osobniasistentuniv

I to je život o osobnim asistentima za osobe s invaliditetom

Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom koji se obilježava 3. prosinca u emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovaramo o osobnim asistentima za osobe s invaliditetom s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor. Posebni gosti u emisiji bit će stručnjaci iz Udruge osoba s invaliditetom SMŽ magistra primarnog obrazovanja Ivana Šalić i diplomirani učitelj Predrag Milunić.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 3.prosinca 2021.godine

TEMA : Osobni asistenti za osobe s invaliditetom

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobra večer i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom koji se obilježava 3. prosinca u emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovaramo o osobnim asistentima za osobe s invaliditetom s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor. Posebni gosti u emisiji bit će stručnjaci iz Udruge osoba s invaliditetom SMŽ magistra primarnog obrazovanja Ivana Šalić i diplomirani učitelj Predrag Milunić. Ova tematska radio emisija dio je medijske kampanje projekta pod nazivom SMS – svi mi skupa koji je dio dvogodišnjeg programa usmjerenog smanjenju i prevenciji socijalne isključenosti te socijalnom uključivanju i integraciji socijalno osjetljivih skupina za 2021. i 2022. godinu kojeg u provedbi medijski podržavaju i pomažu Petrinjski radio i Portal 53.

Mario: Kako je došlo do obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom?

Daša: Nakon što su Ujedinjeni narodi 3. prosinca proglasili Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, Komisija za ljudska prava je, u rezoluciji od 5. ožujka 1993. godine, pozvala zemlje članice da ističu obilježavanje tog datuma kako bi se postigla jednakost u ostvarivanju ljudskih prava i sudjelovanju osoba s invaliditetom u društvu. Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, osobe s invaliditetom uključuju one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na jednakoj osnovi s ostalima. Ovaj se dan diljem svijeta obilježava na različite načine, od likovnih izložbi promicanja umjetnička djela osoba s invaliditetom do prosvjeda kojima se želi ukazati na teškoće u svakodnevnom životu osobama s invaliditetom.

Mario: Kakvi su nam brojčani pokazatelji kada govorimo o osobama s invaliditetom općenito?

Daša: Kroz život će, privremeno ili trajno, preko 1/6 svjetske populacije doživjeti invaliditet, bez obzira bila tu riječ o nemogućnosti kretanja, neurološkoj, genetskoj ili mentalnoj poteškoći (npr. depresiji). U kombinaciji s osobnim i okolinskim faktorima – moguće da će izostati socijalna podrška u tom trenutku. Od ukupnog broja osoba s invaliditetom, njih 80% živi u zemljama u razvoju. Procjena je da je otprilike 46% osoba starijih od 60 godina iskusilo  neki oblik invaliditeta. Jedna od četiri žene će u životu najvjerojatnije doživjeti određeni oblik invaliditeta, kao i jedno od desetero djece. Prema podacima Registra o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj živi preko 500 000 osoba s invaliditetom, od čega je oko 60 % muškaraca i 40 % žena. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) govore da su osobe s invaliditetom među najpogođenijima krizom uvjetovanom pandemijom covid-19. Sjetimo se da su platnene maske u Hrvatskoj prvo krenule šivati osobe s tjelesnim invaliditetom. U razdoblju pandemije pojavila se i potreba inovativnog korištenja digitalne tehnologije, kako za sve, tako i za osobe s invaliditetom.

Mario: Osobama s invaliditetom potrebni su osobni asistenti. Oni su njihova potreba i pravo. Tko može biti osobni asistent?

Daša: Osobni asistent može biti ženska ili muška osoba s prethodno završenom minimalno srednjom školom, s navršenih 18 godina života, koji imaju liječničko uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti. Osobito je važno da je to osoba koja je svojom voljom odabrala taj posao zbog osjećaja i poštovanja prema OSI. Osobni asistenti mogu biti pomoćnici npr. medicinskoj sestri za manje složene poslove, ali i članovima obitelji pri pružanju usluga podrške i skrbi. U izvaninstitucionalnoj skrbi karakteristično mjesto rada asistenata/ica je kuća ili dom osobe s invaliditetom.

Mario : Koji je djelokrug rada osobnog asistenta?

Daša: Djelokrug rada asistenta/ice odvija se kroz oblike usluga pomoći i njege u kući korisnika, ali i izvan nje kao pratnja u važnim životnim aktivnostima, kao i aktivnostima slobodnog vremena. Osnovna područja djelovanja su: održavanje osobne higijene korisnika, održavanje osobne higijene nepokretnog korisnika i sprečavanje komplikacija dugotrajnog mirovanja prema radnom nalogu medicinske sestre, priprema, serviranje hrane po uputama i pomaganje kod prehrane korisnika koji nemaju teškoća s disanjem, gutanjem i žvakanjem, održavanje higijene stambenog prostora, pomoć pri kretanju i korištenju ortopedskih pomagala, briga o kućnim potrepštinama i nabava istih – u dogovoru s korisnikom, kontrola, nabava i briga o redovitom uzimanju lijekova kod korisnika koji boluju od kroničnih bolesti, asistencija pri socijalnim interakcijama, vođenje dokumentacije o skrbi korisnika.

Mario: U nastavku naše emisije I to je život uključujemo naše današnje goste, a to su stručnjaci iz Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije, magistra primarnog obrazovanja Ivana Šalić i diplomirani učitelj Predrag Milunić. Na samom početku, Predrag, znamo da Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije provodi razne projekte i programe, a za prigodu današnje tematske emisije posvećene osobama s invaliditetom, molim vas da predstavite vaš projekt u kojem pružate uslugu osobne asistencije onima kojima je to potrebno.

Predrag : Udruga OSI SMŽ nastavlja svoj projekt Usluge osobne asistencije, sada kroz treću fazu. Naziv projekta Asistent – pomoć i podrška. On je i dalje u okviru ESF Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020.Mi nastavljamo ovu fazu III, prošli projekt je završio u četvrtom mjesecu 2021.godine i od 1.svibnja smo krenuli odmah u III.fazu. Vrijednost projekta 1,9 milijuna kuna. Projekt se provodi u vremenu od 18 mjeseci, a osnovni cilj projekta je kao i do sada, pružanje usluge osobne asistencije za osobe s najtežim stupnjem invalidnosti i intelektualnim poteškoćama s područja SMŽ. Ove godine imamo po prvi puta jednu osobu s područja Grada Zagreba, znači nismo ograničeni da moramo imati korisnike samo s područja SMŽ. Mi smo najavljivali taj projekt, no zbog ograničenih finacncijskih sredstava imali smo spreman puno veći broj korisnika, prikupljenu dokumentaciju, no komisija za odobravanje usluge osobne asistencije se tijekom prošle i ove godine nije sastajala, a to je jedan od osnovnih preduvjeta da bi korisnici mogli ući u ovaj projekt. Tako da trenutno imamo 19 korisnika i 16 osobnih asistenata, zato što troje asistenata imaju po dva korisnika. Korisnici su s područja Siska, Petrinje, Gline, Hrvatske Kostajnice i Zagreba. Voditelj programa je moja malenkost, projektni asistent koordinator je Ivana Šalić, a ugovorna tijela su Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprava za upravljanje operativnim programima EU, HZZ kao posredničko tijelo. Vrijeme provedbe je do 16.10.2022.godine.

Mario: Što bi prema vašem mišljenju trebalo učiniti da se u Hrvatskoj unaprijede odnosi prema osobama s invaliditetom?

Predrag : Ako bismo o ovom pitanju govorili s aspekta dostupnosti usluge osobne asistencije onda treba navesti činjenicu da osobe s najtežim stupnjem invaliditetom gotovo dva desetljeća čekaju sustavno rješenje za primanje usluge osobne asistencije. Usluge osobne asistencije još uvijek nije ugrađena u pravni sustav države i uređena kao pravo koje treba uživati svaka osoba s invaliditetom kojoj je potrebna ovakva podrška. Tako da mislimo da bi to bez odgađanja trebalo i na taj način urediti. U Hrvatskoj je prisutno uvođenje usluge osobnog asistenta putem projekta financiranih sredstvima EU, u ograničenoj satnici i u ograničenom broju osoba u potrebi, a to nije održivo kao krajnji domet naših aktivnosti ostvarenju ovih osnovnih ljudskih prava. Naša država kao potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u obvezi je poduzimati sve potrebne mjere kako bi se osigurala jednakopravnost građana s invalidiettom u području neovisnog življenja i života u zajednici, odnosno njihove inkluzije. Osobna asistencija podrazumijeva mogućnost osoba s invaliditetom da kompenziraju svoj invaliditet kroz delegiranje zadataka svom osobnom asistentu, dok je sadržaj usluge potpuno individualiran na osnovi potreba korisnika. Mi smatramo da pristup usluzi osobne asistencije treba biti omogućen svakome tko je u potrebi, po definiranim kriterijima, prvenstveno u odnosu na individualnu potrebu svake osobe s invaliditetom.

Mario: Neizbježno je pitanje kako je na Inkluzivnoj farmi, što se na farmi radi u prosincu – i da li su projekti poput Inkluzivne farme nadopunjavajući oblik socijalnih usluga u zajednici kada govorimo o osobama s invaliditetom?

Ivana : Na Inkluzivnoj farmi je aktivnije nego što smo mogli zamisliti, obzirom nas je vrijeme poslužilo. Još uvijek se sadi u vanjskim gredicama koje se nalaze u plastinicima. Radionice iako se provode u manjem broju nego tijekom ljeta, trenutno imamo organizirane dodatne radionice, kreativne radionie u sklopu kojih pripremamo nekoliko iznenađenja za nadolazeće vrijeme. Organizirat ćemo jednu malu božićnu priču na Inkluzivnoj farmi gdje želimo pozvati zajednicu. Upravo povezivanje zajednice ću povezati sa pitanjem o važnosti o ovakve vrste ovih usluga. Mislim da ako ih već moramo definirati kao socijalne usluge, ovakve aktivnosti koje provodimo na Inkluzivnoj farmi su najprirodniji način ljudskog razvoja, obzirom se vraćamo na ono od ranije, na vrijeme naših, čak ne moji, ali još ranije, baka i djedova koji nisu znali za drugo nego rad u vrtu, radu  kuhinju, obzirom su to neke temeljne ljudske aktivnosti kroz koje osoba može razviti svoj puni potencijal. Ne samo da želimo potaknuti ostale zajednice da pokrenu jedan ovakav projekt, nego želimo potaknuti svakog čovjeka da se osvrne i okrene oko sebe i da sve svoje susjede, prijatelje, sugrađane koji imaju određneu vrstu invaliditeta, koji imaju izazove u životu, jednostavno obrate pažnju na njih i sigurno mogu nešto učiniti za njih, da se pokrenu, da ne budemo zatvoreni svatko u svoju čahuru već da jednostavno zajedno živimo u sinergiji.

Mario: Kakvi su planovi vaše udruge za budućnost?

Ivana : Planovi naše udruge možda se ovako čine malo kompleksnim, obzirom an koliko područja djelujemo, koliko projekata gradimo, proširili smo se, postali smo velika organizacija koja je postala važna za naše sugrađane, osobe s invaliditetom. Želimo pokrpati svu štetu koju nam je učinio potres u odnosu na naše prostore koje smo izgubili, ali ono što nam je prije svega cilj je stvoriti zajednicu koja je prilagođena za OSI. Želimo promijeniti i svijet, educirati ljude da OSI se više ne mogu i ne trebamo od njih tražiti da se prilagođavaju svemu što im je društvo nametnulo, nego trebamo prilagoditi društvo u kojem svaki član može biti ravnopravan i aktivan dio zajednice, obzirom ih to može samo obogatiti.

Mario: I za sam kraj, Dašo što bi poručili našim slušateljima?

Daša: Poštujemo osobe s invaliditetom kao i sve druge ljude. U komunikaciji uvijek se usredotočiti na osobu, a ne na njezin invaliditet. Prihvatiti razne oblike socijalnog pozdravljanje. Ne ispitivati o invaliditetu – o ovome je u redu razgovarati kada osoba to bude htjela i kada za to bude spremna. Molim vas, izbjegavajte intenzivno gledanje („buljenje”) u mjesto nedostatka. Nastojte održavati kontakt očima. Ne naslanjate se na nečije ortopedsko pomagalo (kolica, hodalica i sl.) – pomagala su dio osobnosti korisnika i pripadaju (samo) njemu. Ortopedsko pomagalo treba uvijek biti na dohvatu osobe koja ga koristi. Korištenje ortopedskog pomagala nije tragedija – kada su npr. invalidska kolica dobro odabrana i opremljena mogu značiti slobodu, mogućnost slobodnog kretanja i punog angažmana u životu. Ako će razgovor s osobom u invalidskim kolicima trajati više od nekoliko minuta – sjednite kako bi ostvarivali kontakt očima.  Ne očekuje se da pokazujete sažaljenje prema OSI – ponašajte se kao prema jednakima i usmjerite se na prvenstveno na mogućnosti.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio, srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X