PETRINJA – Dan policije i blagdan njezina zaštitnika sv. Mihovila u Petrinji je sinoć obilježen koncertom grupe „Goran Brebrić & Loras“, održanim u prostoru Osnovne škole Dragutina Tadijanovića. Ujedno je ovim koncertom autorske domoljubne glazbe zaokružen i program ovogodišnje manifestacije „Dani sjećanja na poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje i civilne žrtve u Domovinskom ratu grada Petrinje, te razaranja našeg grada u rujnu 1991. godine“.
Koncert koji za kraj ove rujanske manifestacije u Petrinji, sugrađanima daruje grupa „Goran Brebrić & Loras“ postao je kroz godine svojevrsna tradicija, podsjetio je na početku večeri Goran Brebrić, predstavljajući publici članove benda: „Goran Brebrić & Loras“ je autorski bend. Većinu tekstova i glazbe sam napisao ja. Igor Pavleković napisao je dvije pjesme, Ivo Sanković jednu koju izvodimo, iako naravno oni imaju više svojih autorskih pjesama”.
“Inače, članovi benda su Dora Lovreković, Laura Sučec, Mario Augustić, Ivo Sanković, Igor Pavleković. Teško je skupiti šest ljudi različitih generacija na istom mjestu, za istu ideju koju radimo, ali mi smo na probi kao jedna cjelina i jako mi je drago što imam takve ljude oko sebe“, rekao je Brebrić kojeg su, članovi benda zadužili i da otpjeva prvu pjesmu.
Osim glazbe, poveznica među članovima ovog benda je i Domovinski rat (stariji članovi bili su njegovi sudionici i izravni svjedoci ratnih zbivanja, dok su mlađi članovi djeca hrvatskih branitelja). Uspomene na te dane prenose glazbom kroz koju je i njima lakše kanalizirati svoje emocije, ali i doprijeti do emocija svojih slušatelja.
„Stvaranjem glazbe želimo da ostane nešto iza nas koji smo stvarali ovu Republiku Hrvatsku i da ispričamo, dok smo još na životu, kako je to ustvari bilo. Kroz pjesme je ustvari najlakše dobiti tu emociju koju možemo prenijeti ljudima. Na licima ljudi i po njihovim reakcijama vidljivo je da smo u tome uspjeli. Uz tekstove nekih mojih pjesama, bilo je onih koji su večeras čak i zaplakali“, kazao je Brebrić, odgovarajući na pitanje što njemu osobno znači pisanje glazbe.
Uz Domovinski rat o kojem progovara autentično, iz vlastitog proživljenog ratnog iskustva 19-godišnjeg mladića koji je „preko noći“ morao odrasti i postati ratnik koji s puškom u ruci brani svoj grad i domovinu, Brebrićeva stalna inspiracija je i Petrinja. Prepoznatljivi petrinjski motivi – Petrinjčica i Kupa sa svojim nasipima i mostovima, park, lipe, Sveti Lovro … stalno su prisutni u gotovo svakoj njegovoj pjesmi.
„Petrinja je u mom srcu oduvijek. Moji preci su stari Petrinjci, moja djeca su Petrinjci, nadam se da će i njihova djeca biti Petrinjci. Petrinja je naša ljubav. Imali smo dosta prilika otići iz ovog grada za boljim poslom, za nekom boljom budućnosti, za boljim životom, ali Petrinja uvijek ostaje. Ja ostajem u Petrinji. Ima jedna stara petrinjska pjesma koja kaže „gdje sam rođen, tu ću i umrijeti“, tako da se Petrinja i sve što je petrinjsko, provlači kroz sve moje pjesme.“
On sam autorski puno stvara. Među pjesmama koje su sinoć izveli, predstavili su i nekoliko novih u kojima se osjeti Brebrićevo glazbeno sazrijevanje, ne samo u tekstovima koje piše, nego i u smislu punijeg zvuka, bogatijih aranžmana, pa i eksperimentiranja s različitim glazbenim stilovima. Sazrio je i bend koji svirački zvuči uigranije, a posebnu boju njihovu zvuku daju čisti, zvonki glasovi Dore i Laure. Obzirom na količinu uglazbljenog materijala, logično je bilo pitati, planiraju li u dogledno vrijeme objaviti i kakav nosač zvuka?
„Pa ustvari spremam ja taj CD već duže vrijeme, samo kao što nitko za sebe nikad nema vremena – uvijek vodoinstalateru curi voda doma, tako je i sa mnom, svima radim, sebi ustvari ne. A što se tiče pjesama, pjesme se razvijaju. Prije kad sam pisao pjesme, samo sam ih htio što prije „izbaciti“. Nisam toliko pazio ni na glazbu ni na aranžman, što bi rekli jazzeri, da je „zakopamo“ kak’ spada. Danas malo više pazimo na taj dio i krenuli smo i prema ljubavnim pjesmama, znači, malo smo proširili vidike, s tim da i dalje „držimo“ Domovinski rat i poraće, ali kažem, radimo i ljubavne pjesme. Sad je u povojima i jedan funky koji ćemo složiti. Ja sam napisao riječi – već sam Sankoviću poslao da mi malo to „zakopa“ aranžmanski. Svi su sretni zbog toga i jako mi je drago s takvim ljudima raditi“.
Funky stvar na kojoj rade nije im prvi izlet u druge glazbene stilove. Tako je recimo pjesma „Put ka svjetlu“ nastala u maniri gipsy swinga i glazbeno evocira sjećanje na, nažalost prerano preminulog, Damira Kukuruzovića s kojim su on i Ivo Sanković znali zajedno svirati. U glazbeni „izlet“ upustili su se i u uhu prijemčivoj „Kada odeš (Ne razumiju svi taj džez)“. Bilo je još takvih eksperimentiranja s drugim stilovima, otkrio je Brebrić: „Napisao sam ja čak i jednu stvar koja bi išla pod rap. Ustvari, ona pjesma „Glavu gore“ koja je snimana poslije potresa, snimana je kod mene u studiju. Mi smo u tom studiju živjeli i spavali skoro 300 dana nakon potresa i ta pjesma se ustvari tamo stvarala – pisala, radila se glazba, tamo smo zapravo „izrodili“tu stvar. Ja sam došao na ideju da kad već imamo toliko mladih, jako kvalitetnih i dobrih rappera u Petrinji, zašto ne bih napisao i nekakav tekst za rap. Napisao sam jedno četiri kitice i refren, a onda su mi rapperi rekli: „Pa to ti je malo teksta. To ti nije ništa, svega par minuta“, jer on „pričaju“ brzo i puno. Sad, nisam baš toliko duboko u tome, ali napisat ću ja još. Stignemo mi“, kaže Brebrić kroz smijeh.
Sinoćnji koncert koji je potrajao gotovo sat i pol vremena, završio je pjesmom „Vraćam se kući“ koju su „Goran Brebrić&Loras“ izveli na bis.
