Izbornik
mirzivot

I to je život o miru u svakodnevnom životu

U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarat ćemo o miru, a ovu temu odabiremo povodom Međunarodnog dana mira koji se u Svijetu obilježava 21. rujna, a također ima i dugu tradiciju obilježavanja u Petrinji. Kao i svakog petka s nama je naša stalna suradnica dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 18.rujna 2020.godine

TEMA : Mir u svakodnevnom životu

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji „I to je život“ Petrinjskog radija razgovarat ćemo o miru, a ovu temu odabiremo povodom Međunarodnog dana mira koji se u Svijetu obilježava 21. rujna, a također ima i dugu tradiciju obilježavanja u Petrinji. Kao i svakog petka s nama je naša stalna suradnica dr. sc. Dašom Poredoš Lavor. 

Mario: Kako je došlo do obilježavanja Međunarodnog dana mira?

Daša: Međunarodni dan mira obilježava se diljem svijeta 21. rujna. Rezolucijom UN-a iz 2001. godine 21. rujna određen je danom nenasilja i prekida neprijateljstava na globalnoj razini. Međunarodni dan mira utemeljila je Opća skupština UN još 1981. u cilju obilježavanja i jačanja ideala mira među svim narodima i državama, namijenivši za njegovo obilježavanje treći utorak u rujnu. 20 godina kasnije definirano je da to budi fiksni datum – upravi 21. rujna. Međunarodni dan mira omogućuje svim pojedincima, organizacijama i nacijama da svojim jednostavnim djelima zajednički šire poruku mira. Nakon rasprava o uvođenju Dana mira i tome što bi on trebao predstavljati zaključeno je da će on postojati kako bi se kontinuirano podsjećalo na potrebu jačanja mirovnih poruka i ideja među svim ljudima i narodima. Od osnutka do danas Međunarodni dan mira uključio je milijune ljudi sa svih strana svijeta koji zajednički sudjeluju u raznim događanjima i okupljanjima. Dan mira podsjeća sve nas da svojim jednostavnim djelima zajednički širimo poruku mira. I kako ono vi Mario šaljete poruku mira svakog dana kada završavate svoju smjenu u programu Petrinjskog radija – molim vas da i sada čujemo … To je poruka mira koju od vas dobivamo gotovo svakoga dana – i hvala vam na tome.

Mario: Recite nam nešto u miru u svakodnevnom životu.

Daša: U svakoj interakciji u životu imamo mogućnost izbora: naš Ego uvijek želi biti u pravu, dok naše Ja želi postići mir, pa je smisao u tome da pokušamo postići ravnotežu ove unutarnje podvojenosti i usavršiti umjetnost nenasilne komunikacije. Naravno da to nije lako, odnosno često nam se čini nemogućim. No ako želimo postati glas mira u svijetu, prvi korak je to da mir učinimo trajnim stanjem u našem životu.

Sve što vam je potrebno jest svjesnost i odlučnost da poslušate zov ljubavi, oprosta i dobrote – i držite se toga svakodnevno, ili barem svakodnevno nastojite u tome, svoje težnje usmjeravajte tom cilju. Ako vam se i dalje čini da je to nemoguće, evo nekoliko primjera kako na tome možete raditi doista svaki dan, te tako graditi tu vrstu svjesnosti:

Trebate obratiti pažnju na mir da biste ga imali – Mislite o sebi kao o mirnoj osobi. Obratite pažnju na to da potičete svoj ego da se ne vrijeđa i ne ulazi u sukobe s okolinom. Zato službenici u pošti, umjesto da se posvađate zbog toga što čekate u redu 15 minuta, recite: „Vidim da vas na šalteru radi malo, zasigurno vam je teško – želim vam da uspijete izdržati ovaj radni dan“. Neka vaša prisutnost donosi ljubav i vodi vaše riječi i djela, umjesto da vaš ego unosi nemir.

Žaljenje i kukanje donosi samo nemir – Možete razbiti potrebu za kuknjavom tako što ćete otpustiti vlastitu naviku da upijate sve u sebe i vježbati oprost. Ako ste ljuti na nekog u vašem životu, radite na tome da komunicirate s tom osobom. Nekoliko trenutaka kvalitetne i cjelovite rasprave dovoljno je za oprost, te za to da tako poništite nemir i oslabite utjecaj vašeg samo-ljubivog ega.

Darujte sebi trenutke mira svaki dana – Čak i ako imate samo nekoliko trenutaka u danu za sebe, uzmite u obzir da je to vrijeme ključ za postizanje višeg stanja svijesti. Isključite svoje unutarnje dijaloge i uočite razliku između neprestanog nesvjesnog bujanja misli i blagoslova koje osjećate tih nekoliko trenutaka u tihoj vezi sa  Bogom, prirodnom, svemirom – ovisno čemu smo skloni vjerovati. To je najsigurniji način da oslabite kontrolu ega i da se pomaknete prema unutarnjoj viziji mira koja je vaše pravo od rođenja.

Uvijek birajte ljubaznost, odbacite potrebu da budete u pravu – Podsjetite se da je najbolja tehnika za uspostavljanje mira u vašem životu to da uvijek izaberete ljubaznost kad se ispred vas nađe izbor između „biti u pravu“ ili „biti ljubazan“. To je jedna od najučinkovitijih metoda za pobuđivanje osjećaja mira. Izbor postoji u svakoj od vaših interakcija. Onda kada je prisutno vaše više Ja – to uvijek promovira mir.  Ako ponekad sumnjate je li u prvom planu vaš Ego ili više Ja, samo se zapitajte: „Hoće li ovo unijeti mir ili tjeskobu u moj život?“ Odgovor će se nametnuti sam po sebi. Ne možemo naći mir u tome da budemo u pravu ili da smo ljuti, ili povrijeđeni.

Mario: Pokušajmo sada pojasniti pojam unutarnji mir.

Daša: Unutarnji mir najvažnija je stavka za duhovno zdravlje, a i tjelesno jer su fizičke bolesti posljedica našeg psihičkog stanja.

Staloženi ljudi koje je teško izbaciti iz takta, koji nemaju kratke živce i koji se znaju veseliti životu te i u teškim životnim situacijama pronaći nešto dobro, posjeduju unutarnji mir – imperativ svih religija i težnju svakog čovjeka. Unutarnji mir može se osvijestiti na nekoliko načina.

  1. Prihvatite što vam život nosi – U životu se događaju dobre i loše stvari. Nitko nam nije obećao da će sve teći glatko. Život je pun izazova i iskušenja. Kada se dogode stvari koje niste željeli i kada situaciju ne možete promijeniti, prihvatite je. U prihvaćanju je moć koja vam daje da upravljate svojim životom kada on ne ide u smjeru u kojem želite.
  2. Ne možete promijeniti ljude oko sebe, ali možete sebe – Kada čovjek ne bi trošio energiju u nastojanju da promijeni ljude u svojoj okolini, već ih prihvati onakve kavi jesu, imao bi puno više energije za rad na sebi i za uživanje u interakciji s drugima. Kada kod neke osobe uočite nešto što vas živcira, zapitajte sebe zašto je to tako i je li možda u toj drugoj osobi prepoznajete ono što vam kod vas samih smeta. Na sebi radite, ne na drugima.
  3. Budite zahvalni – Iako vam u trenutku malodušnosti zvuči kao klišej rečenica: „Uvijek postoji nešto na čemu mogu biti zahvalna“, usprkos tome što vi mislite, to je zaista tako. Vježbajte biti zahvalni. Osvijestite malene stvari ili situacije za koje možete zahvaliti prirodi, Bogu ili sebi. Primjerice, kada usred vrućeg ljetnog dana puhne lagani povjetarac ili kada navečer zahladi, zahvalite na tom olakšanju. Zahvalite svako jutro kada se probudite što ste ovdje, što dišete. Zahvaljujte na ljudima oko sebe, zahvaljute i na negativnim stvarima koje vam se događaju. One su tu da nešto iz njih naučite i da vas ojačaju.
  4. Potrudite se i uhvatite svitanje – Svitanja su predivna, nose u sebi život, energetski potencijal. Ona su rađanje novog dana. Svitanja na čovjeka djeluju nadahnjujuće. Stoga, osobito ako ste u prirodi ili ako ste negdje uz more, probudite se prije ostalih, prošetajte uz more ili sjednite negdje gdje imate lijep pogled i uživajte u jutarnjoj kavi. Pročitajte nekoliko rečenica iz knjiga koje vas nadahnjuju. Ono što prvo napravite ujutro, ostat će vam cijeli dan negdje u glavi. Neka to bude nešto lijepo.
  5. Molite se, meditirajte, budite sa sobom – Ukoliko ste religiozna osoba, a dogodilo se da ste zanemarili svoju duhovnost, prepoznajte da je sada vrijeme da joj se vratite. Čitajte, molite, otiđite u crkvu, džamiju, sinagogu ili u prirodu. Osluškujte sebe, meditirajte.

Mario: Možemo li reći da nam je za postizanje mira u životu važno izbjegavati neke tipove ljudi?

Daša: U biti da – koliko god to teško zvučalo.

Svatko je od nas barem jednom bio u doticaju s ljudima iz naše neposredne ili posredne blizine koji nisu dobro utjecali na nas same. Ponekad bismo već tijekom samog susreta osjećali nemir, nervozu, neku vrst težine, otpora ili prepreke, a kod senzibilnijih bi ljudi to prelazilo i u mnogo jače osjetilne senzacije kao što su mučnina, snažna tjeskoba koju prati osjećaj gušenja, potreba za bijegom ili plačem i slično. Češće bi svijest o štetnom utjecaju takvih ljudi na nas nastupila tek kasnije, kad bismo se razdvojili od njih i ušli u neki naš, inače mirni prostor, za koji bismo sada osjetili da odiše nemirom. Taj bi se nemir zatim mogao vrlo lako prenijeti i na naše ostale aktivnosti s kojima praktički nije imao nikakve veze, a postoje i brojna istraživanja koja povezuju čestu izloženost toksičnim tipovima ljudi s pojavom raznih bolesti, s naglaskom na one kancerogene.

Upoznajmo neke tipove ljudi koje bi valjalo izbjegavati:

Ljudi koji stalno upadaju u konflikte situacije – Takvi ljudi često upadaju u razne problematične situacije, sukobe, probleme, a za sve su im naravno uvijek krivi svi drugi. Ako su u poziciji nadređenog, ovi ljudi stalno imaju neki problem sa suradnicima. Vrlo često donose nagle i nepromišljene odluke, otpuštajući u afektu ljude, a kasnije im ili bude žao ili ocrnjuju te ljude pred drugima i u svojoj glavi kako bi se uvjerili da su postupili ispravno i time sami sebe opravdali. Ako su vlasnici vlastitih poduzeća gdje zapošljavaju druge, vrlo im se često mijenja cijela garnitura ljudi koja je radila za njih. Ako su pak u poziciji podređenog, često se sukobljavaju s kolegama, misle da su bolji i sposobniji od drugih, a nerijetko se sukobe i s nadređenima. U tom slučaju često bivaju otpušteni i stalno mijenjaju poslove ili ih, kad se pročuje u poslovnom svijetu kako se ponašaju, više nitko ne želi zaposliti. Ovakvi će nam ljudi često govoriti ružne stvari o bivšim zaposlenicima ili šefovima, a sebe prikazivati kao žrtvu njihove bezobzirnosti, gluposti, zlobe, manipulacije i sličnog. Ako ih susretnemo izvan poslovnog okruženja, to je najčešće ona osoba koja ima mnogo bivših prijatelja, izbjegava okupljanja ljudi iz pojedinih životnih razdoblja jer su „svi glupi, bezvezni, dosadni i nema što raditi s njima“, ne razgovara s pola susjeda, u stanju se posvađati sa svime i svakime u svakom trenutku; kad je konobari vide da ulazi u kafić, hvataju se za glavu jer ne znaju oko čega će danas napraviti dramu i dovesti sve u neugodnu situaciju.

Toplo – hladno tipovi – Sigurno smo svi u životu susreli ljude koji igraju toplo-hladno igrice. U jednom trenutku biti iskreni, otvoreni, srdačni, prisni i imat ćemo osjećaj da smo se uistinu povezali i da je to što je između nas duboki odnos. U trenu se situacija mijenja: postaju hladi, distanciran, površni u odnosu – počinju se ponašati kao da nas uopće ne doživljavaju. Takva će nas reakcija zaboljeti i ohladiti poput hladnog tuša i kad nakon nekog vremena dođemo k sebi i oporavimo se od nje, ovi će nam ljudi napisati ili ispričati roman o tome kako misle na nas, kako im nedostajemo, kako bi voljeli da se vidimo, kako imaju nešto za nas što nam moraju dati i slično, nakon čega bi ponovno uslijedila distanca.

Ljudi koji naređuju drugima –  Ideja da iz bilo kojeg razloga posjedujemo ekskluzivno pravo naređivanja drugima, stara je koliko i samo čovječanstvo i na višim je razinama svijesti potpuno besmislena i nepotrebna. Nijedno ljudsko biće nema pravo posjedovati drugo biće niti mu nametati svoja pravila. Posebice to nema pravo činiti uporabom sile, prijetnjom, ucjenom, zastrašivanjem, obmanjivanjem i slično. Ljudi koji su skloni naređivati drugima, uzimajući si to za pravo pod različitim izlikama i u različitim okolnostima, sasvim će nam sigurno oduzimati toliko željeni mir i energetski nas strašno iscrpljivati. Takvi će ljudi često misliti da uloga vođe zahtijeva naredbe i strahopoštovanje, no to je sve, samo ne istinito. Pravi vođa nikada neće postupati na ovaj način i svojim će primjerom, odlučnošću, razumijevanjem, plemenitošću i velikim srcem navesti ljude da ga slijede i poštuju.

Tipovi ljudi koji psuju i otvoreno vrijeđaju druge – Kad u ovom kontekstu govorim o psovkama, onda mislim prvenstveno na tipove ljudi koji će, ako ih se uzruja, a što se najčešće događa kad se netko ne ponaša prema njihovim očekivanjima, početi psovati druge ljude, upotrebljavati vulgarne riječi bez da se mogu (ili žele) kontrolirati, a što će ponovno govoriti samo o njima, a ne i o onim drugima koje će na taj način pokušati ocrniti ili omalovažiti.

Tip čovjeka koji umišlja: ja sam kraj, a vi ste moji podanici – moj frizer, moj odvjetnik, moj bankar i sl. – Ovaj tip ljudi se opisuje kao vrlo narcisoidan, s izraženim elementima iskorištavanja drugih ljudi i njihovih pozicija. Postoji u različitim sferama života, no ja sam ga nekako najčešće viđala u krugu poznanika ili „prijatelja“. Takvi će ljudi uvijek pronaći način kako izmanipulirati drugoga tako da oni profitiraju. Primjerice, ako imate auto, a oni nemaju, zahtijevat će bez imalo obzira da ih posvuda vozite te da se uvijek po njih dolazi i vraća ih se kući. Radimo li recimo kao frizer ili frizerka, redovito će nas iskorištavati da ih besplatno friziramo, tražiti da ponesemo sa sobom škare kad se neobavezno vidimo (i inzistirati da se vidimo baš onda kad zamisle da bi im trebalo šišanje) i slično. Njima baš uvijek nešto treba, a mi kao pravi i dobri prijatelji moramo učiniti sve kako bismo im to omogućili. Ako ovakvim ljudima ne stanemo na kraj i jasno im i glasno ne kažemo ne, oduzimat će nam dio po dio mira i nevjerojatno nas i sustavno nagrizati.

Tipovi ljudi koji žele biti mi – Ovdje mislim na tipove ljudi koji će učiniti sve kako bi nam se približili i ušli što dublje u svaku sferu našeg postojanja, a potom uzimali jednu po jednu našu ideju, jedan po jedan dio naše osobnosti, obiteljskih stvari, kreativnih postignuća i slično, pripisujući ih sebi i ponašajući se kao da je to njihovo – iako dotad nikad nisu pokazali sklonost tome niti je to uistinu dio njihovog identiteta. Takvi ljudi vam se s jedne strane mogu snažno (i često po skrivečki) diviti, a s druge vas strane istovremeno prezirati. Karakterizira ih zavist i ljubomora (u pozadini je definitivno nesigurnost i neprihvaćanje sebe i onoga tko su uistinu), a veliki će dio vremena glumiti da su dobri s vama.

Koliko košta tip – Ovaj je tip ljudi izrazito fokusiran na materijalno i sve što ga zanima jest koliko smo što platili, koliko smo na nečemu zaradili (ili još bolje izgubili), što smo kupili ili prodali i slično. Sve se vrti oko cijene, računice i kalkulacije. Imamo li primjerice novi auto, prvo će pitanje biti: Koliko novaca? Nakon što ih se eventualno informira o cijeni, obavezno slijedi njihova procjena vrijedi li to toliko te sto i jedan komentar kako oni na našem mjestu nikada ne bi taj novac dali za to, kako je netko njihov kupio isto za upola manje, kako ovo, kako ono. Ukratko, najbolje ih je na pitanje o novcu potpuno ignorirati i što ih manje o svemu informirati. Ili im samo postaviti protupitanje: A zašto misliš da je važno koliko košta? Nije li recimo puno važnije sviđa li mi se?

Mario: I što reći na kraju …

Daša: Možda sve ovo izgleda jako teško, ali nemojte odmah na početku odustati. Krenite sa sitnicama. Prestanite se ljutiti na prijateljicu koja vam stalno kasni. Prihvatite to i izbjeći ćete bijes i ljutnju, a osjetiti ljubav prema prijateljici. Kroz dan u sebi recite nekoliko puta  hvala. To “hvala” ne mora se odnositi na konkretne stvari, ljude ili situacije. Samo recite hvala. Neka ta riječ bude među korištenijima u vašem rječniku i u vašim mislima. Kada vam se dogodi situacija u kojoj biste najradije opsovali, vi kažite hvala i promatrajte što se u vama događa. Ako “pucate po šavu” duboko udahnite nekoliko puta. Mislite na disanje na trenutak i kriza će proći.

Ovom tematskom emisijom dajemo doprinos provođenju projekta SuPER – susreti podrške, edukacije i rada koji je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike  – a provodi se u vidu medijske kampanje u svrhu stvaranja kulture mira življenja i suživota pri čemu Petrinjski radio također daje svoj doprinos.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, srdačan pozdrav.

 

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X