U današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovarat ćemo o radu i godinama – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, a pokušat ćemo nešto više reći i o tome do kada biti radno aktivan u životu.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 26.travnja 2024.godine
TEMA : Do kada biti radno aktivan?
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u ovotjednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovarat ćemo o radu i godinama – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor, a pokušat ćemo nešto više reći i o tome do kada biti radno aktivan u životu.
Mario: Aktualna političko-novinarska i javnozdravstvena rasprava o tome treba li u Hrvatskoj radni vijek trajati do 65. ili 67. godine uglavnom se svodi samo na donekle artikulirane argumente “za” i “protiv” takvih reformi. Pojasnimo o čemu se tu zapravo radi.
Daša: Argumenti koji govore u prilog takvoj reformi su ekonomska neodrživost sadašnje situacije zbog nepovoljna omjera radno aktivne i umirovljeničke populacije, velikog broja povlaštenih i invalidskih mirovina, rane prosječne dobi umirovljenja, kao i potrebe dijela radno aktivnog stanovništva da produlji radni vijek zbog održanja boljih prihoda i vlastite emocionalne dobrobiti.
U javnom prostoru podjednako su zastupljena mišljenja i stavovi prema kojima je riječ o lošoj i neprovedivoj zamisli, štetnoj za pojedinca i društvo, jer ljude srednje i starije dobi, pri čemu se već podrazumijevaju oni stariji od 35, a pogotovo iznad 50 godina, poslodavci nerado zapošljavaju, smatrajući ih slabije iskoristivom i skupljom radnom snagom s većim postotkom bolovanja i izostanaka. Mlađi zaposlenici procjenjuju se kao više motivirani, podatniji i prilagodljiviji zahtjevima poslodavaca, odnosno kao oni koji u perspektivi mogu još puno pružiti.
Pritom se cijeloj problematici prilazi prije svega zbrajanjem ekonomskih parametara, uz izuzetak ponekih javno obznanjenih mišljenja stručnjaka, koji govore o konceptima kao što to su motiviranost za rad i zadovoljstvo radnika, radna sposobnost radnika, fizičko i mentalno zdravlje, privrženost radnom mjestu, kvaliteta radnika i radnog mjesta.
Mario: Ulaganje u kvalitetu radnika i radnog mjesta neophodno je važno, zar ne?
Daša: Naprednije zemlje desetljećima rade na osvještavanju i aktivnoj provedbi mjera vezanih uz poboljšanje uvjeta rada, kvalitete radnih mjesta, podizanju radne sposobnosti radnika, prilagodbe radnog mjesta radniku i tako sustavno i prirodno pridonose povećanju produktivnosti i boljem iskorištenju kapaciteta radnika, duljem radnom vijeku i većem psihofizičkom zdravlju i emocionalnoj dobrobiti radnika, uz manju stopu bolovanja, manje izostanaka i posljedično manja opterećenja zdravstvenog sustava. Sasvim je jasno da od takvog pristupa dugoročno profitiraju i radnik i država. Ne treba ni naglašavati da takvim ulaganjem u radno aktivno stanovništvo – cilj produljenja radnog vijeka postaje dostižan. Najsvjetliji primjeri takve prakse dolaze iz skandinavskih zemalja, prije svega Finske, zatim Norveške, Švedske i Danske.
Mario: Čini mi se da je stručnjacima već dugo jasna činjenica da upravljanjem organizacijom rada u psihosocijalnom smislu možemo utjecati na zdravlje i produktivnost pojedinaca, no je li jasna i onima kojima su dane formalne ovlasti za kreiranje socijalne politike i donošenje zakona?
Daša: Odgovor nije teško odgonetnuti. Koncepti vezani uz rad, poput organizacijske klime i kulture, psihosocijalnih uvjeta na radu – o kojima smo već govorili u jednoj od naših emisija, radne sposobnosti, emocionalne dobrobiti na radnome mjestu – nažalost nisu u dovoljnoj mjeri predmet javne rasprave kad se donose važne odluke koje dugoročno utječu na naraštaje sadašnjih i budućih radnika, odnosno ljudi koji su odlučili ostati živjeti i raditi u ovoj državi u jeku najvećeg dosad pokreta iseljavanja radno aktivnih, obrazovanih pojedinaca iz Hrvatske. A znanstvena istraživanja pokazuju blisku i neraskidivu povezanost psihičkog i fizičkog zdravlja, psihičkog zdravlja i izostanaka s posla, bolovanja, te potrebe za ranijim umirovljenjem. Utvrđena je i visoka povezanost između kvalitete radnog i privatnog života, kvalitete radnog života i kvalitete života nakon umirovljenja. Ulaganje u kvalitetu radnika i radnog mjesta, te u radnu klimu, također je u korelaciji s ovim parametrima.
Mario: Recite nam nešto o procesu starenja i radu općenito.
Daša: Poznata je činjenica da radna sposobnost radnika kontinuirano opada nakon 45. godine života, i to za oko 1,5 posto godišnje. No, to ne znači da takvog radnika treba odbaciti. Naprotiv, treba pojačano ulagati u njega da bi mogao produktivno raditi do 65 ili 67 godina, pa i dulje. Radnici s dugim i bogatim iskustvom u radu, pogotovo ako obavljaju složene poslove i specifična zanimanja, izuzetno su važni, a njihovim gubitkom nerijetko odumiru i znanja i vještine vezane uz radna mjesta, pa je njihov odlazak neprocjenjiv. Unatoč fiziološki uvjetovanom padu radne sposobnosti sa starenjem, nezamjenjivi su kao savjetnici, mentori i osobe koje su u stanju riješiti najsloženije probleme, koje mlađi i neiskusniji radnici, unatoč boljim radnim sposobnostima, nisu u stanju riješiti.
Mario: Kako ovu problematiku rješavaju organizirane razvijene zemlje?
Daša: Nažalost, većina nas smatra utopijom da tvrtka za nas organizira skrb o djeci, o kućnim ljubimcima, osmisli program vježbanja i opuštanja u stankama, a da ne govorimo o skraćivanju radnog dana na šest sati umjesto povećanja radne satnice – rasterećivanju umjesto prekovremenom iskorištavanju. Daleko smo od plana razvoja karijere u skladu s mentalnim i psihofizičkim kapacitetima, iskorištenju talenata, razvoja ljudskih potencijala, organizacije hobija i slobodnog vremena radnika, vođenja računa o specifičnim psihološkim potrebama, o ravnoteži radnog i privatnog života. Sve opisano sasvim je normalno dostupno u organiziranim razvijenim zemljama, a kod nas se javlja samo u povremenim tragovima.
Mario : Recite nam nešto o osobnom doprinosu dobrobiti na radnome mjestu.
Daša: O tome se kod nas vrlo malo govori i piše – čak što više vrlo malo razmišlja.
Pitanje za sve nas: Jeste li se ikad zapitali što sami možete učiniti da poboljšate uvjete na radnom mjestu na kojem provodite pola ili više vremena od ukupnog vremena provedenog u budnom stanju?
Prema svim istraživanjima, kvaliteta života i rada, te duljina radnog vijeka najuže su povezani s fizičkim zdravljem, stoga ulaganje u zdravlje znači ulaganje u radnu sposobnost. Obavljajte redovite sistematske preglede, krećite se što više, uzimajte vitamine i ostale suplemente prehrani u skladu s dobi i individualnim potrebama, a dok ste na poslu, ne propuštajte raditi češće stanke koje omogućuju promjenu položaja tijela i više kretanja. Čuvajte mentalno zdravlje.
Mentalni toksini koji proizlaze iz loše i neodgovarajuće komunikacije, loših metoda rukovođenja i –nažalost – sve raširenijega psihičkog zlostavljanja na radnome mjestu (mobbinga) – značajno utječu na radnu motivaciju i doživljaj psihičkog blagostanja. Stoga izbjegavajte, koliko god možete, sve činitelje koji pridonose “toksičnosti” radnog mjesta, dakle određene ljude, tipove komunikacije, pretjerana “sastančenja” i slično. Nastojte se okružiti suradnicima s kojima se dobro osjećate.
Mario: Što još svatko od nas može učiniti?
Daša: Održavajte kontakt s bliskim osobama.
Kontakt s bliskim osobama, partnerom, djecom, prijateljima, važnim kolegama koji fizički ne rade blizu nas – velika su pomoć u održavanju psihičke ravnoteže i u satima odvojenosti, stoga je korisno održati komunikaciju i kad nismo s njima. Osim mailova i telefona, čak i sama okruženost fotografijama bliskih ljudi pomaže da se bolje osjećamo. Održite ravnotežu radnog i privatnog života. Iako često zanemarena, ravnoteža dviju sfera funkcioniranja nas održava. Bavljenje hobijima, putovanja i ispunjen privatni život, bez obzira na to što imaju različito značenje kod različitih pojedinaca, preduvjeti su i dobrog funkcioniranja na radnome mjestu. Reducirajte stres na radnome mjestu. Istraživanja su ukazala na znatnu povezanost između stresa i depresije te koštano-mišićnih i srčanih tegoba. .Pronađite način da uživate na poslu.
Obnovite radnu energiju uvođenjem malih, ali značajnih promjena, promjenom rutine, izbjegavanjem monotonije, druženjem ili ergonomskim oblikovanjem radnog mjesta kako biste poboljšali fizičku udobnost. Budite svjesni relativnosti i prolaznosti.
Mario: I poruka za kraj …
Daša: Koliko god da smo dobri u onome što radimo, nismo nezamjenjivi, pa je stoga poželjno imati različite uloge i izvan onoga što radimo, jer nas to što radimo ipak ne čini u potpunosti onime što jesmo. Osobe koje su toga svjesne bolje se prilagođavaju promjenama u radnom okruženju i uvijek su u stanju aktivirati druge životne uloge koje predstavljaju psihički oslonac u vremenu promjena.
I konačno odgovor na osnovno pitanje do kada biti radno aktivan – dok nam to naše mogućnosti nalažu i do kada smo emocionalno ispunjeni s onim što radimo … Što znači Mario da ćemo mi još dugo dugo raditi naše zajedničke emisije …
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila j ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme. Do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio, srdačan pozdrav.
