PETRINJA – Ugledavši mladi, svečano odjeven par – ona u vjenčanici i s buketom u ruci, on u svečanom odjelu s leptir mašnom oko vrata, kako hodaju kroz potresom porušeni centar Petrinje, čovjek bi pomislio da se možda snima neki film.
Ipak, nije se snimao film, nego se događala sličica iz petrinjske stvarnosti. Sličica koju su sa svojim najbližima prošlog petka u Petrinji ispisali Ivona Mioković i Ivan Gaica, postavši prvi par koji je nakon potresa svoje veliko „da“ izgovorio u ponovno otvorenom Matičnom uredu u Petrinji.
Petrinjka Ivona i Ivan iz Narte kraj Bjelovara, upoznali su se prije osam godina u jednoj berbi jabuka, na pola puta između Petrinje i Bjelovara, odnosno Narte. Na toj su relaciji često putovali jedno drugome, da bi ih prije nekoliko godina, zajednička potraga za poslom odvela sve do Njemačke. Čežnja za domom i obiteljima uvijek je bila prisutna, pa su i zarađeni odmor odlučili koncem prošle godine provesti u Hrvatskoj – u Petrinji i Narti.
Baš u Petrinji zatekli su se u vrijeme razornog potresa u kojem je oštećena i kuća Ivonine obitelji. I potres i sve što je uslijedilo, učvrstilo ih je u odluci da baš u Petrinji kažu „da“ i da baš ovdje, uplove u bračnu luku, usprkos svemu.
Odlučili su pričekati da se nakon potresa u Petrinji otvori Matični ured za koji je vezana i pričica s početka Ivonina života – Ivona je naime, spletom okolnosti, rođena u Nizozemskoj u prosincu ratne 1991. godine, a u petrinjskom je Matičnom uredu upisana kao prva beba u 1992. godini. Simbolično, u petrinjskom Matičnom uredu, sada je opet pod rednim brojem jedan – jer prvo vjenčanje nakon potresa obavljeno u Matičnom uredu, upravo je njezino i Ivanovo vjenčanje.
„Ja sam Petrinjka, a Ivan je zavolio Petrinju. Zbog potresa i svega što se dogodilo, još smo snažnije odlučili vjenčati se baš tu, u Petrinji. Ja sam beba rata, a beba koju nosim, bit će beba potresa“, kaže Ivona.
Svjedočit će o tome i fotografije s njihovog vjenčanja. Dok drugi mladenci na svojim vjenčanim fotografijama u pozadini obično imaju neke oku umirujuće i romantične ugođaje, slike s ovog vjenčanja – s ruševinama u pozadini, bagerima u prolasku, policijskim automobilima na dežurstvu – dokumentiraju jedan trenutak petrinjske povijesti i kontraste koji u ovom trenutku čine život Petrinjaca. S jedne strane – apokaliptični prizori ruševina i uništene arhitekture grada, a s druge – vjera i nada ovdašnjih ljudi u nastavak života – osmijeh, zagrljaj i nježnost poljupca lijepih mladih ljudi naspram surovosti razorne katastrofe.
Zbog epidemiološke situacije, vjenčanje je održano u najužem krugu – obitelji i kumova.
Ivan i Ivona u Njemačku će se morati vratiti zbog posla, a kada će doći natrag i možda živjeti u Petrinji za stalno, to kažu, trebaju tek vidjeti. Sad kad je beba na putu, moraju razmišljati realno – voljeli bi da na svijet dođe u sigurnom okruženju, no srce je u Petrinji, kaže Ivona, a srce uvijek nađe svoj put doma.
