PETRINJA – U organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata i ove godine, u sklopu rujanskih „Dana sjećanja“ 1991.-2022., izaslanstva obitelji poginulih, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, te Grada Petrinje i političkih stranaka, odali su počast ubijenim braniteljima i civilima paljenjem svijeća i zajedničkom molitvom, koju su predvodili trajni đakon Vjekoslav Uvalić i fra Mate Bašić, župnik župe sv. Bartola u Hrastovici, na lokacijama masovnih grobnica kod „Vile Gavrilović“, Nove bolnice, u Taborištu, na lokaciji „Marinka“, te na Gradskom groblju sv. Benedikt.
Pet je to od osam poznatih lokaliteta masovnih grobnica na petrinjskom području (na kojem se inače nalazi trećina od ukupnog broja masovnih grobnica iz Domovinskog rata u Sisačko-moslavačkoj županiji). Izgradnjom spomen obilježja „ slomljena golubica“ dosad ih je obilježeno sedam, a osmo je u pripremi za izgradnju.
Nakon obilaska Darko Dumbović, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Petrinje je kazao: „Ovo je 27 godina za redom kako smo pokrenuli „Dane sjećanja“ u Petrinji i ove godine smo obišli ovih pet lokaliteta, pet od osam masovnih grobnica koliko ih ima na području Grada Petrinje. Kako se broj grobnica povećavao, odnosno lokaliteti, tako je bilo fizički i operativno neizvedivo da ih možemo sve stići obići u jednom danu, pa smo prije nekih desetak godina na Koordinaciji odlučili da ćemo grobnice koje se nalaze na području samoga grada obići dan ranije s izaslanstvima, ali istim pijetetom i odavanjem počasti, dok je 16. rujna središnja manifestacija gdje se sve odvija kod spomenika „Pukovniku Predragu Matanoviću i osloboditeljima“ na Senjaku i gdje se čita svih 598 imena. Ono što je znakovito Petrinja je prvi grad u Hrvatskoj koji je uveo čitanje imena svih svojih poginulih, a još je značajno i za naglasiti, kada je predsjednik Republike Hrvatske bio Ivo Josipović (2013.), protokol je tada vodio Ured predsjednika, ali mi smo uvjetovali da kod polaganja vijenaca i svijeća prve idu obitelji stradalnika, znači roditelji, djeca i udovice poginulih branitelja. Predsjednik se tada time načelno složio, međutim njegov protokol nije i on je napustio spomenik i nije htio postaviti vijenac. Nakon toga, u slijedećih godinu dana, mi smo se potrudili svim demokratskim metodama da to ubuduće postane praksa i od tada, ne samo u Petrinji, to se sve više širi, dakle prvi vijenac polažu obitelji stradalnika. 598 imena na području Grada Petrinje, poginulih hrvatskih branitelja, ubijenih civila, poginulih u minskim poljima, a još uvijek ne znamo točan broj nestalih, ali zadnjih sedam-osam godina nema uređenog tog popisa. To govori kolika je žrtva i cijena Petrinje i petrinjskog pučanstva, petrinjskih ljudi koji su platili za samostalnu, neovisnu i demokratsku Hrvatsku. To govori o tome da Petrinja treba imati puno bolje mjesto u nekakvoj hijerarhiji i zaslugama koje bi središnja vlast u Zagrebu trebala pružiti prema Petrinji. Istina, sada se nešto poboljšalo, krenulo je poslije potresa, ali svih prijašnjih godina Petrinja je sistematski zapostavljena, devastirana. Mi smo izgubili trećinu stanovništva poslije rata, ljudi su odselili, a nama je cilj zadržati mlade, našu djecu, neka znadu što se dogodilo, imaju gdje kvalitetno živjeti, jer petrinjsko područje je lijep kraj koji zaslužuje sve što treba i prije svega, Petrinja je hrvatska Petrinja.“
U ime Grada Petrinje u obilasku je bio Robert Polanščak, predsjednik Gradskog vijeća: „Izuzetna mi je čast da sam zajedno s organizatorima i obiteljima poginulih branitelja i civila mogao sudjelovati u obilasku ovih spomenika masovnih grobnica. Nama Petrinjcima, osobito kada dođe rujan, naviru sjećanja na sva ta ružna događanja iz Domovinskog rata. Hrvatski branitelji trajno su ugradili svoje živote u temelje naše domovine i zbog toga im trajno dugujemo zahvalnost, a osobita nam je dužnost prenositi to našim mladima i djeci.“
Prema podacima koji su objavljeni u knjizi „Petrinjski žrtvoslovni leksikon Domovinskog rata“, te naknadno prikupljenim podacima, na području Grada Petrinje, od srpnja 1991. do 30. kolovoza 2017. godine, uključujući i stradanja od mina, poginulo je, ubijeno i nestalo 598 osoba: 303 branitelja, 293 civilne žrtve s našeg područja i 2 strane osobe.
