SIBIĆ – U znak zahvale Hrvatima iz Novog Zelanda, koji su nakon potresa pomogli mještanima petrinjskog naselja Sibić, postavljen je „Spomen križ“.
O samoj akciji postavljanja Boris Dražetić, predsjednik Zavičajno-braniteljske udruge „Sibić“ je kazao: „Okupili smo se pokraj križa vjere, snage i ljubavi koja nam daje snagu i volju da ćemo ustrajati izdignuti se iz ovih teških dana koji su nas zadesili i koje još uvijek proživljavamo od prosinca prošle godine, te se nadamo da će se vratiti život u ovo naselje, ako ne bolji, onda barem onakav kakav je do tada bio. Tih teških dana, ali i do sada pomagali su nam volonteri iz Zagreba, kao i petrinjski gradonačelnik koji nam je sve te dane bio na pomoći i još je uvijek, jer bez njegove pomoći u daljnjem razdoblju nećemo moći dalje sve to izgurati.“
Dragutin Bajilo, volonter iz Zagreba, tom prigodom je naglasio: „Drago mi je da sam jedan mali kotačić koji je uspio spojiti daleki Novi Zeland s domovinom i ta priča je sada konačno završila, ljudi su od srca pomogli i naselje je dobilo za uspomenu križ nade i nadamo se da se više nikada neće ponoviti to što se sada dogodilo u ovom naselju. Nažalost, već treći puta ratovi i elementarne nepogode, sve to ih je pogodilo, ali se nadam da će ubuduće biti bolje i da će biti više ljubavi, sreće i veselja.“
Poticatelj svega toga bila je obitelj Ćurin koja se u trenutku katastrofe, ali i Corone, našla u Zagrebu i nije se mogla vratiti u Novi Zeland, te je pokrenula akciju o čemu je više kazao Petar Ćurin: „Došao sam u Hrvatsku prije godinu i pol dana, a moja obitelj je upravo bila u Zagrebu kada se dogodio potres i odmah su nas kontaktirali s Novog Zelanda što treba napraviti. Jako sam ponosan da smo uspjeli napraviti nešto za ovo naselje, a ovaj križ predstavlja nadu za njega, za našu državu i mogu reći da sam ponosan na naše ljude iz Novog Zelanda i također na naše volontere koji su nešto napravili za budućnost ovog naselja. Akcija je počela prikupljanjem novca, puno ljudi je uplatilo izravno u državni fond, međutim mi smo napravili nešto posebno i tamo se planira jedan veliki koncert za Dan državnosti, a nadamo se da će biti još puno toga, međutim to su ljudi koji su davali koliko su mogli i onda je Hrvatsko kulturno društvo – Auckland poslalo novac mještanima Sibića i još jednom mogu reći da sam ponosan na njih i sretni smo da smo mogli na neki način pomoći.“
U ime Grada Petrinje zahvalio se i gradonačelnik Darinko Dumbović: „Hvala vam što ste ovdje i što ste svojim dobrim djelima pokazali onaj humani karakter čovjeka da dođete u epicentar katastrofe našeg Grada, naše Županije i da pružite ruku pomoći ljudima kojima stvarno ta pomoć treba. Nigdje možda, baš u ovom dijelu Europe, ne treba pružiti ruku kao što su to gradovi Petrinja, Sisak i Glina. Zahvaljujem se u ime svakog mještana Grada Petrinje, a pogotovo mještana Sibića što ste ovdje odredili sanaciju i pokazali da i Novi Zeland i svi dragi ljudi, prijatelji koji su kroz taj humanitarni, društveni i ljudski karakter pokazali i senzibilizirali i neke koji možda nemaju taj osjećaj. Nikada, ali baš nikada nije trebalo više tog osjećaja da jedni drugima pomognemo i svi imamo svoj križ i nosimo svoj križ. I Grad nosi svoj križ i ja nosim križ, svi nosimo, ali ovaj križ je „Križ ljubavi, humanosti, duhovnosti“ i svega onoga što čovjeka čini čovjekom. Kada pređete te tisuće i tisuće kilometara i dadete tu pomoć onda samo možemo biti zahvalni neka nam vaša dobra djela koja radite budu poruka, ne nama koji znamo za dobra djela, nego onima kojima vaša ljudskost i karakter trebaju biti inspiracija da svi budemo dobri ljudi i da budemo na mjestima gdje treba pomoći. Zato vama i vašim obiteljima želim puno sreće i da dođete ponovo ovdje u bolje dane kada se ovo tlo smiri, kada u životu ne bude više distance, jer tri katastrofe smo prošli: Domovinski rat, gdje se ovdje stvarala domovina, ovdje je krvarila i ovdje su ljudi ginuli, a vi koji pomažete iz Novog Zelanda vi „ginete“ na drugi način i to je velika stvar. Zatim imamo i Covid i moramo biti na distanci i sada na kraju nam dolazi potres, ne znam može li biti što gore da jedna generacija proživi osim da ostane bez života i zato život gledajmo zajednički, pružimo si jedni drugima ruku, pomognimo i recimo jedni drugima velika hvala. Još jednom posebna zahvala svim obiteljima koje su dale pomoć našim ljudima, a posebna zahvala i volonterima, koji su posebni ljudi i koje sam ovdje vidio u najtežem trenutku hladnoće, uz veliki minus, ali postoje topla srca i neka nam ostanu topla i vruća za ovaj naš kraj.“
