PETRINJA – Nakon što su, kao i članovi drugih udruga, postali beskućnici, budući su i njihove prostorije u Gajevoj ulici teško oštećene u prošlogodišnjim potresima, a zgrada u konačnici i potpuno uklonjena, članovi Moto kluba „Veterani Petrinja“ krenuli su u potragu za novim prostorom.
Obzirom su, prema riječima dopredsjednika Andreja Vukovića, ostali „na ledini“ pokrenut je val dobrote: „Moto klub „Veterani Petrinja“ uspio je uz veliku i srdačnu pomoć naših bajkera, naše „braće“, poznanika, rodbine, te im se ovom prigodom od srca zahvaljujem svima koji su nam „uletjeli“ u naš problem i uspjeli smo ga riješiti. Problem nam je bio prostor jer smo ostali bez njega i nismo znali što ćemo dalje, naravno dijelimo sudbinu cijelog grada, ali nismo znali što ćemo dalje, imali smo mjesec-dva onoga „ludila“, one opće katastrofe gdje smo se angažirali kao klub u pomoći našim sugrađanima. U to vrijeme su nam „uletjeli“ naši prijatelji, kao i cijela Hrvatska, ne samo naši bajkeri, koji su možda prošli malo ispod radara jer to nismo htjeli previše eksponirati, ali dečki su to odradili od srca.“
Dalje je naglasio: „Ušli su sami u tu priču, bez našeg poticaja, nismo čak ni znali i ušli su u priču, kako vam možemo pomoći: pomogli smo gradu, pomogli smo određenim ljudima i sada idemo vidjeti dečki kako možemo pomoći vama. Onako stidljivo smo rekli kako se još nismo snašli, raselili smo se, nema nas, ljudi rješavaju svoje osobne probleme i klub je do sada bio „sa strane“, takvo je bilo vrijeme i bilo je pitanje hoćemo li uopće moći što raditi ili ne, ali uspjeli smo uz veliku pomoć tih ljudi. Prije toga, jedno od mogućih rješenja bio je kontejner, ali smo uvidjeli da to ne rješava naš problem budući smo na svu sreću i na osobnu odgovornost, bez pomoći HGSS-a, jer su rekli da oni ne idu u „crveno“, uspjeli izvući naše stvari tjedan dana prije rušenja zgrade. Nismo htjeli da te stvari ostanu, uspjeli smo ih izvući i na kraju privremeno uskladištiti. Na kraju smo uspjeli naći financijske mogućnosti, odnosno dečki iz svih tih moto klubova iz svijeta, od Austrije, Njemačke, Irske…, a Hrvatske pogotovo, izašli su nam u susret i uspjeli smo uz njihove i neke svoje financije riješiti prostor, odnosno kupili smo nekretninu u izgradnji. To je još u dosta lošem stanju, ali mi ćemo to polako riješiti i da se predstavimo kao udruga koja nije stala, koja ipak vidi svjetlo na kraju tunela i ne damo se. Imali smo veliku pomoć od svih, kao i cijeli grad u toj katastrofi, tako da nam je srce stvarno veliko kao kuća.“
Još je pojasnio: „To je građevina u izgradnji, legalizirani objekt s potrebnom dokumentacijom i uređenim vlasništvom i sada su u tijeku vanjski radovi da to sve počistimo i dođemo u situaciju da možemo uređivati i sam objekat. Nadamo se pomoći jer se do sada nismo nigdje pojavljivali, ljudi su ostali bez svega i nismo imali ni srca, ni obraza da idemo nešto tražiti za klub, nego idemo riješiti svoje članove koji su isto tako nastradali, neki su nažalost morali otići iz kluba jer nisu mogli jednostavno na dvije strane obavljati to što je trebalo i morali su riješiti svoju egzistenciju, što je potpuno razumljivo i ovom prilikom im se zahvaljujem budući se dio priče oko nekretnine odnosi i na njih u čemu su jako pridonijeli. Sada nam, naravno ponovo uz pomoć svih ljudi dobre volje, slijedi uređenje „Bajkerskog centra“ u Petrinji koja to zaslužuje, odnosno to će biti na lokaciji u Križu Hrastovačkom 87, pokraj petrinjske Vodospreme.”
Na kraju je spomenuo i ekskluzivu: „Mi nismo stali, usprkos svemu odlučili smo realizirati 8. moto susrete u Petrinji pod nazivom „Oluja za Petrinju“, kao i do sada prvi vikend u kolovozu. Naravno, sve ovisi o financijama, uspjeli smo nešto već dogovoriti, nešto su nam i ljudi dobroga srca „uletjeli“ svojim donacijama, a i sami izvođači su prepoznali ovu situaciju i mogu reći da su nas ugodno iznenadili, odrekli su se velikog dijela svog honorara i rekli su, dečki vi to zaslužujete i idemo napraviti u Petrinji nešto, a da se ne priča samo o potresu, elaboratima, „crvenim“ naljepnicama i da se u gradu koliko-toliko, barem ta dva dana, odmore od svega ovoga. Također, to sve mislimo ukomponirati i u zahvalu svim našim volonterima u Petrinji koji su došli u najteže vrijeme, apsolutno svima, neka vide da smo tu, da smo preživjeli i da je Petrinja mali grad velikog srca. Mogu reći i velikih „muda“, mnogi su lomili zube na nama, ali nas nisu slomili, tako neće ni ovo.“
