PETRINJA – Stjepan Radić, hrvatski velikan, s bratom Antunom, Benjaminom Šuperinom, Svetimirom Korporićem, Milanom Krištofom i Ivanom Gmajnerom krajem 1904. godine osnovao je političku stranku, HPSS (Hrvatska pučka seljačka stranka), a iduće godine, na prvoj glavnoj godišnjoj skupštini HPSS-a u Zagrebu, jednoglasno je izabran i za predsjednika stranke.
Politički je bio aktivan sve do 20. lipnja 1928. godine, odnosno do atentata u Beogradu kada je, u Narodnoj skupštini, na njega pucao Puniša Račić, te je od posljedica ranjavanja preminuo 08. kolovoza 1928. godine.
Povodom toga članovi Gradske organizacije HSS-a Petrinja položili su cvijeće i zapalili svijeće kod spomenika Stjepanu Radiću na istoimenom petrinjskom trgu, a Damir Knežić, povjerenik HSS-a za Grad Petrinju, tom prigodom je kazao: „Kao i svake godine obilježavamo dan njegove smrti, a njegova zadnja politička aktivnost bila je 27. srpnja gdje je, vidno narušenog zdravlja, ranjen, jednostavno iskoristio zadnje atome snage i predložio da se raspusti ta Narodna skupština i poništi taj Vidovdanski ustav i da se raspišu novi izbori. Međutim, vrlo brzo se desilo to da je od tog teškog ranjavanja preminuo i povodom toga mi smo ovdje da obilježimo taj dan i da mu i na taj način izrazimo zahvalnost za sve ono što je napravio i što ćemo mi napraviti slijedeći njegove tekovine. Taj čovjek je bio vizionar i za ono vrijeme bio je nekoliko godina ispred svojih političkih oponenata. Jednostavno, neke stvari o kojima je tada pričao, ne sanjao, nego nagađao da će se dogoditi, a mi danas te stvari živimo uživo nakon puno, puno godina.“
Osvrnuo se i na trenutno stanje oko formiranja Gradske organizacije: „Rekao sam i u početku da će taj proces teško ići i dugo trajati jer to je jedan posao kojeg sam se prihvatio. Jednostavno, problem su Ogranci, neki su totalno neaktivni, nešto je aktivno, ali mi sada praktično krećemo od same nule. Za mene je jedna vrlo zahtjevna zadaća i to se mora realizirati, a što to sporo ide nešto ovisi o meni, ali i o inertnosti ljudi. Ljudi su se povukli i neprihvatljivo mi je to da je najednom članstvo po Ograncima od 50-60 ljudi prešlo u neke druge političke opcije. To mi daje za pravo da se kao povjerenik pojavim u tim mjestima, tu mislim na Glinsku Poljanu, Farkašić, Križ, a razgovore s bivšim članovima HSS-a u Taborištu smo obavili, međutim tvrdnje su takve da tamo jednostavno nema više ljudi koji su skloni HSS-u, što je meni neprihvatljivo. Jednostavno nema mi druge nego sjesti u auto i otići osobno porazgovarati, vidjeti pravo stanje na terenu, jer kuloarske priče su nešto čime ne mogu ozbiljno računati. Nadam se da ću kao čovjek kome je dano povjerenje uspjeti ustrojiti tu Gradsku organizaciju, osnažiti je mladim ljudima i nastaviti radom da budemo jedan ozbiljan politički partner, ne samo u Petrinji, nego i šire.“
