Izbornik
tkalčićnaslov

U Petrinji predstavljena knjiga Hrvoja Tkalčića „Potresi: divovi koji se ponekad bude“

PETRINJA – U Petrinji je ovog utorka održano predstavljanje knjige Hrvoja Tkalčića “Potresi: divovi koji se ponekad bude”, u izdanju „Naklade Ljevak“.

Geofizičar Tkalčić, rođen u Bjelovaru, osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Vinkovcima. Diplomirao je fiziku, smjer geofizika s meteorologijom, na Fizičkom i Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1996., a doktorirao 2001. na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju. Danas je redoviti profesor i voditelj Odsjeka za geofiziku na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri te jedan od vodećih svjetskih stručnjaka na području globalne seizmologije.

Petrinjskoj publici, Tkalčić je otkrio što su mu bili „okidači“ za pisanje knjige “Potresi: divovi koji se ponekad bude”.

„Knjiga govori o potresima, ali ne samo o potresima, nego i o tome kako danas seizmolozi i globalni geofizičari koriste potrese za istraživanje unutrašnjosti Zemlje i drugih planeta. Kako je knjiga nastala? Puno puta sam već rekao da su zagrebački potres i potres kod Petrinje bili na neki način „okidači“ za moje pisanje. Kad sam počeo pisati o tim potresima, zapravo me fasciniralo to što su ljudi usred te situacije, usred stresa i psihoze koja je vladala nakon potresa, našli želje i motivacije da saznaju više o tim potresima, tim „divovima“ koji su se probudili, pokušavajući shvatiti zašto baš u njihovim dvorištima. Iz toga i zbog poticaja i ohrabrenja koje sam dobio, ja sam proširio to moje pisanje i na druge teme i evo, tako je nastala i ova knjiga“.

Knjigu “Potresi: divovi koji se ponekad bude”, o suživotu s potresima i (ne)mogućnosti njihova predviđanja te o istraživanju unutrašnjosti Zemlje i drugih svjetova, Tkalčić je napisao znanstveno-popularnim stilom, pristupačnim i zanimljivim i onima koji se znanošću ne bave. Knjiga ima deset poglavlja, (peto poglavlje „Na krestama valova“ inspirirano je petrinjskim potresom).

U svijetu se, spomenuo je među ostalim Tkalčić, godišnje dogodi između pola milijuna i milijun potresa. U jednom od poglavlja svoje knjige, objašnjava zašto još uvijek nismo u mogućnosti predvidjeti kada i gdje će se koji od njih dogoditi.

„Zašto ne možemo predviđati potrese? To je područje aktivnog istraživanja kojim se bavi većina seizmologa i geofizičara koji se bave bilo čime u vezi potresa. Imate zemlje u kojima se 95 do 100 posto seizmologa bavi upravo tim problemom. Ne možemo ih predvidjeti još uvijek, ali možda to i neće biti nemoguće. Ja sam po tom pitanju optimist, da ćemo ih moći jednog dana puno bolje razumjeti, a onda samim time i predvidjeti. E sad, zbog čega je to do sad bilo nemoguće? Ja bih rekao, jedan od aspekata zašto je to nemoguće, osim same kompleksnosti problema i činjenice da je svaki potres zapravo priča za sebe i ima drukčiji fizikalni mehanizam, jedan od razloga je i infrastruktura koja je zapravo mreža instrumenata, odnosno seizmografa koji mjere podrhtavanje tla nakon potresa. To je izuzetno bitno, shvatiti tu „podzemnu arhitekturu“, što na neki način onda pomaže i predviđanju potresa. Ako ne možete shvatiti što je ispod zemlje, koja vrsta arhitekture u smislu blokova, geoloških jedinica koje su u kontaktu i slično, bez toga ne možete shvatiti dobro ni mehanizam nastanka potresa, pa samim time ni predviđati potrese. Znači, trebaju nam ulaganja u više instrumenata, u mreže instrumenata, u moderne instrumente, ali i u kadrove koji će se time baviti. Kažem, ja sam optimist da ćemo jednog dana doći i do točke da ćemo moći predviđati potrese“.

Primjer zemlje koja ima dobro razvijenu takvu mrežu instrumenata za praćenje seizmičkih aktivnosti je Japan: „U Japanu recimo oko svakog vulkana imate više instrumenata nego cijela Seizmološka služba u Hrvatskoj“, rekao je Tkalčić, dodajući kako su se u Hrvatskoj stvari ipak počele po tom pitanju mijenjati upravo nakon petrinjskog potresa.

Odgovarajući na pitanje iz publike o eventualnoj povezanosti zagrebačkog i petrinjskog potresa, odnosno je li jedan potres aktivirao drugi, rekao je kako nema nikakvih indikacija da je potres u Zagrebu na bilo koji način doprinio potresu u Petrinji: „To su dva odvojena sustava rasjeda. Potres u Petrinji bi se dogodio i ovako i onako, jer je rasjed ovdje bio u stanju pred pucanje“.

Na pitanje iz publike je li se, obzirom na seizmičke aktivnosti zabilježene prije velikog potresa 29. prosinca (potres zabilježen 17. prosinca oko 11 sati na tri epicentralne točke – kod Nebojana, Budičine i Kostajnice) moglo pretpostaviti da će se na tom rasjedu nešto dogoditi, Tkalčić je kazao:  „Svaki potres se ponaša kao druga životinja. U tome i je problem. Neki rasjedi imaju neku aktivnost koja prethodi, dok se na drugim rasjedima to ne događa. Bila je zapravo vrlo mala vjerojatnost da se nakon 28. prosinca, dogodi jači potres kakav je bio 29. prosinca. Statistički, samo 5 posto od svih potresa u svijetu imaju taj nekakav prethodni udar koji je manji od onog što dolazi. Dakle, nismo napredovali do tog stupnja da bismo mogli na temelju neke aktivnosti na rasjedu znati da će se sljedećih dana ili tjedana dogoditi novi potres. Ja bih rekao da nije bilo apsolutno nikakvih indicija za pretpostaviti da će se dogoditi“.

Jedno od pitanja iz publike bilo je i ono može li ljudska djelatnost (primjerice bušenje radi crpljenja nafte i sl.) djelovati na pojavu potresa?

„Postoji mogućnost. Postoje dva aspekta te priče. Prvi je da vi ubrizgavanjem tekućine ili pumpanjem mijenjate napetost u podzemlju. Čim se mijenja napetost, mijenja se to polje tlaka i kako se te stijene, blokovi, naslanjaju jedan na drugi – vi time možete zapravo izazvati umjetne potrese. Jedno vrijeme se čak vrlo intenzivno radilo na tome može li se recimo u trusnom području jedan potres od magnitude 6 ili 7 zamijeniti sa 10 ili 100 manjih potresa magnitude 5. Vrlo brzo je postalo jasno da je to zapravo vrlo nepraktično. S druge strane, dosta je država u svijetu sankcioniralo bušenje, odnosno određene tehnike koje se danas koriste. Jedna od njih se zove „fracking“. Dosta država je to sankcioniralo, znači, nije dozvoljeno. Direktan odgovor na vaše pitanje je da, sasvim sigurno da ljudska aktivnost može prouzročiti umjetne ili manje potrese“.

Na kraju predstavljanja knjige koje je moderirao Davor Ljubičić,  Tkalčić nam je još jednom pojasnio i razliku između magnitude i intenziteta potresa, pojmova koje ljudi ponekad poistovjećuju. Često su se naime, nakon što bi mediji prenijeli izvješće Seizmološke službe o nekom potresu mogli čuti komentari – „opet nam lažu“ i „namjerno umanjuju magnitudu“. „Nama su popadale slike sa zidova“ ili „Kod nas su se tresla stakla, sigurno je bio jači“. Ipak, podsjeća i Tkalčić, magnituda nije isto što i intenzitet potresa.

„Kad se govori o intenzitetu potresa, misli se na intenzitet trešnje na površini zemlje, u određenoj točki, a to ovisi puno ne samo o vrsti građevine u kojoj se nalazite, na kakvom je ona terenu, koliko daleko ste od hipocentra i slično, dok je puno objektivniji način mjerenja energije koja se oslobodila u samom potresu tzv. „magnituda momenta potresa“. Ona se danas koristi u modernoj seizmologiji. Znači, to je mjera energije koja se oslobodila u tom potresu, za razliku od subjektivnog osjećaja koji ste vi osjetili negdje na površini, koji se onda naziva intenzitet trešnje“, kazao je Tkalčić koji pojmove vezane za potres objašnjava i u knjizi “Potresi: divovi koji se ponekad bude”.

 

Slađana Marković

Slađana Marković

Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.

NAJNOVIJE VIJESTI

X