TABORIŠTE – Sveti Vinko (San Vicente de Zaragoza), đakon i mučenik iz vremena cara Dioklecijana, zaštitnik je vinogradara i vinara, a njegov se spomendan obilježava 22. siječnja.
Povodom toga okupili su se i vinogradari petrinjskog naselja Taborište, koji imaju svoje vinograde na području Petrove kose, gdje su postavili kip sv. Vinka o čemu je više kazao jedan od njih Zdenko Kokan: „Organizacija Vincekova postoji već, kako se kaže, sto godina i svake godine smo tu, ne prolazi niti jedna da nismo organizirali malu rezidbu uz pečenje mesa i vino, uz sve što uz to ide. Sada smo ovo realizirali, preko trajnog đakona Vjekoslava Uvalića, da ovdje postavimo kip sv. Vinka. Još su u tijeku dodatni radovi tako da ćemo imati mjesto za zapaliti svijeću.“
Kako je došlo do realizacije izrade i postavljanja kipa sv. Vinka pojasnio je autor, trajni đakon Vjekoslav Uvalić: „Na slavu Božju, zahvaljujući dragim ljudima, prošle godine na inicijativu u zajedničkom druženju, dok je u Hrastovici župnik bio fra Dragan Grizelj, razgovarajući s ljudima, a i u našoj kršćanskoj tradiciji moleći ovdje blagoslov vinograda zapazio sam da nije bilo nikakvog znakovlja naše kršćanske katoličke vjere. Obzirom da se bavim sakralnim dijelovima, recimo tako umjetninama, kiparstvom, poželio sam im da ih štiti, ovdje blagoslovi, sam zaštitnik sv. Vinko, da to bude jedno značajno mjesto, onako osvijetljeno dolaskom u vinograde da se mogu kratko pomoliti. Ljudi su se time složili i zahvaljujući Bogu projekt je krenuo i našli smo zajedničku točku i to smo napravili.“
Još je dodao: „Kip je rađen od petrinjske gline, ima ostataka i od druge gline, ali većina je petrinjska, naravno s detaljima koje simbolizira sv. Vinko kao đakon. U ruci drži palminu granu, znak mučeništva, a u drugoj ruci znak vinove loze s plodom, grožđem i zelenim bujalim lišćem kao znakom nade, pobjede, koja poziva vjernike, ali i vinogradare da se nadaju svakoj plodonosnoj godini koja je ispred njih.“
Kip sv. Vinka blagoslovio je fra Mate Bašić, župnik Župe sv. pape Ivana Pavla II. u Petrinji i Župe sv. Bartola u Hrastovici, u zajedništvu s don Ivom Borićem, policijskim kapelanom PU SMŽ i trajnim đakonom Vjekoslavom Uvalićem: „Ne samo da je Vinko bio đakon i mučenik i kao takav primjer svakome od nas, nego i zaštitnik svih onih koji se bave vinogradarstvom, zaštitnik vinograda, a znamo i sami danas koliko je problem kada u ovim vremenskim uvjetima u kojima živimo ili klimatskim uvjetima nažalost nekada doista trebamo tražiti Božju pomoć. Ovdje je zato i ovaj kip da bi nam bio i sam Bog na pomoć, da doista možemo i služiti na taj način kako bismo imali plodove zemlje, kako bismo imali i plodove samoga vinograda. Poznata je izreka da vinograd ne traži gospodara, nego traži slugu. Sam đakon Vinko je bio sluga, bio je služitelj, đakon i sama riječ diakonia znači služiti. Upravo zato je važno da je ovdje, na ovome mjestu, budemo oni koji znamo služiti jedni drugima, ali i da na taj način služimo i gospodarimo tako i samom zemljom, da imamo doista i plodove zemlje i da imamo na kraju onda i vino koje razveseljuje srca naša kako to govori i samo Sveto pismo. I sam sv. Pavao govori kada piše Timoteju: popij malo vina to ti je dobro za želudac, ali prije svega je važno da shvatimo kako je uvijek i u svemu Bog stvoritelj onaj nam i daje blagodati, koji nam daje sve ono što nam je potrebno u životu i koji nam daje svako dobro. Stoga, ovdje sabrani blagoslivljajući ovaj kip želimo blagoslivljati i sve nas, blagoslivljati i ovaj naš kraj, ovo naše Taborište, sve vas koji ovdje živite i radite da na taj način budete puniji božjega blagoslova i božje milosti. Kao župnik, prije svega zahvalan sam našem đakonu Vjeki što je izradio ovaj kip i tu je puno poveznica. Jedna je i prva koju mogu spomenuti je glina. Petrinja i Banovina uvijek su bili poznati po glini i ovaj kip je izrađen od gline, a i sami znamo da je simbol Petrinje glinena Stucka, dakle glina je nešto što obilježava ovo područje, a na taj način može obilježiti i ovaj kraj. Drugo, Vinko je bio đakon, a i naš Vjeko je isto đakon, to je druga poveznica koja nam pokazuje na taj način da uistinu trebamo služiti jedni drugima i biti oni koji služimo ljudima, ali služeći ljudima služimo Bogu i to je ono što bismo svi, kao ljudi, a ne samo kao kršćani, nego prije svega kao ljudi, trebali biti uvijek svjesni i doista na taj način raditi, činiti sve kako bismo mogli služiti jedni drugima. Zato ovdje sabrani moleći i blagoslivljajući ovaj kip s radošću zajedništva jer na taj način pokazujemo i u ovome kraju da je ovdje živa vjera. Možda ona nije vidljiva uvijek na taj način, ali ipak staviti kip jednoga sveca u vinograde nije mala stvar i to je doista nešto što nam daje jednu snagu i što nas potiče da još više onda budemo tako i povezani upravo u tom svom identitetu jer smo narod Božji. Hrvati su uvijek bili oni koji su čuvali znakove vjere, kojima je zapravo i sama vjera bila i identitet bez kojega vjerojatno nikada ne bi bili narod kakav smo danas. Gubimo danas na mnoge načine različite identitete, možda smo ga izgubili i gubimo ga i kroz promjenu i valute, jer osobno smatram da je uvijek „slika cara, slika onoga kome pripadam“, sada je pitanje kome pripadamo. Mi smo oduvijek bili Europa i jesmo, ali opet hrvatski smo narod i zato čuvajmo te stvari koje nas doista vezuju i uz naše stare koji su dali svoj život, koji su prolili svoju krv i sami znamo da ovdje u blizini imamo i masovne grobnice, sami znamo koliki su ljudi ovdje i u povijesti prolili svoju krv da bismo mi danas ovdje mogli stajati, da bismo mogli ovaj kip blagoslivljati. Budimo zahvalni svima njima i u tom duhu zahvalni svakome čovjeku koji je ovdje živio, koji je i koračao ovim krajem, zahvalni samome Bogu što nam je dao priliku da i mi budemo dio ovoga zajedništva ovdje, molimo zajedno onako kako nas je sam Isus učio.“
Na kraju, svi su umirovljenom Vrhbosanskom nadbiskupu, kardinalu Vinku Puljiću, koji je posjetio Petrinju i Sisačko-moslavačku županiju 2015., 2017. i 2019. godine, zaželjeli dobro zdravlje i sretan imendan.
