HRVATSKI ČUNTIĆ – Blagdan sv. Antuna Padovanskog proslavljen je blagdanskom svetom misom u istoimenoj župnoj crkvi u Hrvatskom Čuntiću.
Misno slavlje, u zajedništvu svećenika petrinjskog Dekanata, predvodio je fra Ivica Janjić, područni duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda za zagrebačko područje, a u nadahnutoj propovijedi o životu sv. Antuna je kazao: „Sv. Antun nije bio oduvijek franjevac. Sv. Antun je jedno vrijeme svog života bio u redu sv. Augustina i što se dogodilo da je prešao u franjevački red. Dogodili su se franjevački mučenici, bili su fratri u Maroku koji su dali život za Krista i kada su oni prolazili kroz mjesto, gdje je tada bio sv. Antun, i kada je vidio kako su franjevci dali život za Krista, to je najveće svjedočanstvo, to ga je potaknulo i oduševilo i rekao je „i ja želim dati život za Krista“. Mijenja red i odlazi u franjevački red. Ovdje nam ovaj detalj govori, vidite koliko je važno svjedočanstvo, sv. Antu je oduševio čovjek koji je htio dati život i koji je dao život za Krista, naše svjedočanstvo može oduševiti nekoga za koga ni ne znamo.“
Dalje je dodao: „Što se dogodilo dalje u životu sv. Antuna. Kada je prešao u franjevački red zaista je htio dati svoj život za Krista i spremao se na put za Maroko, međutim na tom putu se razbolio i morao se vratiti nazad i mi znamo danas, toliko godina dalje, da sv. Antun nije umro mučeničkom smrću. Ovdje je slijedeća poruka važna koju od sv. Antuna možemo učiti: nitko neće reći da je loše život dati za Krista, svi ćemo se složiti da je to krepost, da je to lijepo, međutim to tada nije bila Božja volja za život sv. Antuna, ona je za njega bila nešto drugo. Ovo nam govori da nije svako dobro Božja volja za naš život, ja mogu htjeti nešto plemenito i dobro, to ne mora biti Božja volja. Mi smo pozvani u životu ići putem Božje volje, poput sv. Franje da znamo postaviti ono pitanje: Gospodine što ti želiš da ja učinim? i zato je sv. Antun velik. Kada je vidio da neće umrijeti mučeničkom smrću nije napustio franjevački red, mogao je reći ja sam htio umrijeti mučeničkom smrću, prešao sam zato u Franjevce, nisam uspio, idem ja napustiti taj red. Međutim, on to nije napravio, imao je povjerenje u Boga, da Bog zna bolje od njega što je za njegov život bolje i mi znamo kako se dalje odvijao njegov život. Postao je propovjednik, toliko poznati da je dobio titulu „malj heretika“ i po tome je danas poznat po propovijedanju. Tu se Bog njime koristio, tu se Bog proslavlja. Sv. Antun nam govori da je važno da imamo pouzdanje u Isusa Krista.“
Misnom slavlju prethodila je procesija, a među brojnim vjernicima koji su bili na svetoj misi bila je i petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes: „Ovdje nalazimo zapravo mnoštvo ljudi koji su čuvari ovog kraja, čuvari kulturne i nekulturne baštine. Fra Petar Žagar, koji nažalost danas nije s nama, a molili smo i za njegovo zdravlje i želimo mu što brži oporavak i povratak među svoj narod, njega kao jednog duhovnog zagovornika i čuvara duhovnog zdravlja. Ovdje nažalost imamo starije stanovništvo, ali i vidimo svakodnevno da se bore da očuvaju cjelokupnu povijest hrvatskog naroda u ovom kraju. Grad Petrinja će dati snažnu podršku u tom segmentu kako ne bi zamrli ni običaji, ni sve ono što obilježava i Hrvatski Čuntić i cjelokupno ovo područje.“
Još je naglasila: „Velik broj vjernika okupljenih danas na ovoj svetkovini, iz svih petrinjskih župa, pokazuje jedno zajedništvo, ljubav, slogu i neka poruka svega toga ode iz Hrvatskog Čuntića prema cijeloj Petrinji i cijeloj Hrvatskoj.“
