Izbornik
Share on facebook
Share on twitter
mucanjeuniverzalna

I to je život o Međunarodnom danu svjesnosti o mucanju

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju koji se u svijetu obilježava 22. listopada o mucanju danas razgovaramo u emisiji „I to je život“ s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor i magistrom logopedije Katarinom Matijević voditeljicom kabineta za logopedsku podršku pri Pučkom otvorenom učilištu Hrvatski dom Petrinja.

EMISIJA : I to je život

TEMA : Međunarodni dan svjesnosti o mucanju

DATUM : 18.listopada 2019.godine

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju „I to je život“. Povodom obilježavanja Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju koji se u svijetu obilježava 22. listopada o mucanju danas razgovaramo u emisiji „I to je život“ s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor i magistrom logopedije Katarinom Matijević voditeljicom kabineta za logopedsku podršku pri Pučkom otvorenom učilištu Hrvatski dom Petrinja.

Mario: Kako je došlo do obilježavanja Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju?

Daša: Međunarodni dan svjesnosti o mucanju u svijetu se obilježava od 1998., a u Hrvatskoj od 2000. godine u organizaciji Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju “Hinko Freund” sa željom da se informiranjem javnosti doprinese kvaliteti života osoba koje mucaju. Zajednički ga obilježavaju osobe koji mucaju i njihove obitelji te stručnjaci, logopedi i drugi – nastavnici, istraživači i kliničari, koji se bave mucanjem. Osobe koje mucaju različitih su zanimanja, kulturoloških karakteristika, osobnih iskustava i postignuća. Iako u svijetu muca gotovo 70 milijuna osoba, većina ljudi zna vrlo malo o mucanju. To je svakako jedan od razloga zbog kojeg se osobe koje mucaju ponekad suočavaju s diskriminacijom, predrasudama i izoliranošću iz društva. Iako Hrvatska udruga za pomoć osobama koje mucaju “Hinko Freund” obilježava ovaj značaji dan od 2000., – Hrvatski sabor 20. ožujka 2009. godine usvojio je prijedlog koji je inicirala Udruga “Hinko Freund” i proglasila 22. listopada “Danom svjesnosti o mucanju u Republici Hrvatskoj”. Time je Hrvatska postala prva država u svijetu koja je na ovaj način i službeno otvorila vrata podizanju svjesnosti o mucanju, boljem razumijevanju i pomoći osobama koje mucaju u našoj zemlji.

Mario: Recite nam nešto o mucanju i socijalnim kontaktima.

Daša: Mucanje je najpoznatiji govorni, ali i komunikacijski poremećaj koji više-dimenzionalno utječe na cjelokupnu osobu koja taj problem ima. No, čak niti nakon brojnih istraživanja, još uvijek se sa sigurnošću ne zna što uzrokuje ovaj poremećaj. Najnovije studije priklanjaju se mišljenju kako mucanje izaziva razlika u radu mozga kod osoba koje mucaju, gdje dolazi do povremenog nesklada u radu mišića koji se prilikom govora koriste.

Dugo se smatralo kako je mucanje simptom nekog emocionalnog ili psihološkog poremećaja, (poznata je veza između stresa i mucanja), no u novije vrijeme sve se više čuju mišljenja kako upravo obrnuto, te da samo mucanje koje za osobu predstavlja veliki problem, kao posljedicu, uzrokuje stres i emocionalne poteškoće. Osnovna emocija koja stoji u podlozi mucanja je strah. Osoba već i prije ostvarenog kontakta predviđa kako će kod sugovornika izazvati negativan stav prema svom mucanju, u smislu omalovažavanja, nerazumijevanja, možda čak i ismijavanja.

U mnogim situacijama upravo se to, otvoreno ili prikriveno – i događa, zbog čega se osoba koja muca pri kontaktu s drugima (naročito nepoznatima) – osjeća tjeskobno, frustrirano i poniženo.

Mario: O ovoj temi zasigurno puno toga možemo čuti i naučiti od naše današnje gošće, a to je magistra logopedije Katarina Matijević. Što je mucanje? Pokušajmo dati definiciju mucanja.

Katarina : Vjerojatno je teško naći osobu koja se nikada u životu nije srela s osobom koja muca, bilo to dijete ili odrasli čovjek. Mucanje je u cijelom svijetu prilično prošireni poremećaj tečnosti, tempa i ritma govora koji se ispoljava u nevoljnim grčevima mišića govornih organa – usana, jezika, mekog nepca, glasnica, dijafragme, a ponekad ga (kod jakog mucanja) prate grčevi mišića lica i nevoljni pokreti tijela (ruku, ramena, cijelog trupa). Grčevi izazivaju nevoljan prekid tečnosti govornoga procesa – višekratno ponavljanje ili napeto izgovaranje slogova i glasova, prisilne stanke između te usred riječi, iznenadni prekid govora i različite kombinacije tih simptoma. Statistički podaci izvještavaju da 1 posto svih odraslih osoba i 2-3 posto djece muca. Najprošireniji oblik tog teškog poremećaja govora je takozvano “razvojno mucanje”, odnosno mucanje koje se pojavljuje u ranom djetinjstvu.

Iako je mucanje poznato od antičkih vremena Hipokrata i Aristotela, njegova priroda još nije potpuno spoznata. Grčevi mišića koji prekidaju proces komunikacije su tek vanjski simptom mucanja, tek vršak golema ledenog brijega koji je većim dijelom skriven u dubini psihe i tijela.

Definicija mucanja je: Mucanje je poremećaj govora u kojem je normalan tok govora prekinut čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi ili osoba ne može početi govoriti riječ. Prekidi u govoru mogu biti praćeni učestalim treptanjem očiju, drhtanjem usana i/ili čeljusti ili drugim neobičnim oblicima ponašanja koja osoba koja muca radi dok pokušava govoriti.

Određene situacije, kao što su govor ispred više ljudi ili razgovaranje na telefon često pogoršavaju mucanje. Zanimljivo je da osoba koja muca malo ili uopće ne muca kada pjeva, kada se dere ili kada priča sama sa sobom.

Mario: Tko sve muca? Da li je mucanje više prisutno u djece ili u odraslih osoba?

Katarina : Mucanje pogađa osobe svih dobi, ali najčešće je u djece u dobi između 2 i 6 godina starosti koja razvijaju govor. Dječaci triput češće mucaju nego djevojčice. Većina djece ipak preraste svoje mucanje te se procjenjuje kako manje od 1% odraslih muca. Mnogi pojedinci s ovim poremećajem postali su uspješni u karijerama koje su zahtijevale javni govor. Na popisu ovih osoba nalaze se Winston Churchill, glumica Marilyin Monroe, glumci James Earl Jones, Bruce Willis i Jimmy Stewart te pjevačice Carly Simon i Mel Tillis, a ima ih još mnogo.

Svatko je ponekad disfluentan u smislu ponavljanja ili prolongacije određenih riječi i uzvika. No disfluencije kod osoba koje ne mucaju nisu tako česte kao kod onih koje mucaju. Općenito govoreći, tu su u pitanju različite vrste disfluencija. Normalne disfluencije se najčešće sastoje od ponavljanja čitavih riječi ili slogova kao što su um i er , dok je za mucanje karakteristično ponavljanje i prolongacija glasova i slogova. Otprilike 7-10% govora prosječne osobe je disfluentno. Kada je govor neke osobe disfluentan u razmjeru većem od 10%, onda se može reći da ta osoba muca.

Mario: Možemo li nekako utvrditi koji su mogući uzroci mucanja?

Katarina : Roditelji ponekad smatraju da se mucanje u njihova djeteta pojavilo iznenada, zato što se dijete preplašilo psa, ili se razvilo postupno “samo od sebe” bez nekog određenog uzroka. U stvarnosti, mucanje se nikada ne pojavljuje “samo od sebe” ili zbog šoka, iako se tako može učiniti na prvi pogled. Kad zamislimo problem mucanja kao golemi ledeni brijeg, razumijemo da se ne može stvoriti u trenutku. Temelj ledenjaka se stvara tijekom dugog vremena dok je to što se može pojaviti iznenada, samo vršak, vanjski simptom govornih grčeva.

Postoje dvije skupine uzročnika mucanja: predispozicijski (“tlo”) i proizvodni (“okidači”).

Predispozicijski uzroci mucanja određuju sklonost djeteta prema mucanju. To je “pogodno tlo” na kojemu se može lako pojaviti poremećaj, temelj ledenog brijega, odnosno čimbenici koji uvrštavaju određeno dijete u skupinu rizika za pojavu mucanja. Razmotrit ćemo nekoliko najvažnijih.

Jedan od čestih predispozicijskih uzroka je nasljedna sklonost. Budući da ljudski organizam nastaje u spoju dviju roditeljskih stanica, jasno nam je da njihove genetske kvalitete u mnogome određuju stanje novog organizma. Kod stvaranja novog genetskog koda može se dogoditi da neka od njegovih karika bude nešto slabija od ostalih. Ponekad je ta slabija karika govorni sustav, odnosno njegov pokretački mehanizam. U ljudskom organizmu svaka stanica koja je dio određenog sustava, ima dubinsku memoriju o svom pravilnom funkcioniranju. Tu vrstu memorije možemo usporediti sa sitnim, ali vrlo preciznim računalnim mikročipovima koji imaju specifičan zadatak rada. Oslabljena karika ima oslabljenu ili oštećenu memoriju o programu svog razvoja. Mucanje se u tom slučaju razvija na tlu urođene slabosti motoričke funkcije govornog sustava, koja se pod utjecajem proizvodnog čimbenika (“okidača”) narušava. Kad se pojavi “okidač”, upravo ta slaba karika puca. Brojna istraživanja obitelji osoba koje mucaju, a koja traju već gotovo 100 godina, pokazala su da otprilike trećina pacijenata ima rođake koji mucaju.

Iako većina djece progovori s oko 10-12 mjeseci, ima i djece koja izgovaraju svoju prvu svjesnu riječ mnogo ranije – još sa 8-9 mjeseci. S 1,5-2 godine u njih već traje intenzivan razvoj jezika i razmišljanja. Roditelji se vesele naprednom razvoju mališana, ali ponekad se događa da je ubrzanost jezičnog i kognitivnog razvoja nesrazmjerna razvoju ostalih područja. U tom slučaju, dok intelekt burno cvate, motorička funkcija govornog sustava odgovorna za, na prvi pogled tako banalno pokretanje govornih organa, ne slijedi taj ritam, pa dijete postaje sklono čestim zapinjanjima, gutanju dijelova riječi, ponavljanju riječi i slogova, posebno kad je jako opterećeno suviše kompliciranim jezičnim informacijama.

Kada dijete ima jednu (ili, većinom, nekoliko) od dotičnih predispozicija, odnosno nepoželjno “tlo”, dovoljan je neki ekstremni “okidač” da pukne karika u živčanom sustavu i da se pojavi mucanje. Što može poslužiti kao takav “okidač”? U većini slučajeva se radi o snažnoj jednokratnoj psihološkoj traumi – šoku ili iznenadnom velikom stresu. Bez obzira radi li se o pozitivnom ili negativnom događaju, snažan stres naglo pogađa psihu i osjetljiva karika puca (primjerice, dijete se nečeg iznenada jako uplašilo ili je bilo svjedokom nekog tragičnog događaja koji se snažno urezao u njegovu svijest). Snažnim pokretačkim uzrokom mucanja može biti i dugotrajna psihotraumatska situacija u okolini, primjerice u obitelji. Nepravilan govorni uzor je također veoma čest pokretački uzrok mucanja. Tu se radi o lošem uzoru – neorganiziranom, ubrzanom, nervoznom govoru članova uže obitelji, s gutanjem dijelova riječi ili čak cijelih riječi u rečenici – odnosno o davanju pogrešnih govorno-jezičnih modela djetetu. Osobito je potrebno naglasiti preopterećivanje govornog sustava malog djeteta kompliciranim jezičnim informacijama koje nisu pogodne za njegovu mentalnu dob.

Mario: Kako se mucanje dijagnosticira i liječi?

Katarina : Mucanje obično dijagnosticira stručnjak za poremećaje jezika i govora, logoped. Dijagnoza se obično postavlja na opisu povijesti poremećaja, odnosno podacima o početku mucanja, okolnostima pod kojima se javlja ili pojačava kao i nakon potpune procjene jezičnih i govornih sposobnosti.

Postoje razni oblici liječenja mucanja. Bilo koja od tih metoda može dijelom ublažiti mucanje do neke mjere, međutim još uvijek ne postoji lijek koji će sa sigurnošću potpuno izliječiti mucanje. Liječenje, međutim, može spriječiti da razvojno mucanje ne prijeđe u doživotno. Zbog toga je preporučljivo napraviti procjenu govora kod djece koja mucaju duže od šest mjeseci te kod onih koja mucaju, a to je praćeno različitim oblicima neobičnog ponašanja ili tikova.

Razvojno mucanje se obično liječi edukacijom roditelja o preoblikovanju djetetove govorne okoline u svrhu smanjenja epizoda mucanja. Roditelje se često ohrabruje na slijedeće:

osigurati opuštenu kućnu atmosferu koja pruža dovoljne mogućnosti za govor djeteta. Često pomaže uspostavljanje određenih termina kada dijete i roditelji mogu neometano razgovarati

suzdržati se od kritiziranja djetetova govora ili negativnog reagiranja na teškoće u govoru. Roditelji ne bi smjeli kažnjavati dijete zbog isprekidanog govora ili tražiti da ponavlja tu riječ dok je tečno ne izgovori

ne nagovarati dijete da govori pred mnogo ljudi

pozorno slušati dok dijete govori

govoriti opušteno i polako. Ukoliko roditelj tako govori i dijete će često govoriti jednako sporo i opušteno. Ne treba djetetu govoriti da uspori s govorom, ili da razmisli što će reći prije no što počne govoriti.

Treba pričekati da dijete izgovori riječ do kraja. Ne bi trebalo dopunjavati djetetove riječi ili misli

Potrebno je otvoreno razgovarati s djetetom o mucanju ukoliko dijete začne tu temu

Mnogi od trenutno popularnih programa liječenja za tvrdokorno mucanje uključuju ponovno učenje govora ili odučavanje krivog načina govora. Psihološke nuspojave mucanja, kao što su strah od govora pred publikom ili strancima, također se rješavaju u većini programa.

Drugi oblici liječenja sastoje se od intervencija lijekovima ili elektronskim pomagalima. Lijekovi koji utječu na moždane funkcije često imaju nuspojave koje onemogućavaju njihovu dugotrajnu uporabu. Elektronska pomagala koja pomažu osobi u kontroliranju toka riječi često više smetaju nego pomažu u većini situacija kada treba govoriti te ih osobe koje mucaju često napuštaju.

Postoje i različite nekonvencionalne terapije za mucanje. Uvijek je dobro provjeriti preporuke, iskustvo i ciljeve osobe koja nudi takve tretmane. Ne bi trebalo raditi sa svakim tko obećava “izlječenje” od mucanja.

Mario: Koje su sličnosti i različitosti u pristupu problemu mucanja kod djece i kod odraslih osoba?

Katarina : Prvenstveno je razlika i u obliku mucanjakod djece i odraslih. Mucanje kod djece je problem u govoru koji djeci otežava govoriti. Djeca koja mucaju najčešće to čine na početku rečenica, ali se mucanje kod djece također može dogoditi u sredini ili na kraju rečenice.

Kada mucanje ostane neriješena do odrasle dobi, to može uzrokovati da pojedinci budu vrlo sramežljivi, što može utjecati na napredovanje karijere i odnose s ljudima. Mnogi odrasli ljudi tvrde da je mucanje utjecalo na njihove živote: izbjegavali su mnoge društvene situacije i mucanje je utjecalo na njihovo samopouzdanje.

Postoje razni oblici liječenja mucanja. Bilo koja od tih metoda može dijelom ublažiti mucanje do neke mjere, međutim još uvijek ne postoji lijek koji će sa sigurnošću potpuno izliječiti mucanje. Liječenje, međutim, može spriječiti da razvojno mucanje ne prijeđe u doživotno. Zbog toga je preporučljivo napraviti procjenu govora kod djece koja mucaju duže od šest mjeseci te kod onih koja mucaju, a to je praćeno različitim oblicima neobičnog ponašanja ili tikova.

U radu s malenom djecom, većina mojih kolega, i ja osobno, koristimo nedirektne tehnike usmjeravajući roditelje kako razvijati poželjna ponašanja, te kako reducirati, ili, daj Bože, eliminirati netečnosti. Kad djeca postanu svjesna netečnosti vlastita govora, koriste se usmjeene vježbe, kao što su vježbe z jačanje orofacijalne muskulature, čeljusti, te vježbe disanja i opusštanja. Istemetode primjenjuju se i u radu s draslim osobama koje mucaju.

Mario: Ponosni smo što se upravo u našoj sredini, dakle u Petrinji može kvalitetna dijagnostika i primjeren terapijski pristup mucanja. S obzirom da ste voditeljica kabineta za logopedsku podršku pri Pučkom otvorenom učilištu Hrvatski dom Petrinja, recite nam nešto o raširenosti ove pojave na lokalnoj razini, koji su približni brojčani podaci o do sada pruženim uslugama općenito u vašem kabinetu i koliki se dio odnosi na problematiku vezanu uz mucanje.

Katarina : Trenutno je u terapiju uključeno između 80 i 85 djece, a od početka rada Kabineta do sad radom je obuhvaćen nešto malo više od 200 naših sugrađana (203), što je zaista velika brojka. Neki su došli samo po savjetodavne usluge, javljali su se i stručnjaci u radu s djecom za smjernice, dok je velika većina bila na logopedskoj obradi i u terapiji. Od 83 korisnika usluga Kabineta u proteklih mjesec dana, dijagnozu mucanja ima njih 17. Od toga su njih 15 djeca, a dvoje je odraslih. Postoji nekolio slučjeva gdje u dogovoru s roditlejima pratimo razvoj situacije vezane uz netečnosti govora kod djece (s obzirom da se radi o djeci rane dobi), te su roditleji u programu savjetovanja i osnaživanja kako bi koristili indirektne tehnike za olakšavanje simptoma mucanja prema metodi koja dolazi iz Michael Pallin centra iz Londona, a koju sam prošla.

Mario: Kako i na koji način svi ljudi u potrebi za logopedskom podrškom neovisno o životnoj dobi mogu doći do vas i vaših specijalističkih usluga?

Katarina : Vrata Kabineta otvorena su svima te su dijagnostika, terapija i savjetovanje besplatni i mogući za sve koji dolaze s područja grada Petrinje, a pomoć im je potrebna. Jedino što je otrebno je unaprijed se dogovoriti za termin, kako bih se svakom klijentu mogla maksimalno posvetiti i imati kvalitetan pristup radu. Podaci o Kabinetu nalaze se na web stranici POU Hrvatskog doma Petrinja, pa je to dobra polazišna točka za svakoga tko me traži ili planira potražiti.

Mario: I dr.Poredoš Lavor, što još možemo reći na samom kraju?

Daša: Hvala magistri Katarini Matijević na sudjelovanje u našoj emisiji i svim iznimno zanimljivim i korisnim informacijama za sve nas.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija „I to je život“. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada ostanite i dalje uz Petrinjski radio, do tada, srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X