U cijelom svijetu se dana 1. listopad obilježava kao Međunarodni dan starijih ljudi, pa ćemo o osobitostima života starijih osoba – danas razgovarati s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 29.rujna 2023.godine
TEMA : Međunarodni dan starijih osoba
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u ovotjednu emisiju I to je život. U cijelom svijetu se dana 1. listopad obilježava kao Međunarodni dan starijih ljudi, pa ćemo o osobitostima života starijih osoba – danas razgovarati s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
Mario: Poznato nam je da stariju životnu dobi obilježavaju mnogi stresovi i gubici. Koji o njih su najčešći i najzahtjevniji za starije osobe?
Daša: Starije su osobe izložene povećanom riziku različitih gubitaka (supružnika, zdravlja, ekonomskog statusa, nezavisnosti i sl.). Gubici kod osjetljivih osoba dovode do smanjenja samopoštovanja i depresije, te do neugodnog osjećaja gubitka kontrole nad vlastitim životom. Slaba socijalna podrška i mreža socijalnih kontakata mogu dovesti osobu u socijalnu izolaciju. Posljedica je pretjerana usmjerenost na vlastito tijelo, razna tjelesna stanja i simptome.
Najčešći stresovi i gubici su:
- umirovljenje
- udovištvo
- institucionalni smještaj
- promjene zdravstvenog i socijalnog stanja
Sve ovo dodatno su zakomplicirale pandemija, potres i proces obnove koji su u mentalnom i prilagodbenom smislu iznimno zahtjevni jer život čine nesigurnim, a budućnost neizvjesnom. Takav život živimo i svima je dovoljno jasno koje se štetne posljedice dugotrajno javljaju.
Mario: Recite nam nešto o umirovljenju.
Daša: Saznanje da postoji ograničen broj godina do odlaska u mirovinu za prosječnog čovjeka znači i odustanak od karijere. To ne vrijedi za kategorije ljudi u politici, znanosti, umjetnosti i sl., koji nerijetko tek u ovim godinama doživljavaju rezultate svojih napora. Svjesni saznanja da predstoji umirovljenje mnogi traže druge djelatnosti od kojih neke mogu biti plaćene, a neke i ne. Nemali broj ljudi otkriva u sebi sklonosti kojih nisu bili svjesni. To se odnosi na razne kreativne djelatnosti. Bez ambicija da «slikar» očekuje da će se razviti u poznatog umjetnika, da osoba koja počinje svirati gitaru ili drugi instrument očekuje da će postati poznati glazbenik, stariji pronalaze druge aktivnosti kojima pokušavaju ispuniti život. Razmišljanja o financijskim izvorima zauzima sve više mjesta u razmišljanjima i u razgovorima.
Odlazak u mirovinu, posebno ako je prisilan, tj. kada osoba nije sama odlučila da se povuče, već je na to tjera društvo ili zdravstveno stanje, često predstavlja ozbilju traumu za pojedinca.
Za očekivati je da većina zaposlenih žena s olakšanjem dočeka taj trenutak, jer time konačno dolazi vrijeme kada se mogu baviti samo jednim zanimanjem, onim domaćice, dok su do tada obavljale dva. Kod muškaraca mirovina ne znači samo prestanak rada, već i jasan očiti dokaz njihove starosti. Odlazak u mirovinu redovito navodi ljude na neku vrstu životne bilance, u kojoj se čini završni račun onoga što je u životu postignuto. Mirovina ujedno znači i smanjenje prihoda, prekid niza prijateljskih i kolegijalnih veza, promjenu statusa u obitelji. Čovjek koji je 40 godina svakodnevno odlazio na posao najčešće ne zna što da radi sa svojim slobodnim vremenom, pa je prisiljen da sam stvori neki novi status, da svoj dan ispuni nizom manje ili više osmišljenih aktivnosti.
Uz navedeno, mnoge mirovine su iznimno male, ne prate rast cijena, te značajno narušavaju životni standard. Mnogim umirovljenicima život s malom mirovinom koja teško podmiruje i osnovne životne potrebe – iznimno je stresan.
Mario: O čemu ovisi dobra prilagodba na umirovljenje?
Daša: Dobra prilagodba pojedinca na nove uvjete života u mirovini ovisi o ličnosti pojedinca, ali i o općem zdravstvenom stanju, socio-ekonomskom statusu, obiteljskim odnosima i sl., što sve zajedno možemo nazvati postojećom životnom situacijom. Ako je osoba u relativno dobrom zdravlju, bez posebnih financijskih problema i ako ima živog bračnog druga, prilagodba na mirovinu bit će najčešće brza i relativno uspješna. Financijska situacija ima posebnu važnost, jer je psihološki efekt financijske nesigurnosti znatno veći u starijoj životnoj dobi. Financijska situacija na neki način reflektira uspjeh u životu općenito, pa u slučaju ekonomskih problema dolazi ne samo do doživljaja neuspjeha, već i do osjećaja nesigurnosti, neadekvatnosti i ovisnosti o drugima. Kada jedan član obitelji odlazi u mirovinu, to redovito zahtijeva prilagodbu čitave obitelji na novu situaciju, jer se dnevna rutina života mijenja onog trenutka kada jedan od članova obitelji više ne odlazi redovito na posao. Tako npr. život domaćice biva bitno promijenjen dolaskom muža u mirovinu, što često dovodi do bračnih sukoba i razmirica. U to vrijeme i djeca često postaju problem, jer roditelji postaju ovisni o njima, upravo u vrijeme kada su djeci sve manje potrebni.
Mario: U starijoj životnoj dobi dolazi i do smrtnih gubitaka partnera. Kako sve to skupa preživjeti?
Daša:Udovištvo predstavlja tešku promjenu za starije ljude, a neizbježno je kod brakova koji dugo traju. Smrt muža, a to je obično vjerojatnije stoga što se muškarci češće žene mlađim ženama, mijenja socijalni sustav obitelji. Prilagodba žena na udovištvo ovisi značajno o načinu smrti muža. Ako je smrt nastupila nakon duže i teže bolesti, postoji kod žene period prilagodbe, koji joj kasnije olakšava prilagodbu na udovištvo. Ako je smrt nastupila naglo, bez ikakve pripreme – prilagodba je znatno teža. Kvalitet postignute prilagodbe na udovištvo ovisi i o odnosu koji je postojao između partnera. Ako je žena uvijek bila ovisna i pasivna, nakon smrti muža ostaje potpuno izgubljena, dok se relativno samostalne žene brže i bolje privikavaju na novi status. Mnogo je teže udovicama koje odjednom moraju voditi brigu i o npr. financijama kućanstva na što nisu najčešće pripravne. Osjećaj osamljenosti kojima su starije osobe jako podložne često tjeraju starije osobe u alkohol, a nisu rijetki i suicidi u starijoj životnoj dobi.
Prilagodba na smrt bračnog druga u starosti je složena je i komplicirana. Djeca, koliko god bila dobra, po mišljenju većine udovica i udovaca ne mogu nadoknaditi kvalitet odnosa među bračnim partnerima. Ponovno sklapanje braka osobito za one koji su sami – vrlo je dobro za starije, kao i za društvo, jer život dvoje starijih ljudi u zajednici daje više zadovoljstva.
Mario: Mnogi stariji ljudi kada ostanu sami potraže svoje životno rješenje smještajem u domove za stare i nemoćne. Da li je smještaj u ustanovu isto velika životne promjena?
Daša: Kada obitelj nije u mogućnosti svome starijem članu pružiti odgovarajući smještaj i skrb nudi se mogućnost institucionalnog smještaja, odnosno dom umirovljenika. Odluka o odlasku u dom umirovljenika jedna je od značajnijih odluka u životu.
Iako se na institucionalizaciju gleda kao na rješenje, obitelj se može osjećati krivom, a starija osoba napuštenom. Obitelj je možda učinila sve što je bilo moguće da joj pomogne. Starija osoba može biti upravo isto tako nesretna kad vidi da je teret i kad pomisli na odlazak. Nakon tolikih godina zajedničkog života, starija osoba se sada sučeljava s bolnom odvojenošću. Na tu se tjeskobu još nadovezuje strah od toga kakva će ustanova biti. Da li je to mjesto gdje će se živjeti ili umrijeti? Može li itko podnijeti da poslijednje godine svoga života provede među strancima, na stranom mjestu?
Odluku o odlasku iz vlastitig stana uz koji su obično vezane brojne emocije, rastanak od većeg djela namještaja i brojnih drugih predmeta, rijetko tko donosi lako. Takva je odluka jedna od značajnijih u životu. Mnogima je potrebno duže vremena, nekima čak i godine, da se na to odluče (ako to sebi mogu priuštiti, odnosno ako nisu prisiljeni odluku donositi relativno brzo).
Suvremeno koncipirani i vođeni domovi omogućuju stanovnicima uređenje soba vlastitim namještajem, ali takve ustanove još uvijek nisu posvuda prisutne. Svaka ustanova ima svoj kućni red, što znači da se novi stanovnik treba priviknuti na novi način života i pridržavati se pravila, koja u određenoj mjeri ograničavaju slobodu raspolaganja svojim vremenom.
Domovi za starije su oblik stanovanja u kojem stariji ljudi osim stambenog prostora imaju osiguranu prehranu, medicinsku njegu i pomoć, rehabilitaciju, aktivno provođenje slobodnog vremena, razne društvene aktivnosti i sl.
Najvažnije je da odluka o izboru stanovanja i života bude odluka starijeg čovjeka, jer o njoj najviše ovisi uspješna prilagodba na novu životnu situaciju.
Mario: Uz stariju životnu dob vežu se i promjene u zdravstvenom i socijalnom stanju osoba. O čemu se tu radi?
Daša: Dugotrajni, kronični stresori, kao npr. bolest, financijske poteškoće, problemi u obitelji i na poslu, u značajnoj mjeri utječu na zdravstveno stanje i socijalnu prilagodbu pojedinca.
Oslabljena pokretljivost starijih osoba, gubitak prijatelja uslijed preseljenja ili smrti i promjene u kognitivnom funkcioniranju mogu izazvati lošiju percepciju vlastitih mogućnosti i učinkovitosti. Kad se nađu pred teškoćama, ljudi koji sumnjaju u svoje sposobnosti ne ulažu dovoljno napora ili se potpuno predaju i odustaju.
Jedan od važnih izovra suočavanja sa stresom je osobni smisao života, tj. osjećaj smisla i cilja vlastitog postojanja, koji smanjuje negativno djelovanje stresnih događaja na tjelesno i psihičko zdravlje i na prilagodbu starije osobe.
Mario: Neki ljudi mlađih generacija često su nepravednei prema starijima i zapravo mnoge negativnosti pripisuju procesu starenja. Zašto je to tako?
Daša: Kada se starijim ljudima pripisuje niz negativnih karakteristika ličnosti često se zaboravlja na činjenicu da senzorni nedostaci, kao slabljenje vida ili sluha uzrokuju kod starijih osoba krive interpretacije događaja u njihovoj okolini. Tako npr. nagluhe osobe često pokazuju tendenciju sumnjičavosti, koju okolina tumači staračkim promjenama ličnosti, a ne nedostatkom sluha. Mlađi ljudi skloni su sporost reakcija starijih osoba, njihovo odbijanje da uđu u mračnu ili slabo osvijetljenu prostoriju, kao i želju za rasvjetom svakog kutka u stanu, pripisivati promjenama u ličnosti, a ne oslabljenom vidu starijih.
Pogrešna tumačenja ove vrste često pospješuju nerazumijevanje između mlađe i starije generacije. Gubitak osjetilnih informacija kod starijih često dovodi do njihove socijalne izolacije, jer se osjećaju nesigurni zbog neprilagođenosti na svoje nedostatke.
U starijoj dobi brzina mijenjanja situacija ili potreba da se brzo odlučuje dovodi do poteškoća u reagiranju.
Mario: Koliko je važna socijalna podrška za zdrav proces starenja?
Daša: Ponašanje članova obitelji i društvene zajednice ima značajnu ulogu u prilagodbi na starenje. Čovjek koji stari vrlo dobro opaža ponašanje okoline i na to je ponašanje osobito osjetljiv. Razdoblje između pedesete i šezdesete godine dovodi do početka suočavanja sa stvarnim starenjem. Uspoređuje se stvarnost s predodžbama i željama koje su nastale ranije u životu. Ovakvo životno sažimanje dovodi do razmišljanja, do uvida, do psihičkih povreda i bolova. Osobito su značajni i teški gubici razne etiologije (emotivni, materijalni, statusni i dr.). Pogledamo li životni vijek od 60, 70, 80 ili više godina, vidimo da se neizbježno nailazi na mnoge gubitke; privrženosti, pažnje, naklonjenosti, ljubavi, samopuzdanja, uloge i sl. Sve to ostavlja značajan utjecaj na naš život. Vrlo važno je i to kako smo se nosili, suočavali sa nastalim poteškoćama (¨coping¨ mehanizmi, mehanizmi suočavanja, prilagodbe).
Mario: Mogu li se sposobnosti koje stariji ljudi gube zamjeniti nekim drugima i uspješno djelovati u novim socijalnim aktivnostima?
Daša: Od velikog su značaja kompenzatorne reakcije, tj. da se gubljenje jednih sposobnosti i vještina nadomještava drugima. Učenje novih vještina u starosti najviše ovisi o motivaciji. Mentalna svježina se dulje zadržava kod onih koji su više mentalno aktivni. Stalna uporaba misaonih procesa u rješavanju problemskih situacija čini da svježina mišljenja biva duže zadržana.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
