Povodom Međunarodnog dana tolerancije koji se obilježava 16. studenog u emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovaramo o toleranciji s osobitim naglaskom na migracije stanovništva s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor. Poseban gost u emisiji bit će osoba koja je puno toga osobo doživjela kada su u pitanju migracije pravnik magistar Salam Ibrahim Kadhim Al-Nidawi.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 12.studenoga 2021.godine
TEMA : Tolerancija
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobra večer i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. Povodom Međunarodnog dana tolerancije koji se obilježava 16. studenog u emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovaramo o toleranciji s osobitim naglaskom na migracije stanovništva s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor. Poseban gost u emisiji bit će osoba koja je puno toga osobo doživjela kada su u pitanju migracije pravnik magistar Salam Ibrahim Kadhim Al-Nidawi. Ova tematska radio emisija dio je medijske kampanje projekta pod nazivom SMS – svi mi skupa koji je dio dvogodišnjeg programa usmjerenog smanjenju i prevenciji socijalne isključenosti te socijalnom uključivanju i integraciji socijalno osjetljivih skupina za 2021. i 2022. godinu kojeg u provedbi medijski podržavaju i pomažu Petrinjski radio i Portal 53.
Mario: Kako je došlo do obilježavanja Međunarodnog dana tolerancije?
Daša: Međunarodni dan tolerancije se svake godine obilježava 16. studenoga od 1996. godine, kad je Opća skupština Ujedinjenih naroda pozvala sve svoje članice UN-a na obilježavanje dana poštovanja i uvažavanja drugačijih, u skladu s Deklaracijom o načelima tolerancije UNESCO-a iz 1995. godine koja definira toleranciju ne samo kao moralnu dužnost, već i pravnu i političku obvezu za pojedinca, društvene skupine i države. Tolerancija se Deklaracijom definira i kao instrument koji je prihvaćen prije više od 50 godina i naglašava potrebu za stvaranjem zakonskih okvira koji bi trebali jamčiti jednakost postupanja prema pojedincima i izjednačavanje mogućnosti društvenih skupina i pojedinih osoba u društvu u svim životnim aspektima poput zdravlja, obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja i dr.
Mario: Tolerancija je riječ koja se često koristi u komunikaciji i opisu međuljudskih odnosa, o čemu se tu zapravo radi?
Daša: Svi smo jedinstveni. Svaka osoba može u sebi pronaći osobinu po kojoj se razlikuje od drugih. Međutim, koliko smo različiti toliko smo i ponekad slični. Često se događa da upravo ono što zamjeramo drugima, možemo pronaći i kod sebe. Zato je važno poštivanje različitosti ili tolerancija. Tolerancija (grč. tolerare što znači podnositi) se odnosi na snošljivost i uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. Biti tolerantan znači biti osviješten o različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje toga u svakodnevnom životu. U svakodnevnom životu svakog pojedinca ima puno toga što treba otrpjeti ili podnijeti, pa se nazivom tolerancija često koristimo u svakodnevnoj komunikaciji. To se može odnositi na trpljenje tjelesne ili duševne boli, neugode, stresa ili negativnih okolinskih pritisaka i utjecaja, nepravde i nerazumijevanja. Tolerancija nije popuštanje, već zauzimanje vlastitog aktivnog stava, uz uvažavanje tuđeg mišljenja. Možemo reći da je tolerancija vrlina koja omogućuje mir. Tolerancija se ogleda kroz opći stav „Živi i pusti drugoga da živi“. Tolerancija se temelji na znanju, otvorenosti, zdravim komunikacijskim odnosima, slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenjima.
Mario: Recite nam nešto o toleranciji kao životnoj vrijednosti.
Daša: Tolerancija podrazumijeva poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje različitosti u svjetskim kulturama kao i forme izražavanja, volju i težnju prihvaćanja i uvažavanja različitosti, neovisno o političkom uvjerenju, vjerskim, dobnim, rasnim ili spolnim razlikama.
Diskriminacija i marginalizacija, uz nepravičnost i nasilje, najčešći su oblici netolerancije. Obrazovanje mladih za toleranciju trebalo bi težiti suzbijanju utjecaja na razvoj straha i isključenosti kao i pomoći mladim osobama u razvijanju kapaciteta za neovisne procjene, kritičko razmišljanje i etično prosuđivanje, a sve u svrhu sprečavanja netolerancije.
Nažalost, u našem društvu nesnošljivost je još uvijek prisutna, što se najbolje vidi i po velikoj količini, primjerice, govora mržnje koji je prisutan u gotovo svim područjima, od televizije, medija, sporta, obrazovnog sustava, kulture, pa čak i u komunikaciji različitih javnih tijela, a posebno zabrinjava njegova količina na internetu i društvenim mrežama, kao i rasprostranjenost među mladima. Tolerancija je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Ona nije samo moralna dužnost, to je također politički i zakonit zahtjev. Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači toleriranje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati uvjerenja drugih, različitih. Toleranciji se može i treba učiti, najprije u obitelji i obrazovnim ustanovama.
Mario: Idemo sada malo dalje s temom: što su migracije i tko su migranti?
Daša: Migracija predstavlja promjenu mjesta boravka pojedinca ili skupine ljudi. Mogu biti dobrovoljne ili prisilne koje uključuju i pojave poput trgovanja ljudima ili etničkog čišćenja. Migranti su osobe koje su napustile svoje domove u potrazi za novim mogućnostima i prilikama za sigurniji i bolji život.
Mario: Zašto ljudi općenito migriraju?
Daša: Tu se prije svega radi o osobnim čimbenicima i uvjetima života zbog kojih osoba želi napustiti državu podrijetla. Razlozi su razni i višestruki – npr. nemogućnost pronalaska posla; strah za vlastiti život i život svoje obitelji; loša zdravstvena zaštita; glad, sukobi, ratovi, kršenja ljudskih prava; prirodne katastrofe (poplave, potresi, suše, uragani i sl.); nuklearne katastrofe; progoni zbog vjere, etničke ili nacionalne pripadnosti, seksualne orijentacije; štetnih ritualnih obreda i sl. S druge strane, postoje čimbenici privlačenja zbog kojih migranti žele odseliti u određenu državu. To su npr. sigurnost i poštivanje ljudskih prava; manja mogućnost pojave prirodnih katastrofa; politička stabilnost; bolji položaj žena u društvu; bolji uvjeti na tržištu rada i sl.
Mario: Možemo li nekako sažeto nabrojati koje su najčešće vrste migranata?
Daša: To su interno raseljene osobe, radni migranti, ekonomski migranti, migranti u neregularnom statusu, osobe bez državljanstva, tražitelji međunarodne zaštite i osobe pod međunarodnom zaštitom (azil i supsidijarna zaštita).
Mario: Sada telefonskim putem u emisiju I to je život uključujemo našeg današnjeg gosta – pravnik magistar Salam Ibrahim Kadhim Al-Nidawi. Dobro došli u našu emisiju i molimo vas da nam se ukratko predstavite – od kuda dolazite, koliko dugo ste u Hrvatskoj i kakav je bio vaš životni put od vaše domovine do Hrvatske.
Salam : Još jednom pozdrav svima. Dolazim iz Iraka i zbog rata sam otišao van. U Hrvatskoj sam od 2016.godine i prije toga sam kratko bio u Turskoj gdje sam studirao engleski jezik.
Mario: Kakva su vaša iskustva po pitanju prihvaćanja i tolerancije u hrvatskom društvu?
Salam: Na početku mi je bilo jako teško jer nisam nikoga znao u Hrvatskoj. Došao sam iz Iraka, to znači drugi jezik, druga kultura, sve je drugačije, nije kao u Hrvatskoj. Ali kada sam upoznao ljude tu gdje radim, ponudili su mi posao, moj život je bio olakšan. Imao sam prilike učiti jezik, upoznao sam ljude. Jako je teško biti sam. Mi smo ljudi, trebamo jedni druge i onda kada sam našao ljude koji me prihvaćaju, sada je moj život drugačiji. Zbog pomoći od dobrih ljudi, završio sam moj fakultet Političkih znanosti u Zagrebu, prije toga sam studirao Pravo i političke znanosti u Iraku, ali nisam imao mogućnost završiti. Kada sam došao tu, imao sam mogućnost i svu pomoć od ljudi u Hrvatskoj. Bez njih nisam imao šanse završiti jer svi znamo kako je teško strancima, ne znamo jezik, došao sam tu sam i bilo mi je jako teško, ali sa pomoći od ljudi sve je bilo ok.
Mario: Što bi prema vašem mišljenju trebalo učiniti da se u Hrvatskoj unaprijede odnosi prema osobama koje migriraju iz svojih država polazišta i traže životnu sreću negdje drugdje.
Salam: Najteže za mene, kada sam došao prije pet godina, najteže je jezik, jer kada ne znaš jezik ne možeš raditi, bez posla ne možeš živjeti. Ja mislim da trebamo više staviti fokus na kvalitetnu integraciju, trebamo više kulturnih medijatora, prevoditelja, socijalnih mentora. Oni mogu biti most među osobama koje migriraju tu i lokalne zajednice, jer lokalna zajednica ima veliku ulogu u integraciju. Onda moramo više lokalnoj zajednici objasniti zašto ljudi migriraju. Ako mi radimo to, bit će lakše ljudima i ljudi će živjeti normalno.
Mario: S čime se vi danas bavite i kakvi su vam planovi za budućnost?
Salam: Još uvijek radim kao asistent u Zagrebu u Centru za stres i traumu kao prevoditelj i kulturni medijator. Nedavno sam otvorio obrt za prevođenje, samostalno radim i nadam se da će biti bolje. U isto vrijeme, surađujem sa PGP-om Sisak i Građanskom inicijativom Moj grad Sisak sa gospođom Dašom, CMS Zagreb i Uredom za ljudska prava u Zagrebu. Sada živim sa curom u Zagrebu. Imamo četiri mačke i psa i za budućnost nadam se da ću imati više edukacije i bit će bolji život.
Mario: I što još možemo reći na samom kraju?
Daša: Hvala Samu na sudjelovanju u današnjoj emisiji. Mnoge aktivnosti smo zajedno provodili na raznim projektima – prije svega je čovjek bogatog iskustva i velikog srca, te motivator da se i drugi ljudi pod međunarodnom zaštitom pokrenu, oslobode, krenu u proces prilagodbe i ostvare sve svoje potencijale – u novom životnom okruženju i uz podršku svih nas …
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio, srdačan pozdrav.
