HRVATSKI ČUNTIĆ, PECKI, DRAGOTINCI, KRALJEVČANI, PRNJAVOR ČUNTIĆKI – Svetom misom koju je u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Hrvatskom Čuntiću služio fra Petar Žagar započeo je ovogodišnji Dan sjećanja na stradanja mještana Hrvatskog Čuntića, Peckog, Dragotinaca, Kraljevčana i Prnjavora Čuntićkog u Domovinskom ratu.
Ta su se hrvatska sela petrinjskog dijela Banovine u srpnju 1991. godine prva našla na udaru agresora. U napadima na ova sela i policijsku ispostavu koju je MUP osnovao za Kraljevčane i Dragotince radi njihove obrane, od 13. do 15. srpnja 1991. godine, lokalnim pobunjenim Srbima pomagala je i JNA svojom tenkovskom postrojbom, pod izlikom uspostavljanja „tampon zone“. Bio je to prvi slučaj u Domovinskom ratu da je JNA izravno topništvom napala neki hrvatski obrambeni položaj, pri čemu su poginuli hrvatski branitelji Dubravko Pukšec i Zvonko Mikolčević. Hrvatski policajci, malobrojni gardisti i domaći branitelji bili su prisiljeni na povlačenje i izvlačenje ranjenih. Nakon što su pomoću tenkova JNA, srpski pobunjenici zauzeli Hrvatski Čuntić, Prnjavor Čuntićki, Kraljevčane i Dragotince, uslijedio je pokolj mještana tih sela koji nisu htjeli poći u zbjeg. Kuće su opljačkane i zapaljene; posebno je stradao franjevački samostan sv. Antuna u Hrvatskom Čuntiću. U svoja sela, porušena i spaljena, mještani, od kojih su se mnogi sudjelovali u obrani Hrvatske, vratili su se tek s „Olujom“ 1995. godine.
„Kada se u crkvi spominjemo nekih teških događaja, onda mi čistimo memoriju. Čistimo memoriju od svake natruhe mržnje ili osvete. Želimo na poseban način oprostiti i uzljubiti jedni druge na što nas poziva i sveto Evanđelje… Isus nas je poučio da ljubimo jedni druge, da poštivamo jedni druge, da jedni drugima praštamo, da jedni druge podižemo, da jedni s drugima živimo u miru, kako nas je Krist Gospodin naučio …“, kazao je na današnjoj misi pater Žagar.
Nakon mise, odavanje počasti ubijenim civilima i poginulim braniteljima ovoga kraja, nastavljeno je paljenjem svijeća i kratkim obraćanjima kod spomen obilježja – bijelih križeva u Hrvatskom Čuntiću, Peckom, Dragotinicima, Kraljevčanima i Prnjavoru Čuntićkom.
(Kod spomen obilježja u Hrvatskom Čuntiću pročitana je i pjesma A.G.Matoša „Olovni ples“, a članovi KUD-a „Čuntićanka“ su ovdje te na kraju, kod spomen obilježja u Prnjavoru Čuntićkom, otpjevali i pjesmu o domovini).
I ove godine zajednički obilazak spomen obilježja organiziralo je Vijeće Mjesnog odbora Čuntić-Prnjavor Čuntićki.
„Ovo je zahvala poginulima za naš život i slobodu. Nikad u tome ne smijemo stati. Ne smijemo tražiti razlog ni vrijeme da ovo prestane. Vrijeme ne prolazi, prolazimo mi. Baš zato se trebamo zajedno naći ovdje svake godine. Mislim da je za mene ovo najljepši dio kad smo ovdje svi zajedno“, rekao je predsjednik Mjesnog odbora Čuntić-Prnjavor Čuntićki, Ivan Radošević, zahvalivši svima koji su se i ove godine uključili u organizaciju ovog Dana sjećanja: KUD-u „Čuntićanka“, Udruzi „Đeram“ iz Dragotinaca i DVD-u Prnjavor Čuntićki te Gradu Petrinji na podršci.
U ime Grada Petrinje, na svetoj misi i u odavanju počasti kod spomen obilježja u Hrvatskom Čuntiću sudjelovao je zamjenik petrinjske gradonačelnice, prof.dr.sc. Ivan Prskalo.
„Svi ste vi bili ovdje na braniku hrvatskih vrijednosti, hrvatske domovine. Te vrijednosti su bile na velikim iskušenjima. Kažu da je količina zla koja se nekom dogodi i padne na leđa, otprilike ravnomjerna. Nažalost, poslije toga svega, imali smo koronu, pa smo onda imali ovaj katastrofalni potres koji se baš ovdje nekako „prelomio“ na ovom kraju. Dokle? Kažu, Bog nam daje križ koliki možemo nositi. Očito mi ovdje možemo puno ponijeti, ali naša vjera zbog toga neće biti slabija – ni vjera u Boga, ni vjera u obitelj ni vjera u domovinu – dakle one vrijednosti koje čuvaju jednu civilizaciju, jedno društvo. Dragi prijatelji, pozdravljam vas u ime gradonačelnice Petrinje, gospođe Magdalene Komes. Želim vam poručiti i obećati da niste bili zaboravljeni. Hrvatska Vlada vas nije zaboravila ni nakon potresa. Koliko je to bilo i išlo na način kako je trebalo i kome je trebalo, možemo o tome razgovarati, ali primite moje obećanje da nećete biti zaboravljeni, da će svaka pomoć biti usmjerena u ovaj kraj upravo onoliko koliko treba i koliko je moguće. Slikovito, ako imamo jednu jabuku, podijelit ćemo je svi, a neće netko ostati gladan. Ponosan sam što sam danas s vama. Morao sam biti ovdje, jer drugdje nigdje nije bilo vrjednije biti ovog trenutka“, kazao je zamjenik gradonačelnice.
Predvođeni članovima obitelji poginulih, sudionici ovog Dana sjećanja nastavili su s odavanjem počasti kod spomen obilježja u Peckom (pored crkvice Glavosijeka sv. Ivana, teško oštećene u potresu),
potom u Dragotincima,
u Kraljevčanima (gdje su u potresu stradali i kapela i spomen obilježje)
i na kraju u Prnjavoru Čuntićkom gdje je predsjednik tamošnjeg DVD-a, Božidar Marjanović pozvao da se ova tradicija sjećanja i odavanja počasti poginulima čuva i ubuduće.
„Trideset godina je prošlo kako smo otišli iz ovog kraja. Tada, ’91. bili smo mladići, nas puno dječaka i tada je došla velikosrpska pobuna koja nas je potjerala, a bili smo u cvijetu mladosti. Ovo selo imalo je i školu i Dom i vatrogastvo i KUD – sve smo imali i odjedanput je sve utihnulo. Stali smo na branik domovine i izgubili smo nekoliko prijatelja. Vidite da se to sada sve slabije obilježava. Mi mislimo svi – to je bilo, pa prošlo. Međutim, ti ljudi su dali svoje živote. Mi neki koji smo ostali, imamo rane i sjećanja – kad smo trebali nabolje živjeti, kad smo trebali uživati, kad smo trebali „ganjati“ od cura nadalje, mi smo dobili puške i išli braniti svoju zemlju u kojoj smo živjeli. Trebamo se prisjetiti tih dana kada smo živjeli za ovu domovinu. Ja vas molim, da svake godine, i kad mi odemo, naša pokoljenja uvijek dođu i poklone se tim braniteljima koji su dali svoje živote“, poručio je Marjanović.
