PETRINJA – U 160. obljetnicu svog osnutka i neprekinutog djelovanja koju obilježava ove godine, Hrvatsko pjevačko društvo „Slavulj“ Petrinja, publiku je uvelo sjajnim koncertom „Međimurska rapsodija“, održanim u subotu, 27.travnja 2024. u prostoru obnovljenje petrinjske Gradske munjare.
Bio je to koncert na kojem je sve „kliknulo“ i posložilo se baš kako treba – od izbora repertoara, preko angažiranih, maksimalno koncentriranih zborskih pjevača „Slavulja“ i solista Maje Ostojić i Daria Vrbaslije, dirigenta, maestra Josipa degl’ Ivellia koji je suvereno vladao koncertom, minuciozno usklađujući izvođače, izvrsnog pijanista Marija Čopora na kvalitetnom Stainway klaviru, brojne publike iz Petrinje i okolnih gradova koja je od početka do kraja „disala“ s pjevačima pa sve do akustike i ugođaja koji je pružio prekrasni prostor obnovljene Gradske munjare.
Nije pretenciozno ni pogrešno reći kako je ovo bio jedan od povijesnih koncerata „Slavulja“ i to iz više razloga. Osim što su njime otvorili proslavu svoje velike 160. obljetnice i po prvi puta nastupili u atraktivnom prostoru obnovljene Gradske munjare, članovi Mješovitog zbora HPD-a „Slavulj“ po prvi puta su u Petrinji u cijelosti izveli „Međimursku rapsodiju“ Emila Cossetta.
Program koncerta sastojao se od dva dijela. Prvi dio sadržavao je sedam izvornih međimurskih napjeva koje su zboraši izveli a’capella. Među prvih šest, za koje je harmonizaciju napisao Vinko Žganec, tri su za „Slavulje“ bile premijerne izvedbe („Vjutro sam se rano stano“, „Ćuk sedi“ i „Ftiček veli, da se ženil bode“). Kao svojevrsni most, odnosno poveznica i najava onoga što slijedi u nastavku, na kraju prvog dijela izvedena je Cossettova verzija napjeva „Tam prek Drave grmlavica“.
Uvodeći publiku u drugi dio koncerta, dirigent Josip degl ‘Ivellio podsjetio je kako je prvu verziju „Međimurske rapsodije“ Emil Cossetto napisao u prvoj polovici 80- ih godina prošlog stoljeća. Tu prva verziju s 11 stavaka, napisanu za tamburaše, dva solista i mješoviti zbor, Cossetto je snimio s tadašnjim Mješovitim pjevačkim zborom „Moše Pijade“ (kasnije „Lira). Nakon toga ova verzija nije više izvođena. „Kao da je pala u zaborav“, rekao je degl ‘Ivellio. Cossetto, koji se često vraćao svojim ranijim djelima, prvu verziju „Međimurske rapsodije“ kasnije je preradio za glasovir, dvoje solista i mješoviti zbor. Od prve, ta druga verzija razlikuje se u otprilike 30 posto notnog materijala, nešto drugačijem rasporedu stavaka, ali i činjenici da glasovir ovdje nije samo puka pratnja.
„U nekim momentima glasovir je čak otegotna okolnost zboru. Ovdje se radi o monolozima. Rapsodija je napisana kao solistički monolog klavira, zbora, solista samih ili solista sa zborom. A zašto je ovo večeras mala povijest, odnosno zašto ovo upisujemo kao povijesni dan? Međimurska rapsodija u cjelini, ova druga verzija koju ćete večeras čuti, nastala par godina nakon one prve, nikada nije izvedena u cijelosti. Relativno nedavno izveo ju je jedan varaždinski zbor, Kapela Paulina Warasdin i to 7 odabranih stavaka u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu. Cjelovitu ne! Dakle, večeras, upravo ovdje, čut ćemo prvi put od 80-ih godina otkada je nastala, cjelovitu izvedbu svih 11 stavaka Međimurske rapsodije. To je mali poklon i nama, ali i ovoj predivnoj dvorani“, rekao je maestro degl ‘Ivellio, podsjetivši kako je autor „Međimurske rapsodije“ Emil Cossetto i privatno, zahvaljujući prijateljstvu i kumstvu s Petrinjcem Eduardom Gennerom bio povezan s HPD-om „Slavulj“ i Petrinjom u koju je često dolazio.
Cjelovitu „Međimursku rapsodiju“ Mješoviti pjevački zbor HPD-a „Slavulj“ premijerno je izveo zajedno s izvrsnim pijanistom Mariom Čoporom, profesorom na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu te solistima Majom Ostojić, članicom HPD-a „Slavulj“ i Dariom Vrbaslijom, članom Akademskog muškog zbora FER-a.
Publika koja je na ovom koncertu tražila mjesto više, pozorno je, s velikim zanimanjem pratila program, a zasluženim, gromoglasnim pljeskom na kraju i pozivom na bis, izvođačima zahvalila na posebnom glazbenom doživljaju.
U konačnici, izvedbom svojih slavuljaša i suradnika koji su im se pridružili, kao i čitavom atmosferom ovog prvog slavljeničkog koncerta u godini 160. obljetnice, bio je i maestro Josip degl ‘Ivellio , umjetnički voditelj i dirigent HPD „Slavulj“ od 1995. godine.
„Dojmovi će se vjerojatno još malo slegnuti. Večeras je u prvom dijelu bilo 7 kompozicija i 11 u drugom. Od 7 u prvom dijelu, 3 su premjerno izvedene, a 4 su iz recimo starijeg, ali već davno starijeg repertoara. U drugom dijelu 11 kompozicija – sve prvi put. Mislim da smo dobili dobar štimung s prvim dijelom a cappella koji je kratak i onda ide ova veličanstvena Rapsodija.
To je zapravo koncert za klavir, soliste i zbor. Klavir je tu solistički instrument, što ste mogli i čuti, uz fantastičnog pijanista Marija Čopora. Naravno, uz naše snage list Maju Ostojić, sopran solo i kolegu Daria Vrbasliju iz Zagreba koji je došao da nam upotpuni taj duet. Čuli ste koliko je tu različitosti – 11 stavaka, sve u komadu. Nisam mjerio, pogledat ću poslije na snimci, ali sigurno je to 45 minuta trajalo, tu negdje. To je za jedan komad dosta zahtjevno – 45 minuta neprekinutog pjevanja, muziciranja, od fortea, piana, sporog tempa, brzog tempa, ima puno teksta, puno svega.
Ja mislim da su se svi super potrudili. I dvorana je svjetska, klavir je naravno svjetski, jer uz neki električni pijanino to bi bilo jako loše. I publika je do zadnjeg mjesta bila ispunjena, mislim da je više od sto ljudi došlo, morali smo još dodavati stolice. Predivno, stvarno predivno“, rekao je degl’ Ivellio primajući nakon koncerta brojne čestitke.
Pun pozitivnih dojmova suradnjom sa „Slavuljima“ i njihovim dirigentom bio je i Dario Vrbaslija koji je, uz Maju Ostojić, na koncertu nastupio kao solist.
„Najiskrenije, uživao sam jer je „Slavulj“, osim što je zbor s vrlo dugom poviješću, aktivnom poviješću, zbor koji stvarno ima jako lijepu boju, koji odlično radi, naravno s maestrom degl’ Ivelliom, ali i zbor koji ima jednu dušu koju je vjerojatno očuvao svih tih 160 godina, tako da je, kao što sam rekao, bio užitak s njima raditi. Ovo je bila prva, ali nadam se ne i naša posljednja suradnja. Mislim da je i publika uživala, što se vidjelo na kraju i po aplauzu koji smo dobili“, kazao je Vrbaslija.
Među brojnim čestitarima koji su nakon koncerta „Slavuljima“, njihovom dirigentu i gostima uputili pohvale, bila je i petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes.
„Jako sam radosna večeras. Uživali smo svi skupa u ovim prekrasnim, specifičnim međimurskim napjevima. Jako, jako lijepa skladba. Žao mi je što nismo smjeli pljeskati i između stavaka, jer je svaki stavak posebno zaslužio pljesak i sa solistima i sa zborom i klavirskom – kako je maestro rekao, ne pratnjom, nego zapravo ravnopravnom izvedbom u cijeloj ovoj skladbi. Prekrasan je i ambijent, prekrasan prostor, zaista jedan sklad glazbe i akustike u njemu. Čestitam članovima „Slavulja“ i maestru 160. obljetnicu kontinuiranog, neprestanog rada Društva. Želim „Slavulju“ najmanje još toliko godina rada. Pozivamo i nove članove da im se pridruže, da održimo ovu prekrasnu tradiciju prekrasnog zborskog pjevanja u gradu Petrinji“, rekla je nakon koncerta gradonačelnica Komes.
Inače, na 160 godina dugu, neprekinutu pjevačku tradiciju petrinjskog „Slavulja“, na samom početku koncerta publiku je podsjetio Željko Crnković, predsjednik HPD-a „Slavulj“.
„Hrvatska pjevačka društva kao samostalna udruženja, osnovana zbog njegovanja amaterskog zborskog pjevanja, počela su se ustrojavati uglavnom nakon 1860. godine. Prva takva društva utemeljena su u Karlovcu (1858. Zora), Zagrebu (1862. Kolo) i Križevcima (1864. Zvono). U Petrinji je za pokretanje takvog društva bio zaslužan Čeh Josip Břiza, učitelj prirodopisa i fizike, ali s glazbenim obrazovanjem, koji se u Petrinju doselio 1861. godine.
U to vrijeme, u Petrinji je unutar Glazbene škole postojao privatni muški kvartet u kome je i Břiza pjevao, a potom bio i zborovođa. Smatrao je da bi se slično tomu trebalo osnovati „domaće“ pjevačko društvo u koje je nastojao privući što više Petrinjaca. Potaknuti primjerima Karlovca, Zagreba i Križevaca, u Petrinji se 1864. godine živo radilo na utemeljenju društva u kojemu će se okupiti svi koji imaju volju za lijepu hrvatsku pjesmu, a koja se u ono vrijeme na javnim mjestima rijetko čula.
Prvi sastanak i dogovor za osnivanje domaćeg pjevačkog društva u Petrinji održao je Břiza u prosincu 1864. godine, u kući koja je danas u konstrukcijskoj obnovi nakon potresa, tada kuća i gostionica Đure Bifflina u Kaniškoj ulici broj 1, danas Ulica Matije Gupca 23, s lijeve strane u pravcu Zagreba i Gline, po prelasku mosta na Petrinjčici, Kanižanskog mosta, danas mosta Volontera. Kako je Břiza zapisao, nastojao je okupiti što više Petrinjaca, „koji imaju dobar glas i ponešto naobrazbe za glasbu, da bi ih u privatnom krugu, u narodnomu muškom četveropjevu, podučavao i tako na glazbenom temelju započeo u Petrinji gojiti narodnu pjesmu“. To su bili prvi koraci prema osnivanju društva pod nazivom „Petrinjsko pjevačko družtvo“.
Ime „Slavulj“ ustalilo se od 1868. godine, a pretpostavlja se kako su Břizu i petrinjske pjevače za ovaj naziv inspirirali stihovi o „slavulj ptici“ iz pjesme Petra Preradovića „Jezik roda moga“. Nakon Drugog svjetskog rata naziv Društva je promijenjen, a „Slavulj“ je kao Zbor kotarskog sindikalnog vijeća, ušao u sastav RKUD-a „Artur Turkulin“. Ime HPD„Slavulj“ vraćeno mu je 1991. godine. Iako je mijenjalo naziv, Društvo od osnutka 1864. pa sve do današnjih dana, djeluje u kontinuitetu. Djelovanje je nastavljeno čak i u progonstvu, tijekom Domovinskog rata.
Tijekom 160 godina povijesti, uz osnivača i prvog zborovođu Josipa Břizu, značajan trag u Slavulju ostavili su i dirigenti Vinko Hendrych, Stjepan Križanić, prof. Vladimir Stahuljak, Milivoj Grgić, Mato Bučar, Miroslav Rehor, Ljudevit Geček, Nikola Bašić, a od 1995. Josip degl’ Ivellio.
Za svoj rad, HPD „Slavulj“ dobio je brojne nagrade i priznanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 56 državnih Susreta hrvatskih pjevačkih zborova koji se danas održavaju u organizaciji Hrvatskog sabora kulture, „Slavulj“ je sudjelovao na 34. Zanimljivo je spomenuti da su ovi Susreti zaživjeli upravo u Petrinji, gdje je od 1968. do 1972. održano i njihovih prvih pet izdanja”.
Osim što je podsjetio na povjesnicu „Slavulja“, predsjednik Crnković pozdravio je brojne uzvanike koji su došli na njihov obljetnički koncert. Među njima bilo je i nekadašnjih predsjednika, zborovođa, dirigenata, voditelja sekcija, počasnih članova i pjevača „Slavulja“, kao i predstavnika nekoliko pjevačkih zborova iz Samobora, Siska i Zagreba s kojima slavuljaše veže dugogodišnje prijateljstvo i suradnja. Zahvalu je uputio i petrinjskom župniku Josipu Samaržiji koji ih je nakon potresa primio pod krov Pastoralnog centra „Kardnal Franjo Kuharić“ u kojem i danas Mješoviti pjevački zbor i Gradski dječji zbor održavaju svoje probe.
„Poseban pozdrav upućujem vama – bivšim i aktivnim članovima, pjevačicama i pjevačima, jer ste vi jedna vrijedna nota trajno zapisana u 160-godišnjoj povijesti i partituri Slavulja“, rekao je Crnković. Pozvao je i nove članove da im se pridruže: „Zapjevajte s nama, pjevajmo zajedno, jer time nastavljamo ovu 160-godišnju tradiciju organiziranog zborskog pjevanja u Petrinji“.
„Međimurska rapsodija“, prvi koncert prigodom obilježavanja 160. obljetnice osnutka i neprekinutog djelovanja HPD-a „Slavulj“ sufinanciran je sredstvima Grada Petrinje i Sisačko-moslavačke županije. Tehničku podršku organizaciji koncerta pružili su: Poslovne zone Petrinja, POU Hrvatski dom Petrinja, Srednja škola Petrinja, OŠ Mate Lovraka Petrinja i Župa sv. Lovre Petrinja.
