PETRINJA – U sklopu programa jučerašnje proslave Dana učiteljskog fakulteta i 160. obljetnice učiteljstva u Petrinji, održan je i okrugli stol o učiteljstvu u našem gradu. Uz izv.prof.dr.sc. Marka Badrića, prodekana petrinjskog Odsjeka Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sudionike je uvodno pozdravio prof.dr.sc. Ivan Prskalo koji je ujedno bio i moderator ovog okruglog stola.
„Povodom 160. obljetnice učiteljstva u Petrinji i naravno, slaveći Dan fakulteta, a imamo čast da je središnja proslava upravo ovdje u Petrinji, organiziran je i ovaj okrugli stol kako bi neposredni sudionici nekadašnje Visoke učiteljske škole – jer osim novih nastavnika, većina nas nekako „datira“ iz tog perioda – dali svoj obol informacijama o djelovanju Petrinje i unutar Učiteljskog fakulteta i nekadašnje samostalne Visoke škole u razvoju znanosti koje proučavaju učitelji i odgojitelji. Dakle, informacijama o obrazovanju učitelja i odgojitelja, o svemu onom što se događalo u tom periodu te doprinosu koji je petrinjski fakultet, nekad kao samostalna škola, danas kao Odsjek Učiteljskog fakulteta, dao učiteljstvu. Možemo reći da je Učiteljski fakultet najuglednija i najveća institucija za obrazovanje učitelja i odgojitelja u Hrvatskoj, a mi naravno imamo čast da imamo veliku, dugotrajnu tradiciju u tome. Iz te tradicije, proizašla je i odgovarajuća kvaliteta koja se očituje i u ugledu Učiteljskog fakulteta i posebnog Odsjeka u Petrinji. Na okruglom stolu dat ćemo i povijesni pregled i znanstvene informacije o tome kako su se određene znanosti proučavale – od supstratnih znanosti, metodika, pedagogije pa sve do informacija o građevinskim radovima, koji nažalost zbog ovog potresa nisu stali. Baš kad smo mislili da smo prilično zaokružili uređenje ove zgrade u Petrinji, dogodio se taj nesretni potres, ali mi nećemo stati, nećemo se predati“, kazao je Prskalo.
Iscrpno i zanimljivo izlaganje o povijesti školstva i učiteljstva u Petrinji, održao je Ivan Rizmaul, neumorni istraživač i zapisivač petrinjske povijesti. Podsjetio je kako školstvo u Petrinji ima dugu tradiciju koju su 1700. godine započeli franjevci iz samostana u Hrastovici, utemeljivši u Petrinji pučku, dvorazrednu školu.
„Od tada na našem prostoru školstvo neprekidno djeluje. Dakle, nalazimo se u četvrtom stoljeću tog djelovanja“, rekao je Rizmaul.
U Petrinji je 1720. djelovala i Katolička župna škola koju je pokrenuo tadašnji petrinjski župnik Antun Švehar. Učitelji koji su djelovali na toj školi, prvi su poznati prosvjetni djelatnici u našem gradu. Bila su to braća Đuro i Ivan Domitrović, te braća Luka i Pavao Skenderlić“, podsjetio je povjesničar.
Uslijedilo je vrijeme prosvjetiteljskih ideja, a i razvitak manufakturne proizvodnje tražio je novu, obučenu radnu snagu. Sustavno, državno, javno školstvo organizirano je 70-ih godina 18. stoljeća u sklopu školskih reformi carice Marije Terezije. Godine 1774. u Petrinji je osnovana Normalna škola (kasnije Glavna). Do kraja 1777. godine, petrinjska Normalna škola postaje četverorazredna, čime postaje i središnja školska ustanova u Banskoj krajini.
„U drugoj polovici 18. stoljeća, od 1775. godine u Petrinji djeluje i Djevojačka škola, a od 1777. i Geometrijska škola, koju možemo nazvati obrtničkom školom, ali i vojničkom školom, da bi od 1852. godine ona postala Pukovnijskom školom kojoj je prvenstveni zadatak izučavanje vojnih vještina i vojnog obrazovanja“, ispričao je Rizmaul.
Od sredine 19. stoljeća u Petrinji se osnivaju i školski zavodi, među kojima i Petrinjska glazbena škola koju 1841. utemeljuju „domoljubno petrinjsko građanstvo i krajiški časnici“. U tom razdoblju, u Habsburškoj Monarhiji se osnivaju i realne škole koje su učenicima pružale znanja iz „realnih“, odnosno prirodoznanstvenih predmeta, živih jezika i crtanja. U početku su to bile dvogodišnje škole „male realke“ u koje su se upisivali učenici nakon završene niže pučke škole. Carskom odlukom od 6.veljače 1860. godine, Mala realna škola u Petrinji počinje s radom 1. listopada iste godine. (Njezina je sljednica današnja Srednja škola Petrinja koja je 2020. godine obilježila 160 godina postojanja).
Osnivanje šegrtskih škola u Hrvatskoj temelji se na odredbama Obrtnog zakona iz 1884. pa će u Petrinji, Šegrtska škola biti osnovana 16.veljače 1887.
„Nakon dugih pripremnih radnji, u Petrinji je svečano otvorena i počela s radom i Vinogradarsko-voćarska škola 12. studenog 1893. Značajno je zabilježiti djelovanje ove škole u doba ravnatelja Slavka Kolara, hrvatskog književnika koji je u Petrinji radio od 1929. do 1939. godine“, napomenuo je Rizmaul.
U 19. stoljeće seže i djelovanje prvih hrvatskih predškolskih ustanova. Prvo privatno „zabavište“ za djecu u Petrinji osnovala je učiteljica Marija Cestarić 1881. godine. (Prvi petrinjski vrtić čiji je sljednik današnji Dječji vrtić „Petrinjčica“ osnovan je pak 1956. godine).
Osim duge tradicije školstva, Petrinja ima i dugu tradiciju učiteljstva. Prvi učitelji bili su franjevci, svećenici i časnici namješteni u Vojnoj krajini, no oni su taj posao obavljali bez pedagoške izobrazbe. Tek nakon školske reforme koju je uvela carica Marija Terezija, organizirani su učiteljski tečajevi za potrebe u Vojnoj krajini. Ti tečajevi uglavnom su bili organizirani u Beču, a prvi trag o pedagoškom tečaju u Petrinji, zabilježen je 1821. Kontinuirano obrazovanje učitelja u Petrinji počinje 1862. godine, kada se uz „realku“ otvara i dvogodišnji pedagoški tečaj koji 1871. godine prerasta u samostalnu trogodišnju učiteljsku školu.
„Učiteljište u Petrinji službeno počinje postojati kada je naredbom Glavnog zapovjedništva 26.travnja 1862. dopušteno otvaranje dvogodišnjeg pedagoškog tečaja koji počinje s radom 1. listopada 1862. Dakle, to je ta 160. obljetnica. Od tada do 1871. godine petrinjsko Učiteljište djeluje u zgradi Male realke. To je stara zgrada Prve osnovne škole. Odluka o izgradnji zgrade Petrinjskog učiteljišta donesena je 12.ožujka 1869. godine“, podsjetio je Rizmaul.
Obuka učiteljskih pripravnika u trajanju od tri godine, u novoj neorenesansnoj zgradi koju je gradio petrinjski graditelj Bonifacie Cettolo počela je 1. listopada 1871. (Danas je to potresom oštećena zgrada Srednje škole Petrinja u Gundulićevoj ulici).
Početkom 30-ih godina 20. stoljeća osjeća se višak učitelja u cijeloj državi, stoga su učiteljske škole u Križevcima, Kastvu, Gospiću i Šibeniku zatvorene, a petrinjska je opstala, ali u trajanju od pet godina.
Tijekom Nezavisne države Hrvatske nastavni programi za sve predmete značajno su promijenjeni. Posebice se to odnosilo na sadržaje koji su promicali integralno jugoslavenstvo i velikosrpski šovinizam. Zbog ratnih djelovanja, česti su bili prekidi nastave, a ponekad su školski prostori korišteni i za smještaj ranjenika i izbjeglica. Dana 24.ožujka 1945. savezničke snage izvršile su zračni napad na Petrinju. Tom prilikom je i zgrada Učiteljske, (danas Srednje škole), bila oštećena.
Uspostavom druge Jugoslavije, početkom jeseni 1945. godine počela je s radom i Učiteljska škola u Petrinji. Najveći problem tadašnjeg školstva bio je manjak prosvjetnog kadra, pa Učiteljsko učilište traje četiri godine. Štoviše, organizirano je ubrzano doškolovavanje putem tečajeva, pa su primjerice, u nekim slučajevima, polaznici u dvije godine završili četiri razreda.
Od jeseni 1954. godine, učenici prvog razreda upisuju se u petogodišnju školu, da bi 1965. škola prestala djelovati nakon 103 godine. Umjesto Učiteljske škole, osnovana je Gimnazija pedagoškog smjera koja je u svojem nastavnom planu i programu imala posebnu svrhu usmjeravanja i pripreme učenika za studij na višim pedagoškim školama i fakultetima. Učiteljsku školu u Petrinji, u njenih 103 godine postojanja završilo je 1824 učenika, 1301 učenica, dakle ukupno 3125 učitelja, iznio je Rizmaul u svom predavanju.
Pedagoška akademija u Petrinji osnovana je 1961. godine. Odluku o njezinu osnivanju donio je Narodni odbor Kotara Sisak, odnosno njegova Skupština, 24.svibnja 1961. Petrinjska Akademija počela je s radom 1. studenog 1961. godine s izvanrednim studijem. Temeljni kamen za izgradnju zgrade Akademije postavljen je 27.srpnja 1962. , a Akademija je s radom u toj novoj zgradi počela 10. prosinca 1963. godine.
Pedagoška akademija prva je viša škola u Petrinji, a studij je trajao dvije godine. Tijekom školske godine 1976./’77. na Pedagoškoj akademiji u Petrinji, u suradnji s Pedagoškom akademijom u Zagrebu, otvoren je i studij za predškolski odgoj. Dvadeset godina nakon osnivanja, gasi se naziv Pedagoška akademija koja od tada djeluje kao Odsjek za predškolski odgoj i razrednu nastavu Osnovne organizacije udruženog rada za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Tijekom progonstva Petrinjaca, od ’91. pa do ’95. godine, petrinjski školski život odvijao se izvan Petrinje. Petrinjski Odsjek za predškolski odgoj i razrednu nastavu ipak nije prekinuo obrazovanje učitelja. Od školske godine 1991./’92. nastava je organizirana u zgradi Odjela pedagogijskih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od školske godine ’92./’93. Odsjek prelazi s dvogodišnjeg na četverogodišnji studij.
Nakon oslobođenja Petrinje 6. kolovoza 1995. godine, zbog preuređenja školske zgrade, jedina petrinjska visokoškolska ustanova započela je s radom u Petrinji 14. listopada 1996. Uredbom Vlade RH od 10. travnja 1997. godine Odsjek mijenja naziv u Visoka učiteljska škola. Danas u našem gradu djeluje Odsjek u Petrinji Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
„Od tečajnog Učiteljskog učilišta 1862. godine, prvog i jedinog visokoškolskog učiteljskog učilišta prošlo je 160 godina, čiju obljetnicu obilježavamo ove 2022. godine. Obilježavamo je uz Svjetski dan učitelja kada je glavni ravnatelj UNESCO-a 5. listopada 1994. u Ženevi rekao da „naobrazba nije privilegija rezervirana za uski krug ljudi, već pravo koje pripada svima“. Pored ove značajne obljetnice Učiteljskog učilišta u Petrinji, ove godine obilježavamo i 160. godišnjicu izgradnje školske zgrade u Gundulićevoj 5, (zgrada Prve osnovne škole), a obilježavamo i prisjećamo se i 60. obljetnice početka redovnog studija na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji 1962. godine. Nedvojbeno je da učiteljstvo u Petrinji traje već gotovo dva stoljeća“, zaključio je Rizmaul.
Okrugli stol nastavljen je nizom izlaganja profesora, predavača Učiteljskog fakulteta o temama vezanim za rad petrinjskog Odsjeka Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Govoreći o izobrazbi studenata Učiteljskog fakulteta Odsjeka u Petrinji na hrvatskom i engleskom jeziku, Vendi Franc, Božica Vuić i Alenka Mikulec, podsjetile su i na neke pokojne kolegice i kolege koji su na ovom Odsjeku ostavili dubok profesionalni trag kao profesori, ali i ljudski, kao kolege i prijatelji.
Tea Benčić Rimay, Edo Vajnaht, Eva Leniček, Đurđa Štajcer, samo su neki od njih.
Izlaganje na temu „Građevine u Petrinji od 1862. do 2022. godine u kojima su se obrazovali učitelji“ održao je izv.prof.dr.sc. Marko Badrić, prodekan za nastavu petrinjskog Odsjeka Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kroz „povijesnu šetnju“ podsjetio je na zgrade koje su u Petrinji, kroz različita razdoblja, služile za naobrazbu učitelja – od zgrada koje je u nekadašnjoj Školskoj, današnjoj Gundulićevoj ulici, gradio petrinjski graditelj Bonifacije Cettolo (danas potresom oštećena zgrada Prve osnovne škole dovršena 1862. i također u potresu oštećena zgrada Srednje škole Petrinja sagrađena 1871. godine), sve do današnje zgrade Učiteljskog fakulteta na Trgu Matice hrvatske. Potonja je sagrađena šezdesetih godina prošlog stoljeća. Kamen temeljac postavljen je 27.srpnja 1962., a zgrada je dovršena za samo 16 mjeseci. Pedagoška akademija u njoj je počela raditi 10. prosinca 1963. godine. Svečanost otvaranja održana je nešto kasnije, 5. svibnja 1964. Od 2016. do 2018. godine, ta je zgrada doživjela kompletnu energetsku obnovu (fasada, krov, stolarija), sredstvima povučenim iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Nažalost, u potresima 28. i 29. prosinca 2020. pretrpjela je velika oštećenja. Srećom, kako je bilo vrijeme blagdana, a na snazi je bio i „lock down“, zgrada je bila prazna i nitko u njoj nije stradao.
„Slijedi nam cjelovita obnova, dobili smo odluku Ministarstva i krećemo u cjelokupnu obnovu. Projekt je pri kraju. Rade se još neke izmjene, s obzirom na Javni poziv koji je 5. siječnja izišao prema odluci Vlade RH i Ministarstva znanosti i obrazovanja. Odlukom Ministarstva odobreno je 29,4 milijuna kuna iz Fonda solidarnosti EU, a koliki će troškovi biti, ovisit će, među ostalim i o izvođaču. Trenutno, administrativno-tehničko osoblje smješteno je u kontejnerima. U zgradi OŠ Dragutina Tadijanovića smo dobili prostor u kojem održavamo nastavu. Sisačko-moslavačka županija nam je ustupila 6 predavaonica i uložila financijska sredstva u visini od 2,5 milijuna kuna kako bi naši studenti ovdje mogli odraditi nastavni proces“, rekao je među ostalim Badrić .
Izlaganje na temu „Povijesni pregled pedagoško-psihološke izobrazbe učitelja“održala je izv. prof.dr.sc. Marina Đuranović.
„Općenito za Petrinju možemo reći da je bila i ostala „grad učitelja“, odnosno „učiteljski grad“. Smatra se da je učitelj najvažniji čimbenik pučkih škola. Milan Amruš je rekao: „Kakav učitelj, takva škola. Kakva škola, takav mlađi naraštaj, a kakav mlađi naraštaj, takva je budućnost naroda. Zato je od najveće važnosti učiteljska škola“, citirala je Đuranović.
O temi „Kineziološka edukacija na učiteljskim i odgojiteljskim studijima u Petrinji“ na kojoj je radio zajedno s kolegom Markom Badrićem, govorio je prof.dr.sc Ivan Prskalo. Podsjetio je kako se već 1862. godine kada je osnovana trogodišnja učiteljska škola za područje Vojne krajine intenzivno razgovaralo o predmetu tjelesnog odgoja. Današnji sjedilački načina života, temu tjelesnog vježbanja i odgoja itekako čini aktualnom.
„Primijenjena disciplina i supstratna znanost kineziologija imaju odgovore na vrijeme koje se danas događa. Koje je to vrijeme? To je vrijeme u kojem su kardiovaskularne bolesti prvi uzrok smrti“, rekao je Prskalo.
O stručno-znanstvenom skupu „Dani Mate Demarina“, koje 22 godine naizmjence organiziraju učiteljski fakulteti u Petrinji i Puli, govorio je Zdenko Braičić s petrinjskog Odsjeka Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Do danas, podsjetio je Braičić, održano je ukupno 19 skupova koji nose ime po jednom od najvećih hrvatskih pedagoga 20. stoljeća, koji je desetak godina službovao i u Petrinji.
„Od početaka, „Dani Mate Demarina“ ostali su spoj teorije i prakse. Tu se okupljaju učitelji i odgojitelji, znanstvenici, studenti i ostali dionici odgoja i obrazovanja. Često su oni prilika studentima da prvi put izlože nekakav svoj rad, da možda prvi put objave nekakav članak u Zborniku radova i slično“, rekao je Braičić.
Nakon izlaganja u sklopu okruglog stola, održano je i predstavljanje knjige “Sjećanje na djetinjstvo” autorica Anke Juričević Lozančić i Božice Vuić.
