PETRINJA – Donacijski projekt „GRADIMO PETRINJU – NE DAM DA ŽIVOT STANE“ predstavljen je u Petrinji, a u okviru kojega se pomaže očuvanje lončarskog obrta kao jednog od najstarijih petrinjskih zanata.
Na inicijativu skupine poduzetnika iz grada Rijeke revitalizira se rad petrinjskog lončara Valentina Valenta, odnosno „Lončarstva VAL“, o čemu je kazao: „Ova cijela priča je krenula još prije tri godine, bila je nekakva ideja, prošle godine smo krenuli graditi i nažalost toga 29. prosinca dogodio se potres. Upravo kada smo u tim danima razmišljali ja i moja obitelj što ćemo, jer u principu cijela obitelj živi od lončarskog obrta, odnosno hoćemo li uopće ostati u Petrinji i nastaviti proizvodnju ili ćemo tražiti negdje svoj put dalje, dogodio se i taj poziv Ivice Relkovića koji se javio u ime poduzetnika iz Rijeke i Zagreba. Dogodio se jedan lanac dobrote i humanitarnosti koji putuje iz Rijeke, preko Zagreba, skroz do Petrinje i ono što mogu jamčiti je da taj lanac ovdje neće stati i da mi nećemo biti posljednja karika. Zato i je ideja da se u principu sve to skupa ovdje u Petrinji nastavi kroz lončarske radionice, kroz ovaj stari objekat koji bi možda obnovili i gdje bi mogli imati prostor za degustaciju lokalnih proizvoda OPG-ovaca, te kroz veliki sivi objekat gdje bi imali poduzetnike koji bi u njemu bili besplatno da vrate svoje poslovanje. Drago mi je da sam dobio ovakve kontakte, da sam upoznao ovako prekrasne ljude i još jednom im se zahvaljujem što ne daju da život stane u Petrinji.“
U ime riječkih poduzetnika obratio se i Boris Popović: „Mi smo sa svojim akcijama prisutni već neko vrijeme u petrinjskom kraju, darovali smo nekoliko kućica, sudjelovali smo u izgradnji raznih šatora, ali smo rekli nije to dovoljno, jer da bi se sačuvao grad treba sačuvati radna mjesta. Znači, poduzetnici trebaju pomoći poduzetnicima i mi inače smatramo da je kultura povezivanja i suradnje nešto što daje najveću vrijednost. Želimo ljude koji stvaraju i služe i želimo takvim ljudima pomoći. Tu riječki poduzetnici vide da je to nešto što je stvarno vrijedno za očuvanje života, a ono što je također bitno reći, simbol Rijeke je amfora iz koje ističe voda ispod koje piše nepresušna. Ta amfora ulijeva svoju vodu u stucku, te također mislimo da je voda simbol života i to je nešto što nas povezuje, što može pomoći nama da svi zajedno, kroz ideje i suradnju gradimo jedni druge, pomažemo jedni druge i ne dozvolimo da život stane. Znači, mi ne nudimo milostinju, mi nudimo suradnju, razmjenu ideja, pomoć s tržištem, otkupom proizvoda i želimo ljude koji će raditi, stvarati, kreirati proizvode koji ljudima trebaju i na kraju krajeva koji će plaćati porez, jer svi ovi proizvodi koji se kupuju oni grade našu državu i dalje.“
Riječki arhitekt Marin Račić govorio je i o samom projektu: „Moram priznati da je ovo jedan od emocijalno jedan od najznačajnijih projekata koje smo radili. Posljedice potresa i svega toga, a onda i veze s poduzetništvom i nekakvom kreativnošću koja se dešava u Petrinji i svim našim krajevima, tako da je cijela priča u biti vrlo izvorno interesantna. Tu smo pokušali riješiti jedan interesantan prostor koji ima postojeće zgrade, jednu pod kulturnom zaštitom, tako da smisliti nekakav novi centar Petrinje koji nije velik, ali mora imati jako puno smisla. Znači, ideja je bila napraviti jedan mali trg, a mi smo ga kolokvijalno nazvali Trg lončarstva, te se nadamo da će to stvarno i postati i koji u sebi objedinjuje tri funkcije. Znači, jedna je Muzej lončarstva, koji bi bio u obnovljenoj staroj drvenoj kući, zatim bila bi Radionica lončarstva, to je novi objekt gdje bi mogla doći djeca i svi zainteresirani, te isprobati kako se to radi, a postojeći objekt višekatni bi u biti bio novi poduzetnički inkubator. Tako da na jednom mjestu skoro sve generacije imaju interesa doći, okusiti prostor i jednostavno udahnuti novi život u Petrinju. Jako se veselimo svemu ovome i vjerujemo da će se jako brzo to realizirati i da će se jednostavno desiti ta jedna mala iskra koja će zakotrljati cijelu priču.“
Na kraju se obratio i Ivica Relković, jedan od koordinatora projekta: „Svi smo vrlo emotivno doživjeli zagrebački potres, vidjeli smo volontere, one koje često doživljavamo s negativne strane, dakle ljudi od kojih nebismo očekivali, jer bismo prvo očekivali da sustav bude prvi na licu mjesta, ali i navijačke skupine i one koje znamo po nekakvim sukobima na relaciji sjever-jug, bili su prvi, ne samo u Zagrebu, nego i u Petrinji. Poslije prvih potresa ideja mi je bila postoji li netko sada tko će napustiti Petrinju zauvijek i čiji će se posao ugasiti zauvijek. Tog trenutka sam nazvao osobu iz Petrinje, koja ne živi u Petrinji, ali znam da ovdje ima kuću i pitao znade li nekoga kome treba pomoć da ostane, OPG-ovca, obrtnika, malog poduzetnika, nekoga tko će ugasiti posao. Sam dan poslije dobio sam poziv, u Petrinji će se ugasiti lončarstvo, to je naš tradicionalni obrt. Dan-dva nakon toga stupili smo u kontakt, bili smo na terenu i rekli, da, podržavamo sve ono što rade one ad hoc inicijative, jer to je dobo, ljudi moraju osjetiti srce u onoj noći strepnje toga dana potresa, ali svi mi znamo, mi koji kreiramo razne inicijative, da entuzijazam ima svoje granice, da entuzijazam mora biti zamijenjen planom i poslom i tada je došla ideja da ovo bude plan. Dakle, mi nismo ovdje da završimo priču nego da je otvorimo i pratimo barem godinu dana, ako ne i duže, kroz razne sadržaje koji će se ovdje događati. Ovdje se već danas događa plaćanje PDV-a državi, Petrinja danas pomaže PDV-om državi, jer entuzijazam kada je iskren pali, a svi poduzetnici koje sam nazvao i pitao jestu li spremni podržati ovu akciju, čak i oni koji su tržišno pozvani, svi su dali maksimalan popust, svi sudjeluju donacijskim udjelom i to se događa svakim novim pozivom prema bilo kojim riječkim ili zagrebačkim poduzetnicima. Ovaj posao nema alternativu onoj pomoći koja je prva, a kao što i ime kaže ona samo liječi trenutak, ali rad liječi život. Ovdje je upravo ta ideja – ne dam da život stane, da se grade Petrinja, Strašnik, Glina, da se grade njihovi poslovi zbog kojih oni ovdje žele i trebaju ostati. Ovakva akcija nema konkurenciju i ostale kolege iz PR-a, bilo političkog, poslovnog ili društvenog, pozivam neka pronađu svoju točku u Petrinji, Glini ili Sisku, bilo gdje na ovom području i da pokrenu ovakve akcije, a država, županije, gradovi i općine moraju se inspirirati radom koji pokreću poduzetnici. Za proizvode „Lončarstva VAL“ Petrinja nema novac da ih otkupi, ali zato imaju Rijeka, Split, Zagreb, a naš je cilj kroz takvu povezanost motivirati i sve druge da se uključe, ne u ovu akciju, nego da osmisle svoju. Znakovito je i što će ovaj objekt graditi tvrtke iz Petrinje i Siska, već je i taj dio dogovoren i u tom smislu mi smo danas samo otvorili vrata jednog projekta koji će trajati minimalno godinu dana.“
Još je izdvojio i nešto znakovito, odnosno protutipove medalja: „Nazvali smo ih „Medalja humanosti“. Jedna je ona koja će biti za cijelu Hrvatsku „Ne dam da život stane Hrvatska – 29.12.2020.“ s lokacijom potresa i koju će moći otkupljivati i građani, a druga je riječka „Rijeka za Petrinju“ i kao što je rečeno iz riječke amfore izlazi voda, izlazi život u petrinjsku stucku. Na ovaj način otvaramo prostor da i mnogi drugi gradovi, ako se žele uključiti u akciju, mogu zatražiti svoju medalju, a ove medalje, naročito ova s identitetom Hrvatske, dio naših poduzetnika već sada je namijenio upravo prvim volonterima koji su bili u Petrinji, Glini, dakle navijačkim skupinama, vatrogascima, HGSS-ovcima, medicinskom osoblju i ovu medalju, kao što imamo zlatnu, srebrnu i brončanu, nazvali smo“glinena“ i smatramo da je vrijednija od one tri iz jednostavnog razloga, jer u Bibliji stoji rečenica „da je čovjek stvoren od gline“, a ako je stvoren od gline, stvoren je od najvrednijeg materijala i ovu medalju ćemo pokušati upravo tako prezentirati u Hrvatskoj, kao medalju stvorenu od najvrednijeg materijala. Nju će dobivati ljudi za humanost, ne za prva mjesta, nego za ona koja su iznad njih, a to je biti prvi kada je najteže.“
