. Sina Ivicu koji je zbog novinarskog posla često na terenu, pa jednostavno ne stigne slušati radio, svaki dan ona detaljno izvijesti o svemu što je bilo u našim vijestima i što je čula u programu. Ako smo zaslužili, zna nas i iskritizirati. Najviše, čini se, vjeruje našem Mariju kad je u eteru, pa često kaže: „Bilo je u vijestima! Mario je tako rekao na radiju!“. Zato ju je i razveselilo što joj je baš Mario donio rođendansku tortu.

Feštu kojom su je iznenadili njezini najmiliji, brojne čestitare i čestitke koje je primala, stogodišnja slavljenica prihvatila je s veseljem. Koliko je srca i volje još uvijek u njoj, možda najbolje ilustrira njezin komentar kako bi, kad bi je samo noge dobro služile, mogla baš i zaplesati.

 

Slađana Marković

Slađana Marković

Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.

NAJNOVIJE VIJESTI

X