NEBOJAN – Obilježavanje „Dana sjećanja 1991.-2023.“ na poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje i civilne žrtve u Domovinskom ratu grada Petrinje, te razaranje našeg grada u rujnu 1991.godine, počelo je kod spomen područja „Skele spasa“ u Nebojanu dovoženjem državnog barjaka preko rijeke Kupe s ratnim barjacima postrojbi koje su operativno djelovale na tom prostoru u jesen 1991.godine.
Zastavu je donio Marko Turković, sin hrvatskog branitelja, a predao ju je Mariu Vuiću, začetniku ideje „Skele spasa“ koji je podsjetio zbog čega je odlučio „oživiti“ ovo spomen područje. „Moj motiv i moja želja su bili da se ne zaborave ta herojska djela i ta improvizacija ljudi koji su u tim vremenima prepoznali ugrozu i podigli ovu skelu, napravili ovu skelu, baš u tom ključnom trenutku te su uz pomoć nje spasili bezbroj ljudi. Kako je vrijeme odmicalo, sve je to palo u zaborav. Nemam riječi ni danas, da se nitko od državnih dužnosnika danas nije došao. Što to govori o njima?“, pitao se Vuić.
Pročitana je i prigodna povjesnica u vezi događaja 2. rujna 1991. godine, odnosno prvog otvorenog napada neprijateljskih postrojbi na grad Petrinju i okolna naselja, a Darko Dumbović, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – ogranak Petrinja podsjeća kako je „Skela spasa“ u Nebojanu spasila na tisuće života.
„Skela koja je zaista značila spas na drugu obalu Kupe. Ovdje su ljudi kojima je stalo, stalo im je do toga da se ne zaboravi istina, da se oda počast i zahvala onima koji su zaslužni i za ovu Skelu, za sve što je učinjeno u Domovinskom ratu, hrvatskim braniteljima koji su stvorili neovisnu Hrvatsku. Oni koji nisu danas ovdje došli, njima na čast i sramotu i njima nije stalo. Ovdje smo zapalili svijeće i položili vijence, odali počast trojici poginulih hrvatskih branitelji koji su poginuli na ovom prostoru ovdje, ne dok je vozila Skela, dakle Ivanu Čauševiću, Vladi Čavki i Nikoli Kovačeviću, ali i za sve poginule hrvatske branitelje i braniteljice, za svu našu umrlu braću koji su umrli i poslije Domovinsko rata, kao i za sve civilne žrtve Domovinskog rata“, kazao je Dumbović.
Na kraju su brojna izaslanstva položila vijence i zapaljene svijeće pokraj spomen križa. U ime Grada Petrinje učinio je to zamjenik gradonačelnice Ivan Prskalo. „Ovo je sveto mjesto. S ovog mjesta su spas tražili stanovnici Petrinje, Gline i Topuskog. Morali su napustiti svoju djedovinu i svoju očevinu, ali njihovo srce je uvijek ostalo tu, ostalo je s ove strane Kupe, znali su da će se vratiti. Naši hrvatski građani, napustivši svoje, svakog dana su sanjali povratak na svoju Banovinu, na svoju očevinu. Ta očevina je krvlju natopljena. Svako mjesto, svaki kamen naše Banovine i naše domovine Hrvatske, natopljen je krvlju, preskupo plaćenom za ono što imamo. Zato je žalosno kada se to ne cijeni“, kazao je Prskalo.
U ime Sisačko-moslavačke županije i župana Ivana Celjeka kod „Skele spasa“ bila je Alenka Ljubešić, pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Sisačko-moslavačke županije.
„Danas smo ovdje da se prisjetimo žrtve svih hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote, 598 smrtno stradalih, poginulih hrvatskih branitelja na području Petrinje, 598 obitelji koji su ostali bez svojih najmilijih. Danas smo ovdje da im odamo počast, da ih se sjetimo i da im zahvalimo. Želim zahvaliti i vama hrvatskim braniteljima koji i danas promičete one vrijednosti Domovinskog rata koje ste tada branili, svojim životima. Vi hrvatski branitelji najveći ste junaci u hrvatskoj povijesti i zato budite ponosni na to“.
Pokraj spomen križa molitvu je u zajedništvu s don Paškom Glasnovićem predvodio trajni đakon Vjekoslav Uvalić. „Ako je križ Isusa Krista spas – skela cijeloga svijeta, križ je skela cijeloga svijeta. Pred ovim križem, pred ovom skelom našeg spasitelja Isusa Krista mi se danas poklanjamo i želimo pokloniti i zahvaliti za spasenje. Na taj način želimo dati obol i zahvalu onima koji su činili dobro, kroz ovu skelu, kojoj se danas ne poklanjamo ovom predmetu, nego onima koji su činili dobro da se mi i naš narod, naše potomstvo, naš hrvatski narod, spasi od nevolje i zla“, rekao je između ostaloga Uvalić.
Skela je svoj prvi „plov spasa“ imala 2.rujna 1991.godine tijekom žestokog napada na Petrinju, a do sredine 1992.godine prevezla je veliki broj ljudi i stoke koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove. Kolona prognanika se protezala i do sedam kilometara, a skelari su radili danju i noću kako bi prevezli što veći broj prognanika. Istovremeno, prevozili su hrvatske vojnike koji su branili obližnja sela i stanovnike.
Program kod „Skele spasa“ zajednički su organizirali Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – ogranak Petrinja i Klub policije 91.-Ratna policija Petrinja, DVD Nebojan, Inicijativa mladih Nebojana na čelu s Mariom Vuićem i uz tehničku podršku Gradske knjižnice i čitaonice Petrinja.
