PETRINJA – Cjelodnevnim programom i druženjem, učenici 4.c razreda posljednje generacije petrinjske pedagoške Gimnazije, obilježili su 50 godina mature. Kako nam otkriva Vesna Petračić, okupljaju se svake godine kako su mogli, a odmah na početku kaže kako ne slave 50 godina mature nego: „Mi slavimo 30 godina od zadnjih 20 godina, ljepše puno zvuči. To pokazuje i to što smo cijeli dan aktivni. Ujutro smo dva sata na tenisu proveli, oni koji su mogli. Ovo je godišnjica mature 4.c razreda, mi smo zadnja generacija pedagoške Gimnazije, generacija od 1970.-1974.godine, na čelu s našim razrednikom Damirom Kukecom Kekićem kojeg nažalost više nema, ali to jedinstvo koje mi imamo, to se vidi po tome što je danas njegova supruga s nama, gospođa Slavica i to nam znači jako puno“.
Iz navedene generacije njihova razreda maturiralo je 27 učenika, a na samo okupljanje povodom 50 godina mature, okupio se 21 učenik tadašnjeg 4.c razreda pedagoške Gimnazije. „Viđamo se, često smo zajedno i baš smo dobro društvo. Ono što svakako trebamo reći, moramo se zahvaliti svim našim profesorima što su uložili u nas, dali nam puno. U to vrijeme je direktorica, danas je to ravnateljica, bila profesorica Maja Zadrović, a nekako, sada nakon toliko godina, osjećamo svi potrebu zahvaliti tajnici Melaniji Švear koja nas je složila ovakve kakvi jesmo, znači djeca Petrinjaca“, otkriva nam Petračić.
Ninoslav Baburak otkriva kakav su bili razred. „Bili smo razred koji je bio specifičan po svemu, cure su malo bile bolje po ocjenama, mi dečki po vladanju smo bili tako-tako. Uglavnom, te četiri godine srednje škole je prošlo jako brzo, imamo pregršt događaja koje ne bi stigli ispričati u nekoliko sati. Baš smo bili jedan od rijetkih kompaktnih razreda, bila su onda tri razreda Gimnazije, mi smo ostali kao jedini koji se sastaju i to uz veliku podršku našeg razrednika. On je postao naš kućni prijatelj“, otkriva Baburak te ističe kako su njihovom razredniku oni bili prva generacija.
Priznaju kako su ponekad bili nestašni. „Toga ima jako puno. Uvijek smo znali napraviti nekakve nepodopštine, pobjeći sa sata kolektivno. Ja se sjećam trenutka kada je razrednik došao, naslonio se na štok od vrata i gledao nas te pitao što ste sada napravili. To se sve zataškalo, bilo je dobro, mi smo obećali da ćemo biti dobri i bili smo dobri“, dodaje Petračić te ističe kako su izrazito poštovali svog razrednika, kao i same profesore škole.
Tako se Miljenko Gorup prisjetio kako ih je razrednik odveo na 10 dana u Dubrovnik na maturalno putovanje, kao što se prisjetio same maturalne večeri koja im ostaje u dragom sjećanju. Prisjećaju se, uz jednu ljubav koja je opstala dugo, bilo je i neuspješnih ljubavi. Nema ih danas na puno mjesta, većina ih je ostala u Petrinji, Sisku i Zagrebu, dok par kolega živi van granica Hrvatske.
Dodaju kako su bili jako veseli razred, zbog čega je njihov razrednik par puta morao stati u njihovu obranu, no kako ističu, uvijek su ga poslušali. „Zauzeo se za nas. Uvijek je rekao, ja sam napravio to, a vi sada morate napraviti to. Uvijek smo ga poslušali“, dodaju maturanti ove generacije.
Polaganje mature je važna prekretnica u životu svakog pojedinca, a proslava 50.godišnjice mature predstavlja poseban trenutak za ponovno okupljanje i prisjećanje na prošla vremena. Ovaj događaj bio je prilika da se prijatelji iz srednjoškolskih dana ponovno povežu, prisjete se uspomena i proslave sve ono što su postigli od tada.
Prije zajedničkog fotografiranja u novoobnovljenom Glazbenom paviljonu u Gradskom parku i kod fontane, razred je obišao posljednja počivališta kolega koji više nisu s njima, kao i posljednje počivalište svog razrednika.
