Izbornik
mladinaigralištunaslov

Sličica iz Petrinje koja ti zagrije srce

PETRINJA – Tri tjedna nakon razornog potresa, dok tlo i dalje povremeno podrhtava, volonteri i razne službe – vatrogasci, statičari, električari, vojska, HGSS, Crveni križ, na terenu pomažu stanovništvu Petrinje, Banovine i ostalih potresom pogođenih područja Sisačko-moslavačke županije. Tu su i seizmolozi koji na području županije postavljaju seizmografe i akcelerografe, uređaje koji služe za praćenje seizmičke aktivnosti.

U Hrvatskoj je danas, nakon zimskih praznika, počelo i drugo školsko polugodište – u školske klupe vratili su se učenici od prvog do četvrtog osnovne i maturanti –  za ostale je nastava organizirana na daljinu. U našoj, Sisačko-moslavačkoj županiji početak nastave je odgođen u 17 škola na potresom pogođenom području. Ipak, za 292 učenika Srednje škole Petrinja, nastava je počela danas, doduše, na daljinu.

Vlada je pak na svojoj sjednici odlučila kućanstva na potresom stradalom području osloboditi plaćanja struje i grijanja za siječanj, veljaču i ožujak, kao i plaćanja HRT pretplate.

A u Petrinji je danas, nakon nekoliko snježnih i hladnih dana, provirilo i malo sunca. „Zubatog“ doduše, ali i takvo „zubato“ dobro je došlo kao mali predah od temperaturnih minusa kakvi su nas pratili prethodnih dana. I onda, u svemu tome, dogodi se jedna sličica, jedan mali prizor koji ti napuni srce. Sličica koja započinje zvukom. U gradu u kojem smo posljednjih tjedana „senzore“ izoštrili na zvukove poput potmule tutnjave koja prati potrese, na zvukove sirena vatrogasaca, policije i hitne i zvukove teških strojeva koji raščišćavaju grad, do kontejnera u kojem se „stisnuo“ Petrinjski radio, s obližnjeg dječjeg igrališta, dopro je danas zvuk koji već danima nismo čuli – grleni mladenački smijeh. Ne vjeruješ vlastitim ušima, pa ideš provjeriti. Na igralištu četvero vedrih, mladih ljudi, tinejdžera. Druže se, naravno, uz neizostavne mobitele, ali druže se, smiju se. U nekom drugom gradu možda običan, svakodnevan prizor – u Petrinji, u ovim trenucima, sličica mala, ali snažna. Jedan od ljepših prizora koji se danas u našem gradu mogao vidjeti.

Tara, Ema, Lana i Leon (koji baš nije bio raspoložen za slikanje) imaju između 12 i 14 godina. Kako je zbog cijele ove situacije, u njihovim školama početak drugog polugodišta odgođen, poželjeli su, barem na ovakav način vidjeti prijatelje i malo se družiti. Potres koji se dogodio 29. prosinca, pričaju Tara, Ema i Lana, njih je zatekao u Sisku.

„Nas tri smo bile na Zibelu na klizanju. Sve se odjednom počelo tresti. Nekako smo se na klizaljkama izvukle i istrčale van. Nas dvije smo počele plakati, a Lana nas je malo smirivala. Nismo nikog mogle dobiti na telefon – zvale smo strinu, tate, mame, dok nismo uspjele dobiti jednu od mama koja je onda došla po nas“.

Iskustvo potresa pamtit će čitav život, a s doživljenim, svaka se nosi na svoj način: „Ja se ne bojim. Moramo nastaviti sa životom, proći će to jednom“, kaže Lana. „Ja se bojim“, iskreno priznaje Ema. „Ja pokušavam biti pribrana, iako na svaki trzaj malo reagiram, ali pokušavam da se ne bojim previše. Iskreno, meni su svi prijatelji falili. Moramo malo izaći iz kuće i podružiti se. Naravno, pazimo da ne budemo blizu ruševina, da se ne bi nešto srušilo“, dodaje Tara.

S prijateljima su, kažu, u kontaktu – izmjenjuju poruke, čuju se.

„Svima smo pisale da se drže, da se čuvaju, da će sve to proći i da smo svi u tome zajedno“.

Na pitanje o tome kako gledaju na budućnost u Petrinji, Lana kaže:

„Vjerujem da će se s vremenom život vratiti u normalu“.

„Ja isto mislim da hoće, nadam se tome“, dodaje Ema.

„Ja isto mislim da hoće, samo će trebati vremena, jer ipak je to manji grad, siromašniji“, misli Tara.

Ako mladi vjeruju u naš grad, onda i mi stariji, odrasli, imamo razlog i obvezu još više „zagristi“ u ruševine i na njima graditi ispočetka. I za Taru i za Emu i za Lanu i Leona … i u spomen na Lauru, djevojčicu otprilike njihove dobi, čiji je životni korak ovaj nesretni potres zauvijek zaustavio. Za svu djecu našeg grada – kako kaže pjesma „Naš grad“ koju su često pjevali i petrinjski „Slavulji“: „Jednom ćemo imati svoj grad! Baš ovdje! Baš tu!“.

 

Slađana Marković

Slađana Marković

Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.

NAJNOVIJE VIJESTI

X