SREDNJE MOKRICE – U petrinjskom naselju Srednje Mokrice, kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima, održana je komemoracija povodom obilježavanja 25. obljetnice pogibije Predraga Kozara, pripadnika SJP „OSA“, a vijence i svijeće položili su članovi obitelji, te predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, Sisačko-moslavačke županije, Grada Petrinje i Policije.
O njegovom kratkom životnom putu govorio je Eduard Blagaj, predsjednik Udruge Specijalne policije „OSA“ Sisak: „Predrag Kozar – Čak rođen je 12. svibnja 1972. godine u Čakovcu. Osnovnu i srednju školu završio je u Čakovcu i stekao zanimanje soboslikara. Po završetku školovanja zaposlio se u građevinskom poduzeću gdje je radio u svojoj struci. Pobunom većeg broja Srba protiv stvaranja samostalne i neovisne Republike Hrvatske Predrag je dragovoljno pristupio pričuvnom sastavu policije i s postrojbom je otišao u jedno od najvećih žarišta velikosrpske pobune – Pakrac.“
Dodao je i kako su nakon toga uslijedila bojišta na području Osijeka, Vinkovaca, Marinaca, Komletinaca i Nijemaca. Također, bio je sudionik akcija na južnom ratištu: Zadar, Šibenik, Biograd, Dubrovnik. Nakon toga, 15. travnja 1993. godine priključio se Specijalnoj jedinici policije „OSA“ – Policijske uprave SMŽ, a sudjelovao je u akcijama „Poskok 1“ i „Poskok 2“ na području Velebita, te na području Karlovca, a 11. studenoga 1994. godine, zajedno s Draženom Horvatinovićem, prilikom obavljanja svoje zadaće izviđanja smrtno su stradali od neprijateljske mine.
U ime Sisačko-moslavačke županije na komemoraciji je bio zamjenik župana Ivan Celjak, koji je istaknuo: „Nažalost, na području Sisačko-moslavačke županije imamo prevelik broj spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima. To je dokaz da je prevelik broj izgubljenih hrvatskih života u vrijeme stvaranja naše domovine. Ponekad čujemo da prečesto palimo svijeće i polažemo vijence na spomen obilježja. To možda govore oni koji ne razumiju da se poklanjamo najvećim junacima u hrvatskoj povijesti, koji su zajedno s vama, živim herojima, ostvarili tisućljetni san Hrvatica i Hrvata o slobodi, samostalnosti i neovisnosti Republike Hrvatske.“
Naglasio je i kako to misle možda oni koji ne razumiju da se poklanjaju očevima koji nikada nisu imali prigodu voditi svoju djecu u vrtić, u školu, da se poklanjaju sinovima čije majke i danas neutješno sjede s fotografijom u ruci i prisjećaju se uspomena koje su proživjeli sa svojim sinovima, te je poručio: „Ali dok ste vi ovdje i mi, pripadnici mlađih generacija koji smo neposredno vezani uz Domovinski rat, uspomena na vaše pokojne prijatelje, suborce, neće blijediti.“
Također, u ime Grada Petrinje na komemoraciji je bila zamjenica gradonačelnika Viktorija Kaleb, te je kazala: „Hrvatska je bila jedna kada je trebalo i to je predivno. Slušajući branitelje čujem da bez obzira na ove podijeljenosti koje sada vladaju u društvu, da zatreba opet bi bili jedno. To je lijepo što bez obzira na sve stranačke različitosti, podjele ovakve ili onakve, što u ljudima vlada taj dobri, rekla bih, hrvatski duh i koji kada treba uvijek je jedinstven. Dati život u drugom dijelu, a na njegovom području nije bilo rata, to samo pokazuje koliko ljudi vole svoj dom i najljepše što imamo.“
Na kraju, kod spomenika, molitvu je, u zajedništvu s don Paškom Glasnovićem, župnikom župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori, predvodio policijski kapelan don Ivo Borić.
