PETRINJA – U sklopu Dječjeg tjedna u Petrinji u prostorijama Društva Naša djeca Petrinja održana je radionica pod nazivom „Kako odgojiti samopouzdano dijete“ koju je vodila Maja Kastmiler, profesorica psihologije i certificirani majstor praktičar neurolingvističkog programiranja. Kastmiler ističe kako su na radionici govorili o tome kako podići djetetovo samopouzdanje kako bi se ono moglo lakše nositi sa životnim izazovima.
„Na način da ohrabrujemo dijete, da mu pružamo puno ljubavi, ali isto tako da mu postavljamo određene granice jer jako je važno dijete suočiti i sa neuspjesima koji ga mogu očekivati, kako bi se lakše moglo nositi s njima u budućnosti. Kako ohrabriti dijete da se što bolje nosi sa onime što ga čeka u životu“, rekla je uvodno Kastmiler.
Na radionici je naglašena važnost nošenja s negativnim emocijama, ali isto tako i važnost poticanja optimizma kod djeteta. „U životu je jako važan trud i zalaganje koje ulažemo, kako mu postaviti temelje da se lakše nosi i sa nekakvim vršnjačkim poteškoćama na koje će naići, kako da se lakše nosi sa sukobima, ali sam isto tako ovdje kako bi roditeljima ukazala na pogreške koje roditelji rade, no i usmjeriti ih na koji način to učiniti drugačije, a da opet postignemo konačan cilj, a cilj je da budemo uspješni u svom zadatku i ljubavi koju nosimo prema djeci“, dodaje Kastmiler.
Na naše pitanje koje su to tipične pogreške koje roditelji rade, Kastmiler odgovara : „Neke od tipičnih pogrešaka su uspoređivanje djece s drugom djecom jer trebamo učiti dijete da je ono važno, da se ono treba što više truditi, ne kroz usporedbu s drugom djecom, nego da je važno koliko se on trudi i zalaže. Isto tako važno je napomenuti da roditelj treba pohvaljivati dijete, ali ne na način da umanjuje pohvalu, na primjer, super si to nacrtao, ali si mogao tako crtati i prije par mjeseci da si htio“, ističe Kastmiler.
Poručuje kako dijete ne smijemo ismijavati te da određene situacije ne smijemo katastrofizirati. „Najčešće su pogreške i kada nastojimo kritizirati dijete, odnosno kada roditelj ima namjeru naučiti dijete nešto ,ali onda uvijek ide u smjeru ne smiješ tako, ne ovo, ne ono, treba mu reći kako. Nama svima je potrebna uputa zapravo kako da nešto učinimo. Ako nam netko kaže da to nije dobro, mi želimo znati što je dobro, jer smo onda uplašeni i nesigurni dok ne dobijemo uputu kako bi nešto trebalo napraviti“, kazala je Kastmiler te na kraju dodaje kako bi kod djeteta trebalo poticati sposobnost rješavanja problema na način da preispitujemo što bi on učinio u nekoj situaciji, jer na taj način ga možemo potaknuti da dijete samo pronađe rješenje.
