PETRINJA – Petrinjski mališani uživali su ovog petka u predstavi „Ne može“ Boom!Teatra koju je za njih u „balonu“ na Gradskom rukometnom stadionu organiziralo Pučko otvoreno učilište Hrvatski dom Petrinja.
Ova poučna predstava za djecu vrtićke i mlađe školske dobi, na suvremen i empatičan način govori o međuljudskim odnosima i bontonu, ukazujući što je u tim odnosima prihvatljivo, a što nije, što se smije, a što ne smije, odnosno, kako kaže naslov predstave, što „ne može“ i kada treba reći NE.
Radnja se odvija na školskom igralištu na kojem troje mladih repera – Splićani Roko i Paško te Zagrepčanka Katarina, kroz vlastite rime uče „abecedu“ međuljudskih odnosa, u čemu im pomaže i glas „Super Vojka“. Inače, predstava je nastala na temelju prve slikovnice poznatog splitskog repera, tekstopisca, skladatelja i glazbenog producenta Andrije Vujevića, poznatijeg pod umjetničkim imenom Vojko Vrućina ili kraće: Vojko V. (Osim „Ne može“, Vujević je 2020. objavio još jednu slikovnicu inspiriranu nazivom njegove pjesme „Kako to“).
„Da, ovo je predstava prema motivima slikovnice Vojka V „Ne može“ koju je Marin Lisjak adaptirao. Zapravo je autorska predstava, jer smo mi radili iz improvizacije, naravno iz te slikovnice. Igrali smo se i kreirali svijet troje klinaca – Zagrepčanke i dvoje Splićana i kroz taj njihov svijet pokazali što se tu zapravo može, što se ne može, igrali smo se sa „smije“,“ne smije“. Tako je zapravo nastala jedna lijepa priča o tome kako se rađa prijateljstvo između djece i što se zapravo može, a što ne može“, ispričala nam je glumica Katarina Madirazza koja u predstavi tumači lik Zagrepčanke Katarine.
Mali gledatelji predstavu su pratili baš angažirano. Na pitanja glumaca aktivno su odgovarali o tome što se može, a što ne može, što se smije, a što ne smije: „Ne možeš igrati igrice cijeli dan!“, „Ne možeš piškiti u kadu!“, „Ne možeš sam pojesti cijelu čokoladu odjednom!“, „Ne smiješ uzeti tuđu stvar bez pitanja!“, „Ne smiješ nepoznatima ući u auto!“, bili su neki od odgovora. U jednom dijelu predstave, dvoje je mališana iz publike čak zaigralo u predstavi, uživljeno tumačeći dodijeljene im uloge „djeda“ i „bake“.
Katarina Madirazza kaže kako djeca vole ovakvu interakciju s glumcima i uvijek s njima rado komuniciraju: „Posebnost predstave je baš u tome što je jako interaktivna, dapače u jednom trenu dovodimo djecu na scenu i oni glume s nama. Ja mislim da je to baš posebnost predstave i da klinci to obožavaju. Stvarno još nismo imali nikakvih negativnih iskustava nego dapače, djeca to baš nekako prigrle i puno više su onda angažiranija, samim time što su stalno uključeni. Mi ih ispitujemo, postavljamo im pitanja i zapravo ih doživljavamo ravnopravnim sudionikom. Meni je to nešto najljepše, jer vidimo njihovu povratnu reakciju i stvarno guštamo u tome.“
Predstavu je režirala Helena Petković, a uz Katarinu, uloge tumače njezini kolege Roko Sikavica i Paško Vukasović.
„Sa mnom su moji kolege Paško Vukasović i Roko Sikavica koji su odlični. S Paškom sam čak bila i na klasi, s Rokom sam snimala i seriju, tako da se poznajemo već otprije i baš nam je gušt surađivati. Nasmijemo se uvijek na putovanjima kad imamo gostovanja, a i dok smo radili predstavu baš nam je bilo predivno i nekako se „kužimo“. Ja sam jedina cura među njima, tako da me dečki „paze i maze“, kaže kroz smijeh Katarina koja će svojim glumačkim ulogama uskoro dodati i onu veliku životnu – ulogu mame.
