PETRINJA – Novoutemeljeni Odbor za hrvatske branitelje Domovinskog rata i udruge proistekle iz Domovinskog rata, koji od prošle godine djeluje kao stalno radno tijelo u sklopu Gradskog vijeća Grada Petrinje pokrenuo je inicijativu za proglašenjem Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje.
„Obzirom da je rasprava o istom prijedlogu Odluke još uvijek u tijeku, ljubazno Vas molimo da tekst Poziva i obrazloženje prijedloga objavite putem svojih medija, kako bi što više branitelja i građana Grada Petrinje dobilo informaciju o aktivnostima ovog Odbora. Vašim objavljivanjem svakako ćemo privući pozornost brojnih hrvatskih branitelja koji su i Vaši stalni pratitelji i to s ciljem da nam se u što većem broju jave i priključe raspravi putem svojih sugestija i komentara“, ističe Miljenko Bušić, predsjednik Odbora za hrvatske branitelje Domovinskog rata i potpredsjednik Gradskog vijeća Grada Petrinje.
„POZIV SVIM HRVATSKIM BRANITELJIMA GRADA PETRINJE!
Poštovane petrinjske braniteljice i branitelji,
pozivamo Vas da zajedno sa Odborom za hrvatske branitelje Domovinskog rata i udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, sudjelujete u donošenju Prijedloga Odluke o proglašenju Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje.
Uoči nadolazećeg nacionalnog praznika Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, kojim obilježavamo 25. obljetnicu vojno-redarstvene operacije „Oluja“, možda više nego ikada do sada potrebno je opetovano, zbog brojnih razloga aktualizirati teme vezane za hrvatske branitelje i obrambeno-osloboditeljski Domovinski rat.
Slijedom istoga, novoutemeljeni Odbor za hrvatske branitelje Domovinskog rata i udruge proistekle iz Domovinskog rata, (u nastavku Odbor za branitelje) koji djeluje u okviru Gradskog vijeća Grada Petrinje, ovim putem želi obavijestiti sve petrinjske branitelje kao i sve građane Grada Petrinje o svojim aktivnostima i prijedlozima Odluka, od kojih je prvi:
Prijedlog Odluke o proglašenju Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje.
Prije samog obrazloženja prijedloga Odluke ukratko Vas želimo upoznati sa detaljima osnivanja Odbora za branitelje, sastavom njegovih članova i njegovim polaznim aktivnostima. Dnevnim redom 12. sjednice Gradskog vijeća Grada Petrinje, održane 20. lipnja 2018. godine, na kojem je bila točka s prijedlogom vijećnika Miljenka Bušića, jednoglasno je donesena Odluka o osnivanju Odbora za branitelje kao stalnog radnog tijela Gradskog vijeća Grada Petrinje. Zbog nikada objašnjenih razloga, gotovo godinu dana kasnije, konačno je u Dnevni red 25. sjednice Gradskog vijeća Grada Petrinje, održane 04. lipnja 2019. godine, uvrštena točka Odluke o izboru članova i predsjednika Odbora za branitelje. Od tada četrnaest predloženih kandidata, hrvatskih branitelja, tajnim glasovanjem za članove Odbora izabrani su: Nenad Bužanić, Božo Križić, Darko Dumbović i Franjo Tonković, dok je za predsjednika Odbora izabran Miljenko Bušić. Tim izborom i izglasanom Odlukom pravno su ostvareni svi preduvjeti za početak njegovog djelovanja. Interesantna je činjenica da za sastav niti jednog od preostalih jedanaest Odbora u sastavu ovog Gradskog vijeća, nije bilo tolikog interesa i nije bilo toliko predloženih kandidata za članove.
Jedan od pokazatelja da je Odluka o osnivanju ovog Odbora opravdana, dobrodošla i pozitivno prihvaćena kod većine branitelja i članova braniteljskih udruga s područja Grada Petrinje, svakako je i sam odaziv predsjednika gotovo svih udruga proisteklih iz Domovinskog rata s područja Grada Petrinje, pozvanih na 2. sjednicu Odbora za branitelje. Unatoč uvriježenom mišljenju dijela petrinjske javnosti o postojanju nesloge, negativnog rivalstva, kao i jednog oblika netrpeljivosti između pojedinih udruga proisteklih iz Domovinskog rata s područja Grada Petrinje, predsjednici braniteljskih Udruga pokazali su upravo suprotno. Svojim dolaskom za zajednički stol dokazali su svoje zajedništvo i bezrezervnu podršku radu Odbora za branitelje. Premda ovakav način suradnje nije uobičajena praksa ostalih odbora Gradskog vijeća, ovom Odboru svakako je neophodna sinergija s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata jer je upravo ona i jamac njegovog uspješnog rada.
Na prijedlog predsjednika Odbora za branitelje, koji je o istom u medijima već govorio i najavio potrebu za proglašenjem Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje, na Dnevnom redu 2. sjednice Odbora, među ostalima, razmatrana je i točka pod nazivom; Prijedlog i razmatranje Odluke o proglašenju Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje.
Za donošenje samog prijedloga Odluke o proglašenju Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje bilo je potrebno iznijeti brojne činjenice i opravdanosti istoga, kako za samo proglašenje tako i za odabir datuma u godini kada bi se taj dan obilježavao.
Također je bilo potrebno dati i odgovore na pitanja, zašto je baš sada, nakon gotovo četvrt stoljeća od završetka Domovinskog rata, važno i prijeko potrebno proglašenje Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje i što će petrinjski branitelji kao i svi građani Petrinje toga dana obilježavati.
Poznata je činjenica da dobar dio hrvatskih gradova, neovisno o tome jesu li tijekom Domovinskog rata bili okupirani, napadnuti ili na njihovom prostoru nije bilo ratnih aktivnosti, već dugi niz godina od završetka Domovinskog rata, obilježava Dan „svojih“ hrvatskih branitelja. Najvažnija poveznica svih tih gradova je samo jedna a to je da su iz svakog tog grada, hrvatski branitelji odlazili na ratišta, kako u svom okruženju tako i na ratišta diljem lijepe naše Hrvatske domovine.
Također je poznata činjenica da od kraja Domovinskog rata pa sve do danas, takvog ili sličnog prijedloga za petrinjske branitelje nije bilo, a zašto ga nije bilo, to vjerojatno najbolje znaju svi oni koji su u tom vremenu, u okviru naše lokalne vlasti predstavljali petrinjsku braniteljsku populaciju.
Tijekom cijelog Domovinskog rata hrvatski branitelji su na petrinjskom ratištu sudjelovali kroz brojne postrojbe Hrvatske vojske i Policije, ali i kroz dobrovoljačke straže u hrvatskim selima i odrede Narodne zaštite i to od samog početka velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Tragične su činjenice da su tijekom Domovinskog rata na području Grada Petrinje poginula 303 hrvatska branitelja, dok je u periodu od oslobođenja do danas preminulo gotovo 1000 od ukupno 6000 hrvatskih branitelja koji su u istom vremenu prebivali na prostoru Grada Petrinje.
Svi oni zajedno zaslužili su da se jednom godišnje obilježi, javno spomene, s ponosom prisjeti i s pijetetom pokloni njihovom zajedničkom doprinosu za ostvarenje našeg višestoljetnog sna o samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj u kojoj danas živimo, najviše njihovom zaslugom.
Obilježavanjem Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje trajno ćemo obilježavati doprinos svih poginulih, nestalih, ranjenih, od završetka Domovinskog rata do danas oboljelih i umrlih, kao i svih živućih hrvatskih branitelja s područja Grada Petrinje, koji su tijekom Domovinskog rata sudjelovali u obrani svih građana Republike Hrvatske, obrani hrvatskog suvereniteta i cjelovitosti hrvatskog teritorija. Obilježavati ćemo doprinos svih hrvatskih branitelja s petrinjskog područja ali i svih onih koji su na petrinjsko ratište dolazili i iz drugih naselja, gradova i dijelova Hrvatske, kako 1991. godine u samim početcima velikosrpske agresije na Grad Petrinju i okolna hrvatska naselja, tako i tijekom svih ratnih godina.
Obilježavanjem Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje podsjetit ćemo i sve one koji su zaboravili, ali i podučiti sve one koji ne znaju u kakvim je okolnostima Petrinja bila 1991. godine kao i kroz cijeli Domovinski rat do samog oslobođenja.
Podsjetit ćemo na herojsku borbu hrvatskih branitelja za vrijeme i nakon pada Petrinje, kada su konsolidirali obranu na Kupi i time gotovo mjesec dana zaokupirali glavne srpske agresorske snage, što je uvelike pomoglo uspješnoj obrani drugih hrvatskih gradova poput Lipika, Pakraca, Gospića, Karlovaca i dr.
Podsjetit ćemo i na žestoku borbu prilikom oslobađanja Petrinje gdje je Hrvatska vojska imala najteže gubitke u samom početku akcije Oluja.
I zaključno, podsjetit ćemo kroz kakva su stradanja i patnje u Domovinskom ratu prošli svi njeni hrvatski branitelji i građani, kakvu su žrtvu podnijeli i kakva ih je Petrinja zatekla nakon oslobođenja 06.08.1995. godine. Epilog tog tragičnog vremena je 599 poginulih i 97 nestalih branitelja i civila, te više od 3.350 oštećenih i uništenih stambenih objekata, od čega je potpuno porušeno i popaljeno 1.579 stanova i kuća.
Sudeći po razmjeru ratnih stradanja i razorenosti gradova tijekom Domovinskog rata, Grad Petrinja i okolna hrvatska naselja sigurno su odmah iza Vukovara, ali nažalost po intenzitetu obnove i oporavku od istih stradanja i razaranja očigledno su na posljednjem mjestu.
Obilježavanjem Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje trajno ćemo u naslijeđe ostaviti mladim i nadolazećim generacijama dan kojim će odavati pijetet, dužno poštovanje, zahvalu i počast svim hrvatskim braniteljima Grada Petrinje koji su se tijekom Domovinskog rata borili za suverenost, samostalnost i cjelovitost Republike Hrvatske ali i za slobodu izražavanja, vladavinu prava, jednakost, toleranciju i sve ostale odlike razvijenog demokratskog društva.
Obilježavanjem Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje dati ćemo priliku i mogućnost i svim državnim dužnosnicima koji su u proteklim godinama, uglavnom u širokom luku zaobilazili Petrinju ili bi se možda pojavljivali samo tijekom nekih izbornih kampanja. Priliku da konačno na taj dan posjete Petrinju, da s pijetetom odaju počast svim nestalim i poginulim te izraze riječi poštovanja i zahvale svim petrinjskim braniteljima koji su u Domovinskom rata dali svoj neizmjeran doprinos.
Možda tada konačno uvide svoje dosadašnje propuste zanemarivanja kako obnove tako i oporavka i razvoja Grada Petrinje koje traje već godinama, od završetka Domovinskog rata pa sve do danas. Upravo to bi u nama probudilo optimizam da će se konačno i praksa zanemarivanja našega područja u skorije vrijeme promijeniti.
Znači, potreba za proglašenjem Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje više je nego opravdana, jer ćemo u konačnici tog dana s pijetetom i ponosom odavati počast svim našim, na petrinjskom ratištu, poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima, ali ćemo i na primjeren i dostojanstven način slaviti sve naše uspjehe i pobjede tijekom Domovinskog rata, zaključno sa našom najvećom pobjedom, oslobođenjem našeg voljenog Grada Petrinje.
Nakon detaljne rasprave kod svih nazočnih sudionika sjednice Odbora za branitelje, inicijativa o proglašenju Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje bila je neosporna i jednoglasno je prihvaćena, ali već u prvim daljnjim razgovorima pokazalo se da će najviše polemike biti oko samog odabira datuma u godini, odnosno datuma kada će se isti taj dan obilježavati.
Kako na istoj sjednici prijedlog Odluke nije donesen, nastavak rasprave prenesen je na slijedeću, 3. sjednicu na kojoj je u gotovo istom sastavu kao i na prethodnoj sjednici došlo do manjeg ali značajnog pomaka. Dogovoren je okvir za odabir i daljnju raspravu o proglašenju Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje u koji su svrstana četiri predložena značajna datuma i to redom, 29.04.1991., 26.06.1991., 25.08.1991. i 06.08.1995.
U ovom trenutku, upravo radi transparentnosti cjelokupnog postupka, potrebno je s istim upoznati što više petrinjskih branitelja, čuti njihovo mišljenje i stajalište, naravno uzevši u obzir predložene datume a to će zasigurno u velikoj mjeri pomoći članovima Odbora da zajednički donesu prijedlog Odluke.
Predloženi datumi i skraćeni opis događaja su slijedeći:
29.04. (1991.)
Pored postrojbi policijskih snaga na području grada Petrinje organizirane su i postrojbe pričuvnog sastava policije, a nakon odluke Međustranačkog odbora Narodne zaštite općine Petrinja, od 29. travnja 1991., počinju se ustrojavati nenaoružane jedinice kao oblik samoorganiziranja i masovnog uključivanja stanovništva u obranu Hrvatske. U stvaranje prvih odbora za obranu, prema naputcima hrvatskih vlasti i stranačkim dogovorom na razini Hrvatske u Petrinji su se aktivno uključili čelnici tadašnjih opozicijskih stranaka HSLS-a, HDZ-a, HSS-a, HNS-a i SDP-a. U omiljenom sastajalištu Petrinjaca, Restoranu Štuka, u ponedjeljak 29. travnja 1991. godine s početkom u 20,00 sati održan je osnivački skup Međustranačkog odbora Narodne zaštite općine Petrinja, na kojem je donesena Odluka o osnivanju Odreda narodne zaštite. Na sastanku je donesena odluka o osnivanju Međustranačkog odbora Narodne zaštite u koji su imenovani Vjekoslav Marović i Milan Pojić iz HSLS-a, Joso Vujić, Marijan Bernić i Josip Dolenec iz HDZ-a, Zvonko Belošević i Ladislav Lazić iz HNS-a, Juraj Sigur i Zvonko Krpan iz HSS-a, Joso Bobinac i dr. Miroslav Gregurinčić iz SDP-a. Za predsjednika Međustranačkog odbora narodne zaštite izabran je Marijan Bernić, predsjednik HDZ-a koji je po selima petrinjske općine imao već mrežu povjerenika i dio ilegalno pohranjenog naoružanja. Prioritetni zadatak odbora , kako je dogovoreno, bio je „upisivanje građana u gradu i selu u nenaoružane odrede Narodne zaštite“ uoči predstojećeg referenduma Hrvatske, zakazanog za 19. svibnja 1991., o izjašnjavanju za suverenu i neovisnu Hrvatsku. Upisi u odrede organizirani su u razdoblju od 5. do 12. svibnja 1991. godine i u tom sustavu organizirano djelovalo je oko 150 ljudi, a predvodio ih je zapovjednik određenog dijela grada. Stražarska služba organizirana je po gradskim kvartovima: Centar I, Sjever, Jug, Zapad, Ciganjsko selo i Sajmište. To su bile prve obrambene, iako nenaoružane, ilegalne snage u Petrinji. Oni su danonoćno neprimjetno promatrali zbivanja i prikupljali informacije o novo pridošlim osobama, susretima aktivista SDS-a, kretanjima nepoznatih i vozila JNA. Na kraju svakoga dana sve službene bilješke odnosili su u Policijsku postaju Petrinje na ruke operativcu Maji Gregurinčiću i zapovjedniku postaje Martinu Stašćiku. Dva mjeseca kasnije petrinjski Međustranački odbor Narodne zaštite dobiva svoj legitimitet Odlukom ministra obrane Republike Hrvatske od 30. lipnja 1991.
Narodna zaštita, kao oblik dobrovoljnog zaštitno-obrambenog nenaoružanog samoorganiziranja građana, nakon sve žešće otvorene oružane agresije na Hrvatsku, 30. srpnja 1991., naredbom ministra obrane Republike Hrvatske, izdvojena iz Civilne zaštite, naoružana je i uključena u sustav oružanih snaga Republike Hrvatske. Tako uz snage policijske postaje Petrinje, zatim postrojbe 2. A brigade ZNG-a, dobrovoljačke straže u hrvatskih selima, odredi Narodne zaštite postaju novom sastavnicom obrambenih snaga Petrinje.
26.06. (1991.)
Nakon što su 26. lipnja 1991. godine Inoslav Vujić, Ivica Jerbić, Stjepan Kušan i Zlatko Galijan, zaobilaznim putem iza tenkovskih zasjeda JNA proveli snage specijalne policije predvođene Vladom Milanković i Dragom Matanović u Viduševac, kao iskusni policajci i uigrani izviđački tim, još istog dana dobivaju novi zadatak.
O preuzimanju odgovornosti na području Zelene doline, barikadama, provokacijama, osnivanju policijske ispostave i napadu na Kraljevčane i Dragotince, u svom ratnom dnevniku, sažetom u autorsku izjavu Zlatko Galijan, vođa spomenute grupe, piše:
„Tek što smo stigli, od Ante Sladića, zamjenika Policijske stanice u Petrinji, dobili smo zadatak da odemo u izviđanje u Bačugu gdje su postavljene barikade.
Kada smo prošli Zelenom dolinom kroz Dragotince prema Kraljevčanima, u srpskom dijelu tog sela, pred kućom Nikole Lađevića, vozača u petrinjskom Gavriloviću, zatekli smo barikadu sastavljenu od dviju traktorskih prikolica punih stajskog gnoja.
Na povratku u Petrinju pred policijskom postajom susrećemo kolonu dvadesetak automobila s kojima je u pomoć stigla i specijalna policijska postrojba iz Varaždina. Ostajemo s Varaždincima i ujutro, po Stašćikovoj zapovjedi, moji kolege: Inoslav Vujić, Ivica Jerbić, Stjepan Kušan i ja, odlazimo s 40-ak policajaca iz Varaždina u Dragotince i Kraljevčane gdje uspostavljamo policijsku ispostavu Policijske postaje Petrinja. Naš zadatak bio je: uspostava reda te osiguranje i obrana hrvatskih sela Kraljevčani, Dragotinci, Prnjavor i Hrvatski Čuntić.
Tog dana, 27. lipnja 1991. godine Zlatko Galijan postavljen je za zapovjednika policijske ispostave. Uz stručnu pomoć specijalca Danka Kovača, zapovjednika varaždinskih specijalaca te petnaestak dragovoljaca, mještana tih sela koje je organizirao i vodio pričuvni policajac Željko Kardaš, postavljaju kontrolne punktove, održavaju redovne ophodnje i tako vraćaju mir i red na to područje. Punktove u Kraljevčanima, Dragotincima i Prnjavoru, čuvali su danju mještani predvođeni Željkom Kardašem, a noću spomenuti petrinjski policijski djelatnici i specijalci. Nakon nekoliko dana iz Petrinje doneseno je 11 pušaka za mještane, koje su istima i podijeljene.
25.08. (1991.)
Obučen u uniformu Zbora narodne garde, hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, u pratnji policijskog osiguranja, ministra obrane Luke Bebića, u nedjeljno jutro, 25. kolovoza 1991., nenajavljeno je posjetio Petrinju. Iako su ga predstavnici Regionalnog kriznog štaba i Policijske uprave Sisak, zbog neprekidnih provokacija armije i visokog osobnog rizika, uvjeravali da ne ide tamo, on je sa svojom pratnjom odlučio posjetiti Petrinju.
U 9,40 sati stigli su pred zgradu Policijske stanice u Petrinji gdje je predsjednik dr. Tuđman osobno obišao tog jutra napadnutu zgradu stanice, čije je krovište i prvi kat jako oštećeno u požaru koji je izazvan aktiviranjem tromblona ispaljenog iz susjedne vojarne „Šamarica“. Nakon neuspjelog sastanka sa zapovjednikom garnizona Slobodanom Tarbukom na koji se isti nije pojavio, krenuo je uz ogradu spomenute vojarne, pješice prema središtu Petrinje, na puškomet neprijatelja koji su se nalazili iza prozora vojarne. Ispred robne kuće „Petrinjka“ dočekalo ga je i oduševljeno pozdravilo iznenađeno pučanstvo. Popivši kavu s predsjednikom HDZ- Petrinje, on je na sveopće iznenađenje svoje pratnje zatražio da zajedno posjete prvu crtu bojišnice u Peckom.
Njegov dolazak bio je zaista izuzetno ohrabrenje braniteljima i potvrda da se odaje priznanje prvoj crti bojišnice.
06.08. (1995.)
Petrinja je dugo čekala na oslobođenje. Pobunjenici su, s obzirom da je Petrinja bila veće naselje smješteno nasuprot Sisku, čvrsto utvrdili grad i od njega napravili glavno uporište u sjevernom sektoru. Bila je najveći okupirani grad Banovine s vrlo jakom i utvrđenom vojarnom bivše JNA. Stoga je bilo vrlo teško osloboditi ju, kao što se uspjelo tijekom rata na drugim mjestima. Tek trećeg dana hrvatske vojno-redarstvene operacije Oluje, Petrinja je dočekala slobodu, kad su oslobođeni veliki dijelovi Banovine, Korduna i Like.
Hrvatske su snage naišle na žestoki otpor Srba na ulazu u Petrinju. 2. gbr. Gromovi imala je zadaću napasti prema Petrinji, ali dogodio se ozbiljni zastoj. Budući da zapovjednik ZP Zagreb nije potpuno postupio po naredbi načelnika Glavnog stožera HV-a, snage nisu izvršile planiranu zadaću na glavnim i pomoćnim pravcima, jer je odstupio od glavnom smjera napada, pa su hrvatske snage išle izravnim napadom Sisak – Petrinja, na što su neprijatelji (31. pješačka brigada) bili pripremljeni.
U borbama na ulazu u grad HV je izgubio nekoliko tenkova zbog pobunjeničkih protutenkovskih projektila, poginulo je mnogo hrvatskih vojnika, a među njima i zapovjednik 2. bojne 2. brigade Predrag Matanović. Zapelo je i na pomoćnim pravcima, a i ondje gdje je uspostavljen proboj, pretrpljeni su gubitci i uslijedio je zastoj. Smjena vodstva (vodio je general bojnik Ivan Basarac) i proboj crta na drugim pravcima pridonio je prebrođivanju krize. Velikosrbima su, svjesni krivice zbog počinjenih zločina, slabog morala i demoralizirani padom Knina dan ranije, 6. kolovoza padale jedna za drugom uporišne točke na sjevernom sektoru – Banovini, Lici i Kordunu. Ključno je bilo što su hrvatske snage 5. kolovoza oslobodile Hrvatsku Dubicu, forsirale rijeku Unu prema Hrvatskoj Kostajnici i Dvoru i što je na čelo Sektora Sjever došao general Petar Stipetić. Vrlo je bilo izvjesno da će srpski pobunjenici oko Petrinje i Gline ostati odsječeni jer su hrvatske snage nadirale iza leđa duž Une. General HV Stipetić pregrupirao je snage i ponovio napad na Petrinju. Uveo je svježe snage i uskoro ju je oslobodila 2. gbr. Gromovi, odnosno snage ZP Zagreb 6. kolovoza ujutro oslobodile su Petrinju i okolicu. Borbe na cijelom sektoru Sjever bile su žestoke i u tom je sektoru HV imao najteže gubitke, kako u samom početku akcije oslobađanja, tako i u fazi zamaha.
Jasno je da poslije ovih opisanih, za Petrinju povijesnih datuma, odabir dana odnosno datuma u godini kada bi se obilježavao Dan hrvatskih branitelja Grada Petrinje nije nimalo lak i jednostavan zadatak. Zato sada uzevši u obzir sve navedene bitne značajke i okvir predloženih datuma, potrebno je sa što više transparentnosti i konsenzusa donijeti prijedlog Odluke koji će u konačnici biti proslijeđen na raspravu i glasanje Gradskom vijeću Grada Petrinje.
Kako je rasprava o Prijedlogu Odluke o proglašenju Dana hrvatskih branitelja Grada Petrinje još uvijek u tijeku, pozivamo sve hrvatske branitelje s područja Grada Petrinje da se putem poziva, poruka i društvenih mreža, svojim prijedlozima i komentarima, uključe u raspravu i time pridonesu da konačan prijedlog Odluke bude transparentan, objektivan i većini prihvatljiv.
Svoje prijedloge, sugestije i komentare možete uputiti na broj mob. predsjednika Odbora 099/3885-835, na e-mail adresu: [email protected] ili na društvenoj mreži Facebook gdje će putem medija ovaj poziv biti objavljen“.
