U današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovarat ćemo o oklijevanju odnosno odgađanju nekih obveza i životnih odluka – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, kako bi pokušali saznati kada je ovakvo ponašanje u redu i poželjno, a kada nam ipak ne donosi željene rezultate.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 12.travnja 2024.godine
TEMA : Oklijevanje
Mario: Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u ovotjednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovarat ćemo o oklijevanju odnosno odgađanju nekih obveza i životnih odluka – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, kako bi pokušali saznati kada je ovakvo ponašanje u redu i poželjno, a kada nam ipak ne donosi željene rezultate. Zasigurno smo svi mi u svakodnevnom životu doživjeli nešto od slijedećih situacija: Morate li obaviti važan zadatak, a već ste prekoračili rok? Uzrujani ste jer osjećate da ćete zakasniti na sastanak? Odgađate poslati ponudu na natječaj, sve dok on već ne bude zaključen? Što nam se to događa? Kako pojasniti oklijevanje?
Daša: Katkad je oklijevanje korisno, jer daje priliku za bolju pripremu ili spoznaju da od nečega treba odustati, no najčešće se dugoročno ne isplati.
Oklijevanje je uobičajena i sveprisutna ljudska osobina. Istraživanja su pokazala da petina odraslih ljudi redovito oklijeva, a kod mladih taj postotak raste do 80 posto. Oklijevati ne znači tako se ponašati baš u svakoj situaciji, nego dovoljno često da bude uočljivo i da remeti uobičajeni životni ritam. Neki u svoju obranu kažu da su učinkovitiji kad im se približi rok za dovršetak zadatka, nego kad imaju podosta vremena na raspolaganju.
S druge strane, katkad je oklijevanje i korisno, jer daje priliku za bolju pripremu ili za spoznaju da od nekog cilja treba odustati. Stručnjaci s područja mentalnog zdravlja tvrde da su ljudi koji oklijevaju u prosjeku manje uspješni prema brojnim mjerilima u odnosu na ljude koji djeluju brzo i odlučno. Tko oklijeva, manje je učinkovit u poslu, ima veće nepotrebne troškove, plaća više poreza pri jednakoj zaradi, slabije štedi i ima više zdravstvenih problema.
Sve od nabrojenog lako je povezati s oklijevanjem – zakasnjelo pristupanje obavljanju posla, propuštanje korištenja trgovačkih popusta i poreznih olakšica, odlaganje odlaska liječniku ili provođenja terapije – sve su to načini na koje sabotiramo svoje izglede za uspjeh.
Mario: Oklijevaju li ljudi i kada trebaju učiniti nešto što ih raduje ili se to oklijevanje odnosi samo na neugodne životne situacije?
Daša: Oklijevanje se ne tiče samo ispunjavanja obveza, nego i izvođenja ugodnih aktivnosti. Ljudi skloni oklijevanju propuštaju se dogovoriti za izlaske ili posjete, kasne na privatne sastanke ili ne uspijevaju pravodobno rezervirati putnu kartu ili smještaj.
Iako se “brzopoteznim” ljudima rješenje za oklijevanje može učiniti jednostavnim ( ono jednostavno – prestani oklijevati i djeluj odmah), mnogi jednostavno nisu sposobni početi brzo djelovati – nešto ih koči i onemogućava njihovo djelovanje.
Mario: S čime se sve oklijevanje povezuje u svakodnevnom životu?
Daša: Mnogi ljudi vjeruju – ili su im rekli, da je oklijevanje posljedica lijenosti, površnosti, neorganiziranosti ili nemara. U većini slučajeva istina je potpuno suprotna. Kao što je napisala jedna američka psihologinja u kolumni u magazinu Psihologija dana, ljudi koji oklijevaju većinom su vrlo savjesni, odgovorni i marljivi, te im je itekako stalo da ispune obveze na vrijeme i kvalitetno. Svi se sada možemo zapitati: U čemu je onda problem? Odgovor je u tome što nabrojane poželjne osobine dolaze u paketu s onima koje navode na oklijevanje.
Onaj kojemu je jako stalo da sve obavi kako treba istodobno se i najviše boji da stvari neće ispasti dobro. Upravo je strah s jedne strane poticaj za savjesno i odgovorno djelovanje, a s druge uzrok oklijevanja i odgađanja kadgod postoji sumnja u povoljan ishod.
Mario: Recimo sada nešto malo više o povezanosti oklijevanja, straha i tjeskobe.
Daša: U temelju je oklijevanja često čuči tjeskoba.
U korijenu oklijevanja su najčešće strah ili neka od njegovih nijansi – tjeskoba, strepnja, bojazan ili stid. Ljudi koji često i snažno osjećaju strah, bio on utemeljen ili ne, nisu sami odabrali takvo stanje, nego pate od tjeskobe odnosno anksioznog poremećaja. Tjeskoba je ta koja neugodnim emocijama tjera ljude da odgađaju činiti određene stvari.
Tako neki odgađaju akciju nadajući se da će se s vremenom situacija promijeniti nabolje, pa neugodna akcija više neće biti potrebna. Drugi priželjkuju da će se, dok oklijevaju, bolje pripremiti za neugodan ili zahtjevan zadatak – ili da će u međuvremenu mentalno očvrsnuti i tako se lakše suočiti s onim što sada izbjegavaju. Treći oklijevaju – iako ne očekuju da će dugoročno izbjeći nemilu obvezu, nego jednostavno odgađaju neugodu koliko je god moguće.
Niti odgađanje naizgled ugodnih aktivnosti nije paradoksalno. Primjerice, predviđate li da ćete se osramotiti na susretu s voljenom osobom, tada ćete i takav susret doživjeti stresnim, umjesto ugodnim. U skladu s time, nastojat ćete ga odgoditi “za bolje dane”.
Nadalje, očekujete li da se na turističkom putovanju nećete najbolje provesti, dugo ćete se predomišljati oko rezervacije i drugih putnih planova. Iako je i samo oklijevanje neugodno i narušava duševno blagostanje, kao što su utvrdili istraživači sa sveučilišta u kanadskom Calgaryju, suočavanje sa stresnim zadatkom bilo bi još neugodnije – tako barem osjeća tipično oklijevalo. Pritom je katkad u pravu, a ponekad baš i ne.
Mario: Recimo sada nešto malo o prednostima i nedostacima oklijevanja.
Daša: Kao što ni svako brzo djelovanje ne dovodi uvijek do željenih rezultata, tako nije ni svako oklijevanje pogrešno. Neke je stvari doista bolje “zaobići”, ako je ikako moguće, a oklijevanje može biti dobar način za to. No, ako biste u konačnici zbog oklijevanja pretrpjeli više neugode nego u slučaju da ste djelovali odmah, tada je povoljnije – djelovati odmah. Ključno je ispravno procijeniti u kojem biste slučaju prošli bolje.
Mario: Što možemo učiniti kako bi prevladali oklijevanje?
Daša: Najjednostavnija i vrlo učinkovita tehnika sastoji se od započinjanja posla – makar u simboličnom obimu. Znači -učinite barem nešto i napravite mali korak u pravom smjeru. Primjerice, želite se javiti na natječaj za radno mjesto, ali vas je strah i od odbijanja i od dobivanja zaposlenja? Sastavite izvrsnu ponudu, stavite je u kuvertu i napišite na nju adresu. To je barem bezbolno, zar ne? Kad ste to učinili, možda ćete biti optimističniji i doista poslati ponudu (i potom se javiti na razgovor) …
Druga se tehnika tiče načina sagledavanja zadatka koji je predmet vašeg oklijevanja. Ako je zadatak zahtjevan i težak, ne gledajte na nj kao na golem posao, nego kao na nekoliko manjih. Bilo da je riječ o pripremi večere za osmero, pisanju diplomske radnje ili izradi prezentacije – podijelite posao na više dijelova i obavite najprije onaj dio koji možete relativno brzo obaviti odmah. Kad ga obavite, uvidjet ćete da ste se pomaknuli s mrtve točke i da ste se približili cilju.
Strateški planirajte djelovanje i stvorite prikladne uvjete za učinkovit rad. Utvrdite sve što vam odvlači pozornost i potom to uklonite iz svog okružja. To može biti stišavanje zvuka telefona i mobitela, zatvaranje Facebook stranice ili gašenje televizora. Zacrtajte si da ćete se toj razbibrizi posvetiti onda kad obavite zadatak ili njegov djelić, kako nalaže prethodna tehnika. Izbjegavanjem gubitka koncentracije nećete svladati strah i tjeskobu, ali ćete brže i lakše napredovati prema cilju.
Mario: Kada je potrebna stručna pomoć?
Daša: Ako je vaša tjeskoba previše snažna da bi vam dopustila pravodobno (ili ikakvo) djelovanje na obavljanju stresnih i neugodnih zadataka – nije ništa izgubljeno. Tjeskoba se može ukloniti ili bitno ublažiti tako da više nećete osjećati intenzivan strah i napetost, niti ćete biti izrazito osjetljivi na stres. U tom cilju posjetite specijalistu psihijatra, koji će vam propisati lijekove protiv anksioznosti ili će s vama predložiti psihoterapiju. Moguće će kombinirati farmakološki i razgovorni pristup. Od psihoterapijskih tehnika najdjelotvornijom se pokazala kognitivno-bihevioralna psihoterapija, koju provode i stručnjaci u Hrvatskoj. Protiv anksioznosti djeluju i vitamini (naročito B-kompleks), minerali (magnezij i cink) i pripravci od valerijane, pasiflore i metvice, a koriste i tehnike opuštanja kao što su autogeni trening i joga. Koristi bivanje u prirodi – šetnje, rad u vrtu, druženje sa životinjama …
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo ovotjedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio, srdačan pozdrav.
