Izbornik
Share on facebook
Share on twitter
umirovljeniciuniv

I to je život o zaštiti osoba starije životne dobi

U današnjoj emisiji I to je život s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o zaštiti osoba starije životne dobi, povodom Međunarodnog dana svjesnosti o važnosti prevencije nasilja nad osobama starije životne dobi koji se u svijetu obilježava 15. lipnja. Nešto malo kasnije telefonskim putem u emisiju uključujemo i Milicu Nenadović Timarac, odvjetnicu iz Siska. Isto tako ovom tematskom emisijom dajemo doprinos provođenju projekta Međugeneracijski dijalog – put primarne prevencije nasilja u obitelji i društvu koji je financiran sredstvima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku – a provodi se u vidu medijske kampanje u svrhu prevencija nasilja svih uzročnosti pri čemu je Petrinjski radio također daje svoj doprinos.

 

EMISIJA : I to je život

DATUM : 5.lipnja 2020.godine

TEMA : Zaštita osoba starije životne dobi

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju “I to je život”. U današnjoj emisiji I to je život s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o zaštiti osoba starije životne dobi, povodom Međunarodnog dana svjesnosti o važnosti prevencije nasilja nad osobama starije životne dobi koji se u svijetu obilježava 15. lipnja. Nešto malo kasnije telefonskim putem u emisiju uključujemo i Milicu Nenadović Timarac, odvjetnicu iz Siska. Isto tako ovom tematskom emisijom dajemo doprinos provođenju projekta Međugeneracijski dijalog – put primarne prevencije nasilja u obitelji i društvu koji je financiran sredstvima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku – a provodi se u vidu medijske kampanje u svrhu prevencija nasilja svih uzročnosti pri čemu je Petrinjski radio također daje svoj doprinos.

Mario: Za početak recite nam nešto o ovoj problematici na globalnoj razini.

Daša:  U gotovo svim zemljama svijeta očekuje se značajan porast broja starijih osoba u razdoblju između 2015. i 2030. godine, što će biti posebno izraženo u razvijenijim državama. Zbog toga se očekuje i da će problem zlostavljanja starijih osoba biti sve izraženiji. Iako je problematika zlostavljanja starijih osoba nekad bila tabu, danas je ovaj problem prepoznat diljem svijeta. Međutim, i dalje ostaje jedan od najmanje istraženih oblika nasilja u nacionalnim anketama te jedna od najmanje naglašenih tema vezanih za nasilje u nacionalnim akcijskim planovima.

Rezultati nedavnih istraživanja ukazuju na potrebu obraćanja posebne pažnje na financijsko iskorištavanje i materijalno zlostavljanje starijih osoba, što se pokazalo veoma čestim i ozbiljnim problemom. Prema trenutno dostupnim podacima, čak je 5-10 % starijih osoba diljem svijeta u opasnosti od nekog oblika financijskog iskorištavanja. Međutim, ovaj oblik zlostavljanja često nije prijavljen, dijelom zbog osjećaja srama kod samih žrtava, a dijelom zbog kognitivnih i drugih teškoća koje im to onemogućuju, te je većina istraživanja prevalencije temeljena na anketama samoiskaza. Financijsko iskorištavanje može poprimiti mnogo oblika. U razvijenim zemljama zlostavljanje često uključuje krađu, krivotvorenje, zloupotrebu vlasništva i punomoći kao i zabranu pristupa financijskim sredstvima.

Mario: Kakva je situacija u Hrvatskoj?

Daša: U Republici Hrvatskoj tijekom 2018. godine prekršajima iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji bilo je oštećeno 1.200 osoba starije životne dobi. Prvi su to podatci MUP-a, a u koji su na prijedlog pučke pravobraniteljice starije osobe uvedene kao posebno ranjiva skupina. Nažalost, nije propisana i obveza nadležnih tijela socijalne skrbi da žurno, po saznanju o počinjenju obiteljskog nasilja prema starijoj osobi, osiguraju mogućnost pružanja socijalnih usluga u vlastitom domu, kako bi se i tako spriječila institucionalizacija ove posebno ranjive skupine. Zakonom je, također, na prijedlog pučke pravobraniteljice predviđen i oblik obiteljskog nasilja nečinjenjem, odnosno zanemarivanje potreba starije osobe od strane članova obitelji koji imaju zakonsku obvezu njihovog uzdržavanja ili žive s njima u zajedničkom kućanstvu. Problem neprijavljivanja nasilja, kad su u pitanju starije osobe, i nadalje je izražen,  dijelom i zbog nedovoljne informiranosti starijih osoba što nasilje u obitelji točno podrazumijeva, te kako mogu potražiti pomoć i zaštitu. Posebno zabrinjava što su, i kada imaju te informacije, obeshrabreni u prijavljivanju jer nemaju povjerenja u institucije, boje se osvete ili se jednostavno osjećaju bespomoćnima. Također, sram i tabuiziranje, kao i strah da će prijava utjecati na druge članove obitelji te ih izložiti progonu, često su razlozi neprijavljivanja. Stoga je nužno je raditi na prevenciji nasilja nad starijim osobama, u kojemu ključnu ulogu treba imati međuresorna suradnja, ne zanemarujući pritom i pružanje učinkovite pravne zaštite, te psihosocijalnu pomoć, kao ni primjere dobrih praksi iz drugih država. Sve opisano provedbom projekta Međugeneracijski dijalog – put primarne prevencija nasilja u obitelji i društvu pokušavamo činiti.

Brojne starije osobe, posebice samci, zbog oslabljenih funkcionalnih sposobnosti više ne mogu samostalno skrbiti o svim svojim potrebama, a usluga pomoći u kući nije im na jednak način dostupna u svim dijelovima zemlje. Stopa rizika od siromaštva u 2017. najviša je, 28,6%, upravo za starije od 65 godina, dva postotna poena više nego u 2016., no posebno su ranjive starije osobe koje žive u samačkom kućanstvu, čiji rizik od siromaštva je čak 47,8%. Upravo nedostatak osnovnih sredstava za život stavlja starije osobe u rizik od svih oblika zlostavljanja, uključujući i ekonomsko, pa su tako starije osobe ponekad suočene s zlouporabom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Zbog toga, ostaju i bez imovine i bez odgovarajuće skrbi u trenucima kada im je ona najpotrebnija. Nažalost, u većini slučajeva se nadležnim tijelima jave tek nakon sklapanja ugovora, pa im preostaje jedino pokretanje sudskih postupaka radi njihova raskida, što je dugotrajan i neizvjestan proces koji ih posebno otegotno pogađa obzirom na dob.

Mario: Pokušajmo li dati osnovi društveni okvir života osoba starije životne dobi.

Daša: Stariji ljudi trebaju u potpunosti sudjelovati u ekonomskom i društvenom razvoju, te uživati u rezultatima napretka i blagostanja društva. Godine života nikako ne smiju biti čimbenik diskriminacije. Godine života mogu biti i jesu prednosti jer nam ukazuju na iskustvo koje je stečeno i životna mudrost koja je utkana u vlastiti život i život potomaka koji tek dolaze.

Starije osobe po mnogočemu se međusobno razlikuju. Živjeli su u različitim životnim uvjetima i tako stekli razna životna iskustva. Uz prosječne napore, očekuje se, da pokušaju zadržati dotadašnji stil života ili da od mnogih stvari po malo odustati. Mišljenja sam da je priprema za stariju životnu dob od iznimne važnosti za sve nas.

Mario: Recite nam nešto o specifičnostima nasilja kada su u pitanje osobe starije životne dobi kao žrtve izložene nasilju.

Daša : Dosadašnja su istraživanja pokazala da se opasnost od izvrgnutosti nasilju u obitelji za starije povećava ako je žrtva ovisna zbog bolesti ili siromaštva o pomoći i podršci druge osobe, ako živi u obitelji opterećenoj nasiljem i međugeneracijskim sukobima.

Zlostavljanje starijih osoba je pojedinačni ili ponovljeni čin akcije ili suzdržavanja od djelovanja, koji se događa u međuljudskom odnosu zasnovanom na povjerenju, a koji izaziva bol ili uznemiravanje starije osobe. Najčešći razlog nasilja nad starijim osobama je koristoljublje. Starije osobe često izbjegavaju prijaviti nasilje, a razlozi za navedeno su mnogobrojni – kao npr. strah, sramota, nepovjerenje, osjećaj krivnje, nemoć, potpuna ovisnost o zlostavljaču i sl. Najčešći zlostavljači osoba starije životne dobi su njima poznate i bliske osobe, članovi obitelji – sin, kćer, snaha, zet, unučad – netko o kome ovise u svakodnevnom životu – što dovodi po vrlo teške emotivne boli.

Mario: Možete li s nama podijeliti neke situacija iz života koje na slikovit način mogu ukazati gdje i kada su osobe starije životne dobi pozvane na posebno pojačan oprez.

Daša: Krađe i prijevare osoba starije životne dobi nešto je što se vrlo često događa i gdje je potreban poseban pojačan oprez.

Primjer 1. Počinitelj osobama starije životne dobi (žrtvi) lažno predstavljaju kao medicinski djelatnici (djelatnici ustanova koje pružaju medicinske usluge) koji najčešće nude besplatnu masažu, a sve kako bi samo ušli u stan. Umirovljenici koji žive sami željni su pažnje i razgovora i olako pristanu na takve susrete i druženja. Dok jedna osoba masira žrtvu, druga osoba pretražuje stan i traži novac i nakit iz stana ili kroz otključana vrata uđe u stan treća osoba koja također krade novac ili nakit.

Primjer 2. Počinitelji se lažno telefonski predstave kao zaposlenici poslovnih banaka, uvjeravajući žrtvu da su se pojavile lažne novčanice  ili im je istekao rok i da će doći na njihovu adresu kako bi preuzeli novac, koji će im nakon provjere i vratiti. Ovo osobito vrijedi za ruralna dislocirana područja u kojima je zbog deficita javnog prijevoza zaista teško samima doći do banke. Pristanu na ponudu jer im je tako lakše, kako kažu ne moraju nekoga moliti za prijevoz do banke i platiti mu troškove prijevoza. Ukoliko osoba odbije posjet “zaposlenice banke”, prijete zvanjem policije, privođenjem i pretragom stana.

Primjer 3. Počinitelji se lažno telefonski predstave žrtvi kao djelatnici porezne uprave i uvjeravaju ih da su dobili povrat novca i to poveći iznos, koji će im biti isplaćen tek kada uplate određeni iznos za koji je detaljnim analizama utvrđeno da duguju. Umirovljenici u potrebi za svakom kunom, uglavnom ostaju misaono fiksirani za obećani iznos povrata poreza, pa pristaju i na uplatu iznosa koji se od njih traži i koji je obično znatno manji od onoga koji prema obećanju trebaju dobiti. Tada na adresu dolazi lažni zaposlenik porezne uprave, a žrtva joj predaje novac. Naravno da od imaginarnog „povrata poreza“ nema ništa.

Primjer 4. Aktualno u doba pandemije korona-virusa kada su osobe starije životne dobi mahom u samoizolaciji, pozivaju se na dodatni oprez i preporuke da ne izlaze iz kuća, pojavljuju se ljudi s lošim namjerama, predstavljaju se kao djelatnici ili volonteri različitih humanitarnih organizacija, nude im razne usluge i oblike podrške, te pri tome nastoje iznuditi novčana sredstva ili neku drugu izravnu korist – traže osobe podatke, broj bankovnog računa, OIB ili sl.

Primjer 5. Počinitelji se lažno telefonski predstave žrtvi kao policijski službenici koji su pronašli počinitelja kaznenog djela i da će doći na njihovu adresu po otiske prstiju na novčanicama i nakitu koje imaju u svom domu. Kada na adresu dođe lažni policijski službenik, žrtva joj lakovjerno predaje novčanice i nakit.

Prilikom počinjenja ovih kaznenih djela najčešće ne postoje svjedoci. Oni skoriste, godine života, dobrotu i naivnost starijih osoba – jer se tijekom ranijeg životnog vijeka sadašnjih umirovljenika ovakve situacije nisu događale. Ljudima se je moglo vjerovati. Čovjeku se vjerovalo na riječ. Danas toga više nema. Počinitelji dugo vremena motre osobe koje su izabrali kao žrtve i najčešće biraju one koji žive sami. Počinitelji iskorištavaju dobronamjernost, nepažnju i dob starijih osoba. Zaposlenici banaka i porezni službenici ne dolaze na adrese stanovanja – osim ako se to ranije nisu dogovorili s umirovljenicima na njihov zahtjev. Isto tako ne mijenjaju novac radi isteka, ne obavljaju povrat poreza, a humanitarni djelatnici i volonteri unaprijed kontaktiraju umirovljenike, dogovaraju se s njima o opsegu potreba koje će im pomoći podmiriti, dogovaraju se s umirovljenicima kada će im doći, predstavljaju se, pokazuju svoje identifikacijske dokumente i usluge obavljaju besplatno. Policijski službenici ne dolaze na teren zbog izuzimanja otisaka. Poruka je svim umirovljenicima: budite oprezni i nazovite  policiju na 192. Preporuka našim umirovljenicima: stavite zaštitne lančiće na ulazna vrata i ne otvarajte ih olako.

Mario: Osobe starije životne dobi ne doživljavaju iznude samo od njima nepoznatih ljudi jel’ tako?

Daša: Da – često su iskorištavani i od najbližih srodnika kada je u pitanju imovina. Zadnjih godina dosta se govori i piše o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Svjedoci smo bolnih iskustava u kojima umirovljenici u svega nekoliko dana ostaju bez svega što su tijekom života stjecali i na kraju ostaju nezbrinuti. Mnogi umirovljenici zbog manjka informacija i znanja o navedenom, postaju žrtve i često ne dobivaju odgovarajuću pravnu zaštitu. Kao što naš projekt zove Međugeneracijski dijalog – važno je ukazati i na potrebu razgovora i o ovim životnim temama, koje ako se dovoljno dobro ne dogovore na vrijeme – mogu imati vrlo složene i višestruke posljedice.

Mario: Sada u emisiju uključujemo i Milicu Nenadović Timarac, odvjetnicu iz Siska. U osnovnim crtama pojasnite nam osnovu razliku između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

Milica: Ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju su dvostranoobvezni, naplatni i strogo formalni ugovori. Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

Ovim ugovorima  se  davatelj uzdržavanja  obvezujete se da će primatelja uzdržavanja (drugu stranu ili neku treću osobu) uzdržavati do njegove smrti dok primatelj uzdržavanja, izjavljujete da daje davatelju uzdržavanja svu ili dio svoje imovine. 

Osnovna razlika između ovih ugovora je trenutak prijenosa imovine: 

 *  kod ugovora o doživotnom uzdržavanju prelazi imovina na davatelja uzdržavanja  trenutak smrti primatelja uzdržavanja

* kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina prelazi odmah nakon sklapanja ugovora.

Prava i obveze koji se ugovaraju dogovaraju  stranke samostalno  te one ovise o potrebama i mogućnostima ugovornih strana i različite su od slučaja do slučaja.

Najčešće se odnose na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kao  pružanje ili osiguravanje smještaja, pomoć oko održavanja higijene, osiguranje odjeće i obuće, osiguravanje hrane i pića, davanje određenog iznosa novca u pravilnim vremenskim razmacima, sahrana primatelja uzdržavanja prema mjesnim običajima itd.

Mario: S kojim vam se najčešće pitanjima obraćaju osobe starije životne dobi – kako na ovom projektu, tako i općenito? Što ih najviše brine?

 Milica: Primatelji uzdržavanja najčešće žale da ih je najbliža rodbina, često djeca ili braća, prinudila potpisati takav ugovor. Postanu svjesni značaja i posljedica tog ugovora tek kada se on primijeni. Na primjer starija gospođa je imala lijepu kuću i šupu u dvorištu. Kada je potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, mlađi sin s kojim je potpisala taj ugovor ju je preselio u tu šupu. Ostala je bez struje i vode, a kaže da su joj davali ‘hranu za pajceke’. Ugovor je teško raskinuti, a i dosta je skupo , pogotovo ako se radi o velikoj imovini. U tom slučaju mora se angažirati odvjetnika koji će tu osobu  zastupati na sudu.

Imamo i primjera kada je npr. Kćer je  iskoristia dementnost majke pa joj je podmetnut ugovor o doživotnom uzdržavanju. Prema ugovoru, sva imovina nakon majčine smrti pripada njoj.  Druga kćer i sin odnosno brat i sestra   ostaju  bez ičega jer ista imovina ne ulazi u ostvainsku masu.Naime, bilježnik je dužan pročitati ugovor i objasniti njegove posljedice strankama. Starije osobe  najčešće vjeruju  suprotnoj strani i  ništa od upozorenja  nije čula. Znam kada dođe starija osoba potpisati ugovor, ona je pod velikim pritiskom i ne može razumjeti što bilježnik govori. Vjerujem da ju je bilježnik upozorio, ali nije jednostavno razumjela, pogotovo ako je bila dementna. A ako je dementna, onda je to mana volje. To je uvjet da se ugovor sudskim putem raskine no opet to košta i sudski postupak traje.

Najčešće pitanje s kojim mi stranke dolaze je vezano upravo za raskid ugovora jer smatraju da su prevareni, izigrani te da davatelj uzdravanja ne poštuje odredbe ugovora.Najviše ih brine kako  raskinuti ugovor i ispraviti grešku koju su poradi povjerenja i neznanja učinili potpisujući ovakvu vrstu ugovora.

Savjet : Ukoliko se  starije osobe i odluče na potpisivanje takovog ugovora savjetujem da si trebaju uzeti   vremena za razmišljanje, a prijedlog ugovora koji im bude predočen treba provjeriti s pravnikom ili putem Udruge za besplatu pravnu pomoć. Nikada se ne smije dogoditi da se potpisnik u ovom slučaju starija osoba  s ugovorom prvi puta susretne kod javnog bilježnika. Kad je osoba neupućena i  stavlji svoj  potpis,  stvar gotova.

Često savjetujem svojim strankama da ipak ne raspoređuju svu svoju imovinu navedenim ugovorima pogotovo ako sklapaju takve ugovore s trećim osobama ( ne rodbinom) .

Mario:  I koja bi bila poruka za kraj?

Daša: Dok god se budemo skrivali iza „tamnih brojki statistike“ nema aktivnog suočavanja s problemom, niti njegova rješavanja. Težište treba staviti na edukaciju i prevenciju – što mi i činimo našom današnjom emisijom, te svrsishodnije djelovanje svih relevantnih društvenih subjekata kako bi se skrb za starije provodila cjelovitije i uspješnije. Poštujmo odluke, želje i prava starijih osoba i omogućimo im dostojanstvo u starijoj dobi!

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija “I to je život”. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X