jermannaslov

Početak Mjeseca hrvatske knjige u Petrinji obilježen promocijom „Rijeke susreta“ Željke Jerman

PETRINJA – Početak ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige (15. listopada – 15. studenog), Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja obilježila je na Trgu kulture promocijom zbirke pjesama Željke Jerman „Rijeka susreta“.

„Ove godine naša Knjižnica slavi jubilarnu 180. godinu postojanja i rada, što s prekidima, što bez prekida, ali u većini slučajeva kontinuirano. Ovaj Mjesec hrvatske knjige posvećen je temi: „Misli na sebe, čitaj“. Ja sam recimo odgajao svoju djecu govoreći im „misli na druge“, ali ovaj slogan „misli na sebe, čitaj“ je izvanredan, jer čitajući, bit ćeš bolji, imat ćeš i više znanja i više empatije i svega drugog“, rekao je ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice Petrinja Ante Mrgan otvarajući u subotu, 15. listopada 2022. promociju nove knjige Željke Jerman.

„Rijeka susreta“ inače je druga zbirka pjesama koju je ova sisačka pjesnikinja, umirovljena profesorica hrvatskog jezika i književnosti, dugogodišnja djelatnica Tehničke škole Sisak, objavila u vlastitoj nakladi. Zanimljivo je da je i svoju prvu zbirku pjesama „Svjetlucanja“, objavljenu 2018. godine, također promovirala u Petrinji.

„Za promociju i ove knjige nisam slučajno odabrala Petrinju. Petrinja je sveučilišni, učiteljski grad s višestoljetnom tradicijom i to je ono što me posebno veže, jer pripadam učiteljskoj branši. S druge strane, i moja obitelj je negdje polovicom prošlog stoljeća iz sisačkog prostora dolazila ovamo, ali ne u Petrinju, nego „na Petrinju“. Taj prijedlog „na“ bi bio „nad“, znači Petrinja je bila grad „nad“, otkrila je Jerman.

Na promociju njezine prve zbirke pjesama u Petrinji podsjetila je i profesorica Božica Vuić, koja je i tada, prije četiri godine, bila u ulozi moderatora. Od tada, kazala je Vuić, „čini se kao da je sve isto, a opet ništa isto nije“.

„O tome i naša poetesa piše u pjesmi „Sivilo 2020.“ ovim riječima: „Dojučerašnji život u boji bio je živahan kolorit u kojem smo lepršali, smijali se, radovali i tugovali“. No, panta rei, sve teče, sve se mijenja, sve je podložno prolaznosti i promjeni. Ipak, neki detalji, neke sitnice, neke mrvice, neki „drobljenci“ našeg trajanja u vremenu ostaju vječni i nepromjenjivi. Jedan od njih je i čovjekova neutaživa žeđ za ljepotom, za zaustavljanjem tog ljepotnog i sretnog trenutka, onog sretnog trenutka koji pripada najmlađem Zeusovom sinu Kairosu. Čovjekovo traganje za mirom, vedrinom, za ljepotom i ljubavlju, za čovjekom u sebi i pored sebe, ostaje konstanta, pa čak i ovog globaliziranog svijeta na početku trećeg desetljeća 21. stoljeća.  Svijeta koji se sve brže mijenja i koji je obilježen brojnim izazovima, ali i brojnim ugrozama kao što su pandemije, kao što su potresi, kao što su klimatske i druge promjene, svijeta koji samom sebi svakodnevno „zvecka“ nuklearnim oružjem i prijeti samouništenjem i u tom, takvom svijetu, mijenjaju se neumitno i naše egzistencije. Ali potreba za onim lijepim i ljepotnim, ostaje trajna i ostaje nepromijenjena“, rekla je Vuić, predstavivši u nastavku novu zbirku Željke Jerman „Rijeka susreta“.

„U predgovoru svoje zbirke autorica objašnjava etimologiju riječi susreta dovodeći je u vezu sa sintagmom sreće. Poetesa naime traži sreću u susretima, radujući se ljudima. Nadalje, objašnjava i sadržajno-kompozicijsku strukturu zbirke objavljene u vlastitoj nakladi, gotovo bismo mogli reći u jednoj kućnoj manufakturi. Naime, urednica je autoričina kći Maja Jerman Vranić. Na koricama knjige su autoričine fotografije rijeke Save i Kupe. Upravo te rijeke Sava i Kupa i vrbe koje se ogledaju u njihovim vodama su jedno arhetipsko mjesto Željkine poezije. To je vrijeme i prostor njezinih susreta sa sjećanjima onih koji su se stvarno dogodili ili se događaju, a i onima koji su se trebali, ali eto iz nekih razloga nisu se dogodili“.

U prvom dijelu zbirke koji je nazvan „Susreti“, autorica progovara o različitim vrstama susreta: „Postoje sretni susreti, susreti s ljubavi, susreti s novim tehnologijama, nesretni susreti, susreti s ponosom, sa samoćom, mirnom Majom, susreti sa stihovima, velikim ljubavima, Vinkovački susreti, susreti bez iluzija, susreti za koje se nadamo da će se s onim dragim ljudima koji su otišli prije nas dogoditi u svemiru i oni uvijek beskrajno izazovni susreti sa samima sobom. Sve je dakle život u bezbroj oblika koji Željka slavi, kojemu se raduje i ide mu u susret s osmijehom“, kazala je Vuić, izdvojivši iz ovog prvog dijela zbirke pjesmu „Svaki dan“.

Drugi dio ove zbirke posvećen je Sisku, kako autorica kaže: „lijepom gradu za susrete“: „Međutim, sve je manje prigoda u kojima možemo susresti drage ljude, prijatelje, kolege, ne samo zbog korone i potresa, nego i spleta različitih društvenih okolnosti. Vjerujem da se i vama događa baš ono što se događa i Željki i meni, da hodate ulicama desetak minuta da ne sretnete osobu, poznato lice, s kojim biste se pozdravili i rekli dobar dan i zato poetesa zaključuje: „Nema sada tu nekakvih dobar danova“.

Iz ovog dijela zbirke, moderatorica je izdvojila pjesmu „Susret sa sjećanjem na nedjelju šezdesetih 20.stoljeća“, prisjetivši se uz nju i vlastitog djetinjstva: „To je dobar tekst kad u vama izazove ovakvu lavinu sjećanja, kad vas potakne da komunicirate s tekstom i da komunicirate sa samim sobom i onim prostorima koje ste već odavno napustili i dugo vas nije bilo pod kupolom tih prostora“, rekla je Vuić.

Treći dio zbirke nosi naslov „Susreti s rijekom Savom nekad u 20.stoljeću“, dok je posljednji dio posvećen „Susretima s neugodama  2020., 2021. i 2022. godine“.

„Svima su nama jako dobro poznate neugode tih godina s kojima smo se svi, htjeli, ne htjeli, susreli. Godine COVID-a i ta izoliranost, usamljenost, otuđenost, snažno su utjecale na poetesu… Više od ove fizičke distance, ono što se osjeća u svim tim pjesmama iz tog posljednjeg dijela je emocionalna distanca koja tako snažno utječe i na riječi i na odabir riječi, na stihove, odnosno na samu tematiku koju želi prenijeti… Ipak, iz osobne perspektive, ali i vjerujem iz perspektive većine vas koji ste ovdje, ništa se ne može usporediti s onim kobnim danom i onim kobnim trenutkom 29. prosinca 2020. To je trenutak u kojem smo, mnogi od nas, izgubili dom ili barem privremeno, a nadam se da to „privremeno“ ima i nekakav svoj rok trajanja i da će uistinu biti privremeno, morali ga napustiti. Izgubili smo i drago lice grada i taj potres postaje zapravo jedna vremenska razdjelnica – život prije i poslije potresa“, kazala je Vuić koja je iz ovog dijela zbirke pročitala autoričinu pjesmu „Petrinji, prosinca 2020.“

„Život je neshvatljivo čudo i ne da se ničim zaustaviti, unatoč svemu i usprkos svima. I zato traganje za ljepotom završava i počinje proljećem i nadom da ćemo znati i htjeti popraviti slomljeno u sebi i oko sebe. I zato ću ja i ovaj susret završiti onako kako sam počela, odnosno kako sam završila prethodni: „Kolegici Željki Jerman čestitam na objavljenoj zbirci pjesama i želim da uskoro se opet susretnemo u našem gradu, u prigodi predstavljanja neke nove knjige, a vjerujem i u nekom obnovljenom ambijentu“, rekla je na kraju svog izlaganja profesorica Vuić.

Na poziv same autorice, uz glazbenu pratnju akademskog slikara i glazbenika Ivana Novaka, nekoliko pjesama iz nove zbirke „Rijeka susreta“ pročitale su i njezina prijateljica Vesna Lovrenović te kći Maja Jerman Vranić. (Maja je pročitala i dirljivu pjesmu svoje sestre Mirne koju je ona posvetila njihovoj majci).

„Središnja tema zbirke su susreti, jer smatram da je susret čudo. Radujem se susretima. Ja sam u toj riječi otkrila taj „su“ i „sret“, znači nešto sa srećom, dok je nesretni susret oksimoron, dakle nesretni susret nije susret. Ja sam prošla kroz svoj život, koliko sam ga mogla zahvatiti i „zagrabiti“ s temom susreta, znači s temom ugoda, ljepota, neugoda, ovih koje su nam se dogodile unatrag par godina, ali ja i dalje želim susrete. Najviše se žalostim nad samoćom, ne samo svojom nego i drugih ljudi. Tu sam večeras čula da se ljudi ne pozdravljaju i da nema tko koga pozdraviti. Meni smeta čak i kad se ljudi koji se inače poznaju imenom i prezimenom ne pozdrave, nego se samo gledaju. Znači, ne ostvaruju susret. Ponestalo nam je na ovom prostoru i ovom području komunikacije“, rekla je na kraju pjesnikinja Jerman.

Svim prijateljima lijepe poetske riječi koji su došli na njezinu petrinjsku promociju, darovala je i potpisala primjerke svoje nove knjige, a ako je netko želio, mogao je ostaviti simboličan novčani prilog koji je autorica odlučila darovati Gradskoj knjižnici i čitaonici Petrinja.

Zahvalivši buketima cvijeća pjesnikinji i moderatorici na ugodnoj večeri, ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice Petrinja Ante Mrgan najavio je i nastavak aktivnosti u sklopu ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige. Tako već u ponedjeljak, 17. listopada Knjižnica tradicionalno nudi besplatan upis, produljenje članstva i oprost zakasnine. Dan kasnije, 18.listopada u 14 sati, pod nazivom „Slikajmo priču“ bit će otvorena izložba radova djece, polaznika igraonice „Košnica“. Zanimljive sadržaje petrinjski knjižničari najavljuju i za studeni – od STEM radionice preko video uratka „Što građani misle?“ do predstavljanja zbirke pjesama „Dlanovi“ Brune Vučkovića. Povodom 180. obljetnice Knjižnice, pripremaju i tiskani “Spomenar”.

„Na kraju Mjeseca hrvatske knjige, nadamo se da ćemo uspjeti predstaviti svoj novi tiskani „Spomenar 2012. – 2022.“, znači zadnjih deset godina. Prije toga izdali smo Spomenar povodom 170 godina Knjižnice i sada ovaj povodom 180. obljetnice. Nadamo se da ćemo ga uspjeti predstaviti do kraja Mjeseca hrvatske knjige“, rekao je Mrgan.

Otkrio je i što znače plakati s natpisom „Generacija K“ koje ovih dana možemo vidjeti zalijepljene posvuda po gradu.

„Da, mnogi su pitali što to znači. To je ideja onih koji organiziraju Mjesec hrvatske knjige, a to su knjižnice Grada Zagreba. Plakatima „Generacija K“ aludiraju na onu podjelu na generaciju X, generaciju Y, generaciju Z, s tim da „generacija K“ označava knjige i knjižnicu, odnosno prilagodbu knjižnica novom vremenu, mladim ljudima, tako da mladi što više pokušaju doći u knjižnicu, kako ne bi bili samo na mobitelima. Igrom slučaja, ovo slovo K u našem slučaju označava i koronu i kontejnere i Trg Kulture na kojem se nalazimo. Znači, mi smo ovdje generacija 4K“, kroz smijeh je dodao Mrgan.

 

Slađana Marković

Slađana Marković

Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.

NAJNOVIJE VIJESTI

X