PETRINJA – Uz miris toplog kruha, jedan od mirisa koji kod većine ljudi budi osjećaj ugode, sigurno je miris tople kave. Upravo se taj miris prethodnih dana širio petrinjskom tržnicom, na čijim štandovima još od konca prosinca i razornog potresa, nitko ništa ne prodaje i ne kupuje. Ni tradicionalnim sajmenim danima u Petrinji (utorkom i subotom) nema onog „šušura“ kad bi tržnica osim „trbuha“ grada postala i njegov „dnevni boravak“ u kojem se uvijek može „naletjeti“ na nekog poznatog, zastati, malo popričati. Ako je priča bila baš „napeta“ onda ju je valjalo i nastaviti uz kavicu u nekom od obližnjih kafića. Navečer, pogotovo vikendom, tržnicu bi “preuzeli” mladi kojima je ona u nedostatku adekvatnog prostora, silom prilike postala omiljeno okupljalište. Ne rade u Petrinji ovih dana ni tržnica, ni kafići (iz čijih ruševina vlasnici pokušavaju spasiti još što se od inventara spasiti može), ali „zaiskri“ i dalje živ i žilav duh Petrinjaca koji se na razne načine dovijaju i snalaze kako bi sugrađanima i ljudima koji su im stigli u pomoć, malo podigli moral, popravili raspoloženje.
Tako je na „ćošku“ tržnice, onom na kojem se susreću Hanžekova i Trg Petra Preradovića, ovih dana pozornost privlačio natpis „Potres – free kava“. Pored natpisa stajao je stolić uz koji su mlade volonterke prolaznicima ljubazno nudile besplatni topli napitak. Na ideju je došao Karlo Dževerlija. On i njegova ekipa inače nisu ugostitelji, (Karl je osnivač i vlasnik firme Super Digital pod čijim okriljem djeluje i Streaming.hr, prvi domaći pružatelj usluga internetskog streaminga), ali su ovom gestom htjeli podržati sugrađane i zahvaliti volonterima i pripadnicima službi koje ovih dana rade na raščišćavanju grada i sanaciji šteta.
Nakon što su s Trga hrvatskih branitelja nedavno otišli kuhari volonteri, (koji su u prvim danima nakon potresa, uz hranu dijelili i tople napitke), pa još uz činjenicu da su kafići zatvoreni što koronom, što potresom, ljude je zaista obradovao ovakav mali punkt na tržnici gdje se besplatnu kavicu moglo popiti s nogu. Usput i popričaš s nekim – bilo poznatim, bilo nepoznatim – jer ako ima i nešto dobro u cijeloj ovoj muci, onda je to ta neka otvorenost, susretljivost, solidarnost koja se još uvijek osjeća među ljudima pogođenim katastrofom. Kavicu je ovdje popila i gospođa Mira koja na cijelu ideju gleda sa simpatijama.
„Ovo je odlična ideja. Ja to obično obavim ujutro kod kuće, ali ovo je odlična ideja, pogotovo što sada ovdje nema kafića. Malo je i ovaj dio grada s tim oživio. Trebalo bi otvoriti i plac, makar utorkom i subotom da ima sira i vrhnja i makar jedan štand s voćem i povrćem. Ne treba to biti cijeli tjedan, ali tri, četiri sata, da ljudi dođu i kupe mlijeko, sir, vrhnje, jaja – to bi bilo idealno. Ako ovako ostane, nastat će mrtvilo u gradu. Ja stanujem tu u ovoj zgradi preko puta. Sve je srušeno. Ako što brže nešto ne naprave, ako se ne požure, neće u gradu biti ni mladih ni nas starih“, upozorava gospođa Mira između dva gutljaja kave.
Nakon svega i usprkos svemu, ljudi žele nastaviti sa svojim životima, žele se vratiti svojim navikama, željni su druženja, dodaje druga gospođa dok ispija ponuđenu kavu: „Meni je plac uvijek bio dosta važan za druženje. Ova ideja je super – moramo se negdje družiti, ne može se bez druženja, makar i s maskicama na licu. Valjda će jednom sve opet doći u normalu“, ponadala se uz gutljaj potres-free kave.
