PETRINJA – U organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata održana je komemoracija i posveta grobišta u Žicinoj šumi.
Na početku je Darko Dumbović, predsjednik petrinjske Koordinacije, podsjetio na strašan zločin koji se na tom mjestu dogodio po završetku Drugog svjetskog rata, a potom su svijeće, kod spomen obilježja, položili predstavnici obitelji stradalnika, Ministarstva hrvatskih branitelja, Grada Petrinje i braniteljskih udruga, dok je dr. Inoslav Brkić, unuk jedne od žrtava (Ludwig Ritzinger), tom prigodom kazao: „Zahvaljujem se ministru hrvatskih branitelja i potpredsjedniku hrvatske Vlade Tomi Medvedu koji je u razgovoru, više puta, istaknuo svoju želju i nastojanje da uskoro riješimo ovaj dio petrinjske, hrvatske povijesne enigme. Da se obave iskopavanja, napravi identifikacija u onoj mjeri u kojoj će to biti moguće, jer moramo znati da kod nekih već potomaka niti više nema, gdje bi mogli uzeti odgovarajući uzorak za DNA identifikaciju, negdje će kosti biti isprepletene, pa će to, isto tako, biti gotovo nemoguće obaviti. Negdje gdje će to biti moguće onda ćemo vidjeti da se te kosti sahrane u grobnicu svoje rodbine, tako da konačno te duše nađu mir.“
Još je dodao: „ Zahvaljujem se županu Ivanu Celjaku koji je izrazio svu podršku i nastojanje da se riješi ovaj dio petrinjske enigme, a tu je i gradonačelnica Magdalena Komes, bez čije pomoći ne bi bilo moguće rješavati ovu masovnu grobnicu, tako da očekujemo da će se uskoro ovaj problem riješiti.“
Na odavanju počasti, u ime Grada Petrinje, bio je i zamjenik gradonačelnice Ivan Prskalo: „Često znam govoriti, a i vjerujem u to, da je svaki kamen i svaki pedalj ove petrinjske hrvatske zemlje natopljen krvlju njenih mučenika i to tlo čine svetim. Ovo mjesto je nastalo zbog ogromne mržnje, skoro beskrajne mržnje, a mi smo se ovdje sastali zbog beskrajne ljubavi. Nažalost, ’45. se ponavljala i kasnije, zato što nije na vrijeme došlo do osude. Da bi došlo do praštanja prije treba doći do osude i do pokajanja. Isto tako govorimo i o ’90. godinama, znači mi smo ljudi kršćani, spremni opraštati i ovdje smo došli da se molimo i za ove žrtve i za one koji su to počinili da im dođe u svijest što su činili i da se takvo zlo više nikada nigdje na svijetu ne dogodi.“
Na kraju su molitvu predvodili preč. Josip Samaržija, upravitelj župe sv. Lovre i trajni đakon Vjekoslav Uvalić.
