BREST POKUPSKI – „Rijeka je nešto u što vjerujemo, što nam treba“, rekao je u rujnu prošle godine Zoran Burojević, otvarajući prvi put posjetiteljima vrata svoje „Galerije uz rijeku“ u Brestu Pokupskom.
Ovaj povjesničar umjetnosti, izniman poznavatelj likovnog opusa Slave Striegla, jednog od najboljih hrvatskih akvarelista i animalista, s kojim je dugi niz godina i surađivao, privatnom je inicijativom u dvije drvene tradicijske pokupske kuće, smještene u neposrednoj blizini rijeke Kupe, uredio galerijski prostor. U jednoj od tih kućica smještena je spomen soba Slavi Strieglu, s malom retrospektivom umjetnikova opusa, koja funkcionira i kao stalni postav galerije.
Galerijski prostor uređen u susjednoj drvenoj kućici, namijenjen je izložbama tematski vezanima za život uz rijeku.
Upravo takva izložba, posvećena riječnim pejzažima, otvorena je u „Galeriji uz rijeku“ u subotu, 1.lipnja 2024. pod nazivom „Petar Salopek-Slavo Striegl-Davorin Radić“. Na izložbi, premijerno su izložene slike iz obiteljske zbirke Salopek „Kupski pejzaž Petra Salopeka“, slike Slave Striegla „Pejzaži Kupe, Save, Odre“ iz zbirke obitelji Burojević i riječni pejzaži Davorina Radića „Una u Kostajnici, Kupa u Sisku i Brestu“ iz zbirke samog autora.
„Mi smo ovu galeriju otvorili nedavno, prije nešto više od pola godine. Tijekom zime smo rekli da ne radimo i ovo je prva izložba u nizu ove godine, jer planiramo ih napraviti još nekoliko. Odlučili smo se na izložbu „Striegl-Salopek-Radić“. Inače, „Galerija uz rijeku“ je osnovala i istoimenu udrugu i na taj način ćemo djelovati na ovom području, da gajimo umjetnost koja je ostala na neki način vezana uz tradiciju ovog kraja, umjetnike koji su se priklonili tome i čija djela govore o ovom kraju u cijeloj povijesti. Zato imamo ovdje djela i gospodina Salopeka – 1909. godište, Striegla 1919. godište, ali i sadašnjost i budućnost kroz djela gospodina Davorina Radića koji je ovdje s nama. Priliku za izlaganje, imat će svi umjetnici koji u ovom kraju žive“, rekao je Burojević na otvorenju izložbe.
O izloženim djelima trojice autora „čiji su životi i rad duboko intimno vezani uz rijeke njihova zavičaja“, na otvaranju izložbe govorila je povjesničarka umjetnosti Dunja Horvat Weitner, koja je za katalog izložbe napisala i tekst “U rijeci se sve ljepše vidi”.
„Slikanje riječnih krajobraza raznoliko je kao i priroda vode. Jednom nježna i utješna, drugi put pak nemirna, opasna, pokrenuta elementarnom snagom prirode. Voda uvijek nudi bogate mogućnosti iskaza – od mirnih refleksija preko struja i brzaca, do vijugavih riječnih tokova. Od mijena svjetlosti i slikanja različitih tekstura, do bogatog kolorita riječnih vizura i krajolika oko rijeke. Svaki od ovih slikara svoju je voljenu rijeku ili rijeke vidio na drukčiji način“, rekla je Horvat Weitner, uz kratak osvrt na život i rad svakog od trojice umjetnika.
Govoreći o Petru Salopeku (1909.-1989.), podsjetila je kako je ovaj slikar rođen u Gorskom Kotaru, veći dio svog odraslog života proveo u Petrinji. Salopek se još u djetinjstvu zaljubio u prirodu, a u Petrinji je uživao u prizorima Kupe kojom je često plovio čamcem koji je izgradio sa svojim sinovima. Kupa je bila njegov neiscrpan izvor inspiracije.
„Salopek i jest najpoznatiji po svojim kupskim krajolicima, ekspresivnim slikama koje često dovodi do ruba figuracije. Neke od tih slika, zapravo većina, su premijerno prikazane na ovoj izložbi. Slika ih energično, širokim fasetnim potezima, u otvorenoj i bogatoj paleti prirodnih tonova, smeđe, plave, žute, a osobito zelene boje. Njih još dodatno obogaćuje čišćim bljeskovima plave, narančaste, žute i ljubičaste, stvarajući vizualno atraktivne kompozicije izraženog kolorizma. Kod Salopeka su tipične kompozicije niskog horizonta, s rijekom u kojoj se zrcali riječno raslinje i prostranim nemirnim nebom iznad. U njih kao da nastoji prenijeti nezaustavljivi tok rijeke i objediniti odsjaj svjetla u vodi i danjeg svjetla koji se širi u nedogled“, kazala je u svom osvrtu Horvat Weitner.
Slavo Striegl (1919. – 2014.), kojem je u ovoj galeriji posvećena i posebna spomen soba, rođen je u Sisku, gradu koji je od djetinjstva neizmjerno volio, ostavši mu vjeran do kraja svog života.
„Svoju ljubav prema zavičaju, Striegl je opisao rekavši sljedeće: „Ono što ostaje u čovjeku jest djetinjstvo. Moje je bilo izvanredno. Kada čovjek zavoli u takvom djetinjstvu jedan kraj, on stalno ostaje u njemu. Vode, izmaglice, mekani pejzaži stvorili su u meni golemu ljubav prema tome kraju. Sisak i njegov ugođaj djeluju poput kisika, nešto bez čega nema života. Sisak i njegove rijeke na kojima sam danonoćno živio, od jutarnjih izmaglica preko podnevnih siesti do prekrasnih zalaza sunca“. Riječne pejzaže doživljavao je kao maglovite i mekane, a tako ih je i slikao. Osobito mu je odgovarala tehnika akvarela, kojom je majstorski ovladao. Prigušenom paletom, ponekad u samo nekoliko poteza, znao je smjestiti motiv u kompoziciju, tek ga naznačivši, a ponekad ga ocrtavši i olovkom. Sve drugo ostaje neizrečeno u maglama širokih ploha i preljeva tankoćutne boje. Intimno, mistično, bezvremeno. Striegl je slikar atmosfere, samotnik i sanjar. Njegove slike nisu napučene detaljima i događajima. Oni nas ne pozivaju van, umjesto toga pozivaju na introspekciju i kontakt sa samima sobom“, rekla je o Horvat Weitner o Slavi Strieglu.
Najmlađi od trojice umjetnika predstavljenih na ovoj izložbi je Davorin Radić, rođen 1957. u Hrvatskoj Kostajnici smještenoj uz rijeku Unu.
„Kao i preostala dvojica i on ključem svojega slikarstva smatra zavičaj i neposredno upijanje prirodnog okruženja i pogleda koji su mu se odrastanjem otvarali. U knjizi „Zapisi o akvarelu“, Radić progovara o pejzažu Kostajnice koji za njega ima sve potrebne arhetipske stvari, vrhove i špice, vodu, zrak, zemlju i vatru. Taj je kraj nabijen prapočelima, kaže Radić. Pripada onoj vrsti slikara koje funkcioniraju na gotovo instinktivnoj razini, a ona pak snažno ovisi o zavičaju i o korijenima. Slikajući karakteristične kostajničke motive, poput obala Une, kuća uz rijeku i grada koji se smjestio podno brda Djed, Radić instinktivnim i ekspresivnim postupkom gradi kompozicijski čvrste i koloristički uzbudljive slike jasnih volumena. U akvarelima je fluidniji, a detalje krajolika naznačuje plesom sitnih mrlja kojima stvara treperave površine pune radosti i slikanja. Njegova se ruka virtuozno kreće od najtanje linije do najgrublje mrlje, od minucioznih detalja do sumornih premaza. Radić slika u trenutku nadahnuća bez posebnog plana. Za njega je čin slikanja avantura, čiji je rezultat nepoznat do samoga kraja. To je proces koji svaki put donosi nova otkrića“, zaključila je povjesničarka umjetnosti Dunja Horvat Weitner.
Izložbu je otvorio poznati petrinjski arhitekt Davor Salopek, sin slikara Petra Salopeka, koji je za ovu prigodu „Galeriji uz rijeku“ i posudio očeve slike iz svoje obiteljske zbirke: „Drago mi je da se ovo dogodilo. Tri hrvatska slikara koji slikaju centralne rijeke centralne Hrvatske. Fenomenalna je stvar da imamo jednog autora Kupe, to je Petar. Imamo autora Kupe i Save, to nam je Slavo. I imamo autora Une, to nam je Davorin ovdje. Sretan sam da se to dogodilo. Nadam se da će i svi ostali biti time usrećeni, a i obilježeni“, rekao je Davor Salopek, pročitavši i nekoliko misli svog oca, koje je još kao mladić znao bilježiti nakon razgovora s njim. (U monografiji „Salopek“ te misli sabrao je u poglavlju „Zapisi s ruba slikarskog platna“):
„Ne usklađujem boju do boje, dvije boje, usklađujem cijelu sliku. Moja uljena slika, to je jednadžba s tisuću nepoznanica …Kupu nisam doživljavao samo vizualno, bio sam u njoj, s njom … Mogu napraviti portret, mogu napraviti cvijeće, ali tek kupski pejsaž, to je moja slika… Konačno sam shvatio da se kupski pejsaž ne može, ne treba i ne smije dovršiti. Jer to je promjenjiva uzbibanost koja po logici motiva nikad nije konačna“, neke su od misli slikara Petra Salopeka koje je na otvorenju izložbe citirao njegov sin Davor. Za svog oca rekao je kako „nije slikao da bi živio, nego je živio da bi slikao“.
Slikar Davorin Radić koji je osobno nazočio otvorenju izložbe, kaže kako se njome afirmira danas pomalo zaboravljen pristup slikarstvu, jer mlađe generacije slikara koji i slikaju prirodu, često to čine prema fotografijama i fotorealistički: „Ovo je primjer onog pravog autentičnog slikarstva, onoga koje nastaje stvarno iz pravih razloga, a to je stvaranje tih osobnih, paralelnih svjetova. To je Cézannova pouka – spomenut je Cézanne danas i kod slikara Salopeka. Dakle, slikar je dužan stvoriti slikarski govor i onda vlastiti svijet, paralelan ovom svijetu koji nam je Bog stvorio pred našim očima. To je bit slikarstva. To je težak posao, to je posao za cijeli život, to je ono što traje. Danas živimo u nekom vremenu koje nema strpljenja i koje nažalost sve hoće odmah. Da bi bili ovakav slikar, morate bit slikar cijeli život, što je Salopek i rekao. A to što je mislio Striegl, tako mislim i ja“, kazao je Radić.
U „Galeriji uz rijeku“koja je zamišljena ne samo kao izložbeni prostor, nego i mjesto neobaveznog susreta umjetnika i zaljubljenika u život uz rijeku, izložba „Petar Salopek-Slavo Striegl-Davorin Radić“ može se pogledati naredna tri tjedna. Izložba je realizirana uz potporu Grada Petrinje i sponzora.
